Ajmo mi na vedrije teme u ovo sumorno jutro!

No, nema veze. Petak je!

Vaša najdraža Rudarka spremna je za nove radne pobjede. Doduše, danas idem na obilježavanje jednog seoskog dana susjedne nam općine koja ima veze sa mojom (joj kako to lijepo zvuči, no nije moje vlasništvo, he he) firmom.

Kao počasni gost! Ha!

Biti ću u prvom redu na svečanoj sjednici (vjerujte mi, takve stvari su jaako dosadne, samo se svi hvale ili hvale domaćine).

Biti ću mažena i pažena od strane jednog jaako simpatičnog načelnika (kad čovjek dođe na koncert Prljavaca onda je definitivno ok), makar je iz redova omražene stranke premijera nam Kanadera.

Piše da će biti i domijenak - a valjda ne budu sendviči i šveđanke (oliti švedski stol kako to ponekad u moj firmi poslože, po direktivi iz Metropole!). Ipak smo mi na selu!

Još da ne pada kiša, obukla bih minjak... Ehhh...

Update: Kako je bilo?

Osim što sam bila u društvu trojice načelnika općina, jednog gradonačelnika, jedne dožupanice i ostalih velikodostojnika (ha šta vam je Rudarka!) jedne seoske župe - bilo je definitivno dosadno.

Dosta ugodan i potpuno čudan bio je zvuk studentice flaute u izvedbi nekih sonata. Meni super. Neki su zijevali. Najnepristojniji su bili neki stranci, Dojčlandezi navodno straašno bogati, koji su pričali naglas, kucali se, čak i nešto jeli za vrijeme trajanja službenog dijela. Fak i stranci.
A kao mi Balkanci!

Klopa je bila prava domaća - bez odojka i janjetine!

A Rudarka? Crne hlače, crna majica otvorenog dekoltea, Swarovski roza križ i Coco Chanel sako u roza tonalitetu. Jelda da sam bila slatka?

No da, moje kolege su zanimale mlade cure. U trapericama. Ehh..

Joj da, a prije toga navukla na sve to lijepo gumenjake i uvalila se u blato. Jebi ga, prvo posao, a onda zadovoljstvo!