Kao što znate, život mi se sastoji od dosta putovanja i rada po lijepim nam našim pripizdinama.

Shodno tome ide i posjet lokalnoj zajednici - čitaj birtiji, bircuzu, krčmi, u boljem slučaju kafiću (krivo napisanom na ulaznim tablama), ili nedajbože pabu.

Kako izgledaju takva mjesta?

Možda u nekom dilirično - alkoholnom filmu, tamo negdje u petak oko ponoći mjesto i izgleda divno i bajno, a konabarica nivoa Carmen Elektre, ali, običnim radnim danom, u doba kad tuče sunce po šugavom inventaru - sve izgleda puno puno gore.

Uglavnom je sve strašno ofucano (ne znam zašto gazde takvih mjesta smatraju da kad jednom kupe ili naslijede inventar - to je za sva vremena), crna boja je neka sivo-prašnjava, a ostale kao sa stvari oprane bez faking Pervola.

Znam da se i takva mjesta moraju čistiti. Čak je svojedobno moja Svekriva gulila svoja leđa u jednom sličnom mjestu obljepljenom ogledalima. Ogledala su bila čak i na stepeništu za gornju etažu. Mogu mislit s kakvom je maštom dotični gazda osmišljavao interijer!

No, obično su sva ta mjesta po danu nekako prašnjava ili musava. Ne mogu se oteti dojmu da ih baš i ne peru.

Konobare i konobarice (odmakle su se od doba borosana) u ovoj priči ne treba spominjati. Neki su čak i simpatični. Pogotovo ako si im "dnevna mušterija", pa o tebi znaju sve. Uključujući i postotak alkohola u krvi.

Zašto ja to sve pišem?

Ide mi na (jebiga, nemam ku) onu žensku stvar što sam na nekom takvom mjestu pobrala neku upalu što me sada pecka i svrbi. I što će me natjerati da posjetim svog ginića.