Volim sanjariti kada vozim. A vozim često. I često se vozim po prirodi, nekim zaselcima...

Gledam kućerke. Jadne, stare, blatnih dvorišta, ponekad s musavom dječicom, ponekad s zgrbljenom bakicom..

Gledam vile, tvrđave neukusa. No da, vlasnicima su sigurno super i pet, pa je sad glupo komentirati izgled tih kuća. Kako bi Guzda rekao - bolje i da je kičasta, glavno da ju vlasnici žele srediti, staviti fasadu, boju, šare..

A onda si razmišljam - negdje na drugom kraju svijeta isto tako žive ljudi. Žive, žene se, rađaju, rastaju, razboljevaju, umiru. U viletinama Hollywooda, u dašćarama Mexico City-a, u blatu monsuna Calcute ili u njihovim bogataškim kućama ili... ??

Kako je sve relativno u životu.

I da, također i sreća.

Što znači sreća?

Da li su to one bogataške jahte što se muvaju u akvatoriju Dubrovnika, Hvara, Brijuna?

Ili je sreća mala kučica uz neki šumarak? Korica kruga na tanjuru? Sto kuna više na računu od penzije??

Ili iznošenje hrpetine vrečica iz novog trgovačkog lanca?

Uff... Ova kiša me izluđuje...