Vi se meni smijete, ali ja i dalje mislim da smo mi jedna od onih divnih destinacija na ovoj našoj maloj kugli zemaljskoj (ako računamo samo onaj "kulturni" europski dio) gdje i najnaj bogataši mogu u miru đirat okolo da im se ne kače papparazzi "ne mi dihat za ovratnik"...

A sad malo o putu. U odlasku smo zapeli u gužvi na riječkoj obilaznici. Nakon što smo na ulazu u jedan od onih njihovih tunela prošli pokraj dvojice policajaca nalakčenih na svoje motore, auti su ispred nas čudom nestali, uključujući i gužvu u kojoj smo milili i stajali. E vrag ga odnio, valjda je onda do dotičnih plavaca...

Onda smo se malo vozili, pa smo zapeli na ulazu u Pulu. Tamo je još veće sranje jer umjesto da se pojavio neki policajac i regulirao promet na njihovom ključnom raskršću, tamo je samo radio semafor. I to loše...

Na povratku, slavna subota u špici sezone, konzultirajući se sa internet izvještajem HAK-a i njihovim live kamerama odlučili smo otići starom cestom preko Labina do Rijeke, kroz centar grada i onda tek na autoput. Ma, šipak.

Krenuli smo prema Vodnjanu. Tu smo pokušali produžiti starom cestom, ali jok - bacilo nas u smjeru Poreča. Ajd dobro. Vozimo se mi i pokušavamo upecati put za Pazin. Bacilo nas do Kanfanara (uletiti u međuvremenu na faking Y). Tu smo nekako, na jedvite jade pogodili put za Žminj (e, u tom smo trenutku već opet vozili u smjeru Pule). Tu smo se čak morali vratiti da bi pitali tipa na benzinskoj, nakon što smo konzultirali i naše karte jer nam je dopizdilo voziti se uokrug, dokopali se Barbana (to vam je već relativno blizu Pule, ali s kontra strane odakle smo krenuli) i skrenuvši lijevo pogodili pravi put za Labin.

Nakon sve te pizdarije i vožnje gore - dole, lijevo - desno, Mala je već bila zelena, pa smo imali piva/kava pauzu u Mošćenici.

No da, kroz centar Rijeke prošli smo ko' kroz putar. Pojeli pljukance u jednoj lokalnoj pizzeriji i produžili veselo dalje.

Guzda je pozorno slušao vijesti na kojima su nas uvjeravali kako je izlaz u Lučkom dugačak traćavih nekoliko kilometara (službeno tri!). Aha. Moš mislit. Stali kod pločice 14 km. Hvala svim radio postajama što su nas uljuljale u ovo višesatno sranje naguravanja i stani - kreni vožnje okruženi preplanulim Mađarima.

I ponekim kenjatorom što je po zaustavnoj traci projurio pokraj nas budaletina što smo pozorno čekali (Godota..).

I onih nekoliko policajaca koji ih nisu kaznili.

I onog nadobudnog Slovenca što je projurio u ENC traku, ali nažalost, uspio se izvući na samom kraju vanka u "normalnu" liniju...

Faking turistička sezona...