Jučer bila u pošti. Ne sjećam se kad sam zadnje bila tamo, pošto je sad pošta definitivno unuslless - osim ako nisi kupac onih velikih nojmans ili sl paketa..

Ja išla poslati telegram sućuti za jednu pokojnu bakicu. Znam da i to mogu od doma, ali eto - nekako sam imala volje odraditi to "uživo". Da vam sad ne pričam koliko je trajalo napikavanje po tastaturi gospođe koja je preko kompa slala telegram...

A monitor crni s narandžastim slovima.. Ejjj.... Kad ste to posljednji put vidjeli??

Anyway, na drugom kraju pošte (nije bilo nikog osim znači njih tri poštarice i nas dvije!) Romkinja (recimo oko 25 - 30) hoće podići lovu s knjižice.

Mačka joj veli "tu ispišite to, tu ovo, a tu ovo.." A ova jadna gleda blijedo. Veli njoj ženska "Ne znate pisati?" i tu sve stane...

Nije se ni potrudila da joj pomogne. Jadna Romkinja je samo tiho rekla "Idem van po muža.."

Ja sam načekavala napikavanje slova po tastaturi, pa nisam stigla reagirati da joj ja ispišem jebeni papirić.

Eto... Ima nas još nepismenih.