Završila i ta parada zvana krizma.

Naš "mladenac" je otišao u crkvu u bijeloj košulji - izvan hlača, zelenim Benetton dječjim, sportskim hlačama (nije smio ići u traperu, navodno, neki bili i u trapericama) koje sam kupila još prošle godine - i zaboravila na njih i posuđenim cipelama. Kum mu je, kako već i doliči jednom finom gospodinu, bio u odjelu. Znači, sve skupa me koštalo tih sto kuna za bijelu košulju.

A kako su izgledali ostali??

Kod dječaka je bilo varijacija od komplet odijela (pošto su sad već veliki, pretpostavljam da se nitko nije bacio u trošak kupovanja, za razliku od prve pričesti gdje smo mogli vidjeti mala odjelca po mjeri, uključujući i ona kupljena u Mađarskoj pa su bila u stiliziranoj mađarskoj nošnji ), hlače svečane, košulja i kravata, sportska košulja i hlače, samo bijela košulja i hlače....

A cure???

Na glavama sve moguće varijacije punđi, lokni, cvijeća - nijedna mladenka se ne bi postidjela frizure.

Haljine - duge svečane (od svile ili sl. materijala), stola (oliti onih marama), kratke svečane, s rukavima, bez rukava, na volane, bez volana ...

Dio curica je izgledao baš zgodno, kako već priliči situaciji - u nekim slatkim tunikama, šosićima ili crnim hlačama. Doduše, prevladavali su dezeni našeg lokalnog dućana, ali nema veze...

I, kad sam već stavila ovakav naslov: pobjegli u kuću s terase jer nam "predragi" susjed pušta muziku s lokalne radio stanice - po željama. Napičio radio u autu. Uz uključen usisavač. Pa si vi mislite koliko je glasno ... Najgore od svega što si ON misli kako je faca u ulici i šire... Bljak

Sve si razmišljam o nabavi nekog dobrog cd s Wagnerovom muzikom...