Jedna od mojih najdražih izreka je rečenica Zse Zse Gabor (jel još živa?):

"Najljepših deset godina života mi je onih između 39 i 40!"

Nekidan me Guzda uvjeravao da sam se počela dokazivati.

Takozvana "kriza srednjih godina" Nije mi htio objašnjavati u detalje.

Naravno da ja nemam takav osjećaj. No da, naravno da me počelo veseliti što si (konačno) mogu priuštiti neke sitnice, a da ne srušim mjesečni kućni buđet. I veseli me da se tim malim krpicama pokazujem svojim prijateljicama, poznanicama i kolegama (baš me brige što im to možda ide na živce). Em ti razbacivanja novaca ako si (nakon nekoliko godina kupovanja onih za 150 kn s rasprodaje u Pittarellu) kupim čizme u Italiji, za 99 eura!

No dobro, moja potraga za čudotvornom kremom za lice završila je s L'Orealovom noćnom kremom za 60-ak kn. Eto što se razbacujem s novcima..

Neki naši (muški) prijatelji su se bacili u neke ekstremne sportove a la ona Challenge natjecanja (trčanje, biciklizam, penjanje, bauljanje nekoliko dana bez spavanja).

Žene se uhvate malo manje egzotičnih sportova: dignu glavu i počnu javno i glasno prosvjedovati protiv položaja služavke zadnjeg reda u vlastitoj kući (bez obzira što su poznate i priznate stručnjakinje, šefice i profesorice na svom radnom mjestu).

I odjednom frka: gle prijatelji su nam u bračnoj krizi! Pa šta je toj Sanji (Sonji, Lidiji, Maji...) što se buni što joj muž ni u čemu ne pomaže u kući, s nekoliko male djece.... nego jurca okolo i očekuje da se svi njemu dive...

Eto, i to se mi (kao) dokazujemo!

Update: malo surfam ovom našom blogosferom i psujem što se sad može promijeniti adresa, pa sad više ne mogu pogledati neke stare polu-zaboravljene prijatelje i pol linkova više ne vrijedi. Kenja na kvadrat! Zato društvo, javite se ako želite da vas i dalje posjetim!