Moram vam otvoreno i skrušeno priznati... stvarno me je sram i nema riječi kojim bi se mogla opravdati!!

Šta se desilo (prase se objesilo)?

Izašli mi lijepo u petak u naš pub (čitaj kako piše), naručili tog vražjeg Guinness-a, al me nekako, valjda podsjećanje na posljednje pijanstvo (no dobro, bilo je to prije skoro godinu dana) i trovanje Guinnessom mojeg jadnog tijela, anyway, nisam mogla piti.
Bljuvalo mi se samim pogledom na čašu finog, friškog crnog piva s malo pjenice...

Trudila sam se, nije da nisam... Čak sam mrknula neke fish (ne) & chips (da).... popila nekoliko tih čaša, nije da nisam...

I na kraju sam pokleknula. Mi (cure) smo za zadnju rundu (tzv. oproštajku) mrknule Vermuth...

Mmmm... fino, slatko, hladno, s limunom....

Eto, to je doktore moje priznanje krivice. Krivam sam, kriva.....

Kaznite me....(pljes, pljes...) hi hi, neću napisati po ćemu...

E da, i još nešto: opskrbila sam se jučer u Metropoli cijelim kompletom Dan Brown knjiga... Na redu su "Angels and Demons"!