Pošto imamo jednog prvopričesnika, ove godine, iz pedagoških razloga trudimo se svi (više-manje) ići što redovitije u crkvu.

Nije da u mladosti, i kasnije, nisam išla na nedjeljne mise. Čak dapače, naslušala se krasnih propovjedi naših veoma eminentnih (da ih sad ne spominjem) propovjednika....

Nekako, kad uđeš u neke godine, bez nekih velikih oscilacija, ljepše ti je ujutro (remember: svi se dižemo rano zbog pikanja, tj. davanja inzulina Maloj) sjesti... popiti Nesicu sa Najdražim, malo popričati, onako, u miru... kako se može samo nedjeljom ujutro.....

I sad, dođeš u našu selsku crkvu, u kojoj se nalazi naš selski župnik... a on udri priču za naše stare drage penzionerke, koje ne mogu ostaviti praznu crkvu (na jutarnjoj tzv. "dječjoj" misi), pa tako naši klinci moraju više-manje stajati, jer eto... penzionerkama stare noge, pa moraju sjediti.... anyway..

I priča li priča.....

A moje misli odlutale....

Priznajem, sramim se, ali eto.... mislila sam o mnogim drugim "profanim" stvarima, a ne o dubini božje riječi koje nam je pokušao predočiti naš župnik....

Još samo na jednom, lažem, dva mjesta gdje se mogu opustiti tj. meditirati na taj način .....jedno je peglanje - tako bedast posao da mi misli lutaju....

Drugi su dosadna predavanja, na svijetskim kongresima....sve jako fancy, a kad ono, frajer baljezga.... a svi fini, pa ga mudro gledajući slušaju.....

I za kraj: šta ima novo u Firenci za obići? (upamtite da sam prije puuno godina obišla sve muzeje, pa sad ne znam da li da to ponovim...ili ima nešto zanimljivije??)

Sorry, loš horoskop za vas ostale.... za tjedan dana u ovo vrijeme sam već tamo...službeno. Ha!