Eto i mojih pet minuta mira...

Gospodična je, na opću radost pučanstva, dobro...mi smo mrtvi umorni od jurcanja gore - dolje (i uspud na posao).

I onda kad joj dođemo, uglavnom sjedimo i čuvamo sobu (stakleni boksevi) dok ona jurca okolo...a opet joj je drago da smo s njom..

Naravno, uz sve one Barby i ine časopise, koji su bdw skupi ko' vrag....

I naravno, ide u školu u bolnici. Jako sam zadovoljna što ima organizirana škola. Svaki dan od 2 - 5 je u školici. Nije da nebi preživjela tjedan dana škole, no, zašto ne. Ona je zdrava i sposobna za učenje, a uz to se zabavi onih nekoliko sati.

Toliko od leteće majke.

PS. Nasljednik je oduševljen što je sam doma. Što se njega tiče, mogla bi ostati zauvjek tako gdje je....