Eto i mojih pet minuta mira...
Gospodična je, na opću radost pučanstva, dobro...mi smo mrtvi umorni od jurcanja gore - dolje (i uspud na posao).
I onda kad joj dođemo, uglavnom sjedimo i čuvamo sobu (stakleni boksevi) dok ona jurca okolo...a opet joj je drago da smo s njom..
Naravno, uz sve one Barby i ine časopise, koji su bdw skupi ko' vrag....
I naravno, ide u školu u bolnici. Jako sam zadovoljna što ima organizirana škola. Svaki dan od 2 - 5 je u školici. Nije da nebi preživjela tjedan dana škole, no, zašto ne. Ona je zdrava i sposobna za učenje, a uz to se zabavi onih nekoliko sati.
Toliko od leteće majke.
PS. Nasljednik je oduševljen što je sam doma. Što se njega tiče, mogla bi ostati zauvjek tako gdje je....
Post je objavljen 21.09.2005. u 17:49 sati.