Eto, moje dijete (tj. njezin otac) diglo šator usred dječje sobe..pravi pravcati! Taman stane u prazan prostor u sredini sobe. Uživancija na kvadrat…mala ima kućicu u kući....

A sad jedna mala crtica iz života Bregovića prije sto godina (jelte asocirao me gore navedeni šator): i on se po nekim intervjuima svojedobno hvalio kako je digao šator u stanu..čovjek se spremao za alpinističku ekspediciju (čini mi se da je bio u igri Palmir)! Koliko se sjećam, na toj je bio ekspediciji, samo se ne sjećam dali je osvojio vrh…

Preplovio je on sam (doduše sa nekim komadom kojeg je poslije oženio) i Atlantik….svašta je čovjek radio, ne može se reći da nije uživao u svojoj lovi…

No da, ali nisam o tome mislila pisati. Potaknula me priča od nekog na blogu o tome kako će svoje (buduće) klince tjerati na svakakve aktivnosti. Eto par primjera mojih nekoliko nadobudnih prijateljica:

Jedan od njih ide (računajte da se te aktivnosti odvijaju jedanput do dvaput tjedno!!): engleski (dodatno od škole), tenis, tekvando (ili neka slična borilačka vještina), izrada modela aviona (kako li se već zove ta aktivnost – modelarenje or what the f.) i još nešto što sam zaboravila (mislim nogomet).

Drugi: plivanje, košarka i engleski

Slijedeći: nogomet (intenzivno svaki dan, subotom utakmice!) Mala napomena: toliko valjda ne vježbaju niti oni naši skupo plaćeni nogometaši, bolje bi igrali da toliko treniraju!

I tako u nedogled. Napominjem da govorimo o djeci od osam do desetak godina, koje ti isti nadobudni roditelji razvažaju cijeli tjedan od jednog kraja grada do drugoga.

I to se zove sretno djetinstvo???