Perem suđe od nedjeljnog ručka i razmišljam:…tanjuri tj. servis za jedenje (jel se to tako kaže?) su stari…ko moj oliti naš brak jer smo ih dobili za svadbeni poklon (bdw nikad mi se nisu sviđali) …bijela tehnika je isto negdje s početka naše priče….(upravo Guzda pokušava pronaći mjesto curenja dotične…).

Stvari su više-manje u funkcionalnom stanju. Pošto nismo baš neka razbijačka obitelj čak im je i broj tu negdje kao što je bio u paketu…da i (pitate se vi)???

E pa ja bih malo promijenila…servis mogu pronaći za nekih stotinjak kuna…esceg iz Ikeinog kataloga mi se već dulje vrijeme sviđa …ali nikako da netko od uže rodbine krene u smjeru Graza (i da me obavijesti, pa da mogu za onih 9 i nešto ojra naručiti), jedna krasna lampa u boju naše kutne garniture se prodaje u...za 99kn....

Problem je što s ovim sadašnjim stvarima…stare su i ofucane ko' biblija ali su još uvijek u funkciji, pa mi ih je žao baciti u smeće (ipak nismo baš tako bogati), a nažalost nemaš ih kome pokloniti…
Nisam baš sigurna da svi u ovoj našoj domovini imaju baš sve što im treba u životu…a kako doći do tih ljudi??

I naravno, ono pitanje s početka priče: da li sam dovoljno bogata da uporabne stvari iz čiste ljepote mijenjam za nove i kako bi neki rekli – bacam novce???