Pošto sam izgleda totalno popizdila jer sam...dok moja draga family spava...peglala gomiletinu veša..imala sam dosta vremena da premećem misli glavom...

Uglavnom, danas sam upoznala jedne mlade ljude, frajer radi kao radnik (mala plaćica), žena ne radi, curica mala....sreli smo se jer nam djeca imaju iste boljke....

Kroz razgovor se naravno provlačilo i pitanje dječjeg doplatka, odlaska na more, uglavnom, onih pitanja vezanih uz financije....

Ljudi skromni, uz ove jadne seoske mogućnosti zarade....sretni što netko u family radi!!

Nakon što sam popeglala hrpu našeg benetton i svih drugih mogućih marki veša - kupljenog po cijeloj eu zajednici...razmišljam kako je to kad imaš skromne mogućnosti, kad ne putuješ niti po hrvatskoj, kad ne vidiš more niti jednom godišnje....i onda izrasteš u pametnu curu/dečka..... skromnog u svojim mogućnostima....

A ne mi izblazirani svim mogućim skupim stvarima hightech generacije....kad si kupimo neku glupost koja vrijedi kao nekoliko prosječnih hrvatskih plaća...i još smo nezadovoljni...tražimo još....

God bless the children...