Moja frendica mi je ispričala slijedeću priču: njeni best frendovi, kućni prijatelji se rastaju...frajer si je našao drugu (kako to obično biva)...

e sad....pitanje: s kime se dalje družiti (družili su se intenzivno, nekoliko puta dnevno je neko bio kod nekog na brzoj/sporoj kavici....i sl.)???

Žena, kakva je već bila jadna, mizerna, povrijeđena, ostavljena s malom djecom i veeelikim minusom, veli slijedeće: ako on bude dolazio, ja ne budem...ne mogu ga vidjeti...

On, u oblacima nove mlade ljubavi...pošto je dio prijatelja izgubio, a kod moje frendice dobra kava i dobra vibra...isto se htio nastaviti družiti...jelte s novom ženom...i starim prijateljima.

Njen najnaj se htio družiti s oboje....i s jednima i s drugima...u stilu: on nije uskogrudan, potrebno je kućna vrata otvoriti svakome...

Neću vam napisati kraj priče....ili baš na inzistiranje....

Da ćujem kako bi vi riješili problem bojnog polja u vlastitom domu da vam se desi slična situacija....

Ne razumijem....ljudi pišu blog mjesecima...samozatajno....tu i tamo neko uleti....(ne opisujem ovaj blog, da ne bi mislili)...i nitko ga ne komentira...

Otvori jed(n)a-n političar..i eto, odmah na naslovnici....ajde da je napisano onako ljudski...iz duše...
Napisano je kao politički pamfet...pa nismo mi bedaki...jebeš politiku.

Ali jebi ga, naravno da sam se i ja prvo zaletila u to ko' prstom u drek.....

Možda je problem naše politike da se vrte jedni te isti ljudi...uglavnom samoživi i ljigavi...ne bi s njima ni na šanku nešto popio...ali, pošto pametni bježe od politike..ostaje nam da biramo između loših i još lošijih...

Tu i tamo me netko uvjeri kako je pametan, nepotkupljiv...i prvom prilikom se otkrije u medijima da je ta slika totalno iskrivljena...izmišljena. Ne velim da smo svi mi sveci...ali, trudimo se biti koliko-toliko pošteni i to očekujemo od naših izabranih kandidata....

Zabrazdih totalno....vidi se da dugotrajni dosadni sastanci (ko danas na poslu) loše djeluju na moju psihu....

Ne želim trošiti riječi na audio oglašavanje budućih zastupnika seoskih i inih domova....za popizdit...i to moramo izdržati opet i opet....i uglavnom troše našu lovu...

No, pošto sam provela nekoliko sati za volanom, uletila u eter i Šarunićka s današnjom temom....polovnjača.

Nakon nekoliko bisera...uključujući i samog Lupina koji je zapravo htio reći sasvim nešto drugo, pa su ispale polovnjače...jedna je žena dala definiciju kao žene iznad trideset...

E, pošto sam ja to desetljeće lagano prošla...ja se s tim ne slažem!....duhom se ipak tako ne osjećam....doduše tijelu škodi - kako je to lijepo rekla jedna moja pedesetogodišnja prijateljica - gravitacija, svakim danom....ali ja se borim...

vježbama, ishranom, stanjem duha, farbanjem kose, .....

Pa sad nek mi neko veli da sam stara!!!!!

Danas su me nasmijala djeca: gunđajući perem sudje poslije ručka...i kvocam kako sam samo perilica, a moj sin počne pjevati onu reklamu "perilica dulje pere uz kalgon.."

i pita tatu - "a da mami za rodjendan kupimo kalgon tablete, da ne zahrđa..."

Naravno, svi u smijeh....a šta ćeš, i perilica se smijala...

Opet malo o doktorima...

Moja nečakinja je (sa svojih mjesec dana starosti) obavila ultrazvuk kukova...sve je ok.

E, nije to priča već slijedeće: naručena je bila za nekih dva do tri mjeseca, na uputnicu....jelte besplatno, a tada, da je nešto loše, bilo bi (navodno) prekasno....

Tako su njezini roditelji iskeširali 200 kn...pa su to lijepo doznali na vrijeme...mislim, da su kukići ok., a ne prekasno da su labavi...ili već šta bi im rekli....

I sad pitanje: zašto uopće plaćamo zdrastveno...kad nam je potreban keš da doznamo šta nam je, kad se stvarno razbolimo...

Ili čekamo na red nekoliko mjeseci....kad nam na kraju vele doktori da smo zakasnili i naša boleština se proširila.....

Kao prvo, opaljena (ne znam sada napisati tako da bude link) me podsjetila na Karla...

Eto, Karlo je frajer koji nama babama na poslu tu i tamo uleti i prodaje košuljice...

Košuljice su malo starinskog kroja, no, one onako poluprozirne, od mrak finih materijala (ima ih na stotine za birati).....a o kroju se uostalom s Karlom možeš dogovoriti....kao i o svemu ostalom...

Karlo je lagano feminiziran, pogotovo kad se s nama uživi u objašnjavanje najboljeg kroja i dezena...i kad u svoju malu bilježnicu zabiljezi što treba suziti, a što proširiti na naručenoj košuljici....jednom prilikom smo se skoro pred njim počele presvlačiti bez imalo stida...

Karlo voli zadovoljne mušterije...ako se do doma ohladiš od košulje, slobodno ju vratiš....njegova deviza je dugogodišnja zadovoljna mušterija...a ne jednokratna prodaja...

Načini, vrijeme, rate i sve u vezi love je rastezljivo....i možda zbog toga ga nitko nikada nije prevario...

Ne znam da li sam dovoljno slikovito opisala Karla....eto....

Danas sam nadobudno mislila kako mogu naručiti preko interneta igračku za mog nećaka koji živi u njemčiji, npr. na njemačkim stranicama tojsa, platiti poštarinu unutar njemačke i to je to....

Dijete veselo što mu najdraži onkl šalje poklon....a meni jeftino!!!

Prvo sam se j... s njemačkim, pošto nema njem. stranica s eng. prevodom....no, nađoh ja zgodnu igračkicu i sad tek počinje....

Onda mi je stroj napisao da je to klajne problem...moj mail ovdje, moja kartica ovdje...njihova adresa tamo....

Na kraju sam popizdila....nazvala frendicu, čija frendica ponese za njemačku moj paketić, pa ga tamo baci na poštu....ali mi već neugodno, jerbo mi je žena odnjela nekoliko tih paketa.....

I sad je internet svemoguć.....doduše, ne bih ovako puštala paru iz sebe da ovog nema....ali, jebi ga...htjela sam dijete razveseliti....

Ps. još uvijek imam vremena do rodj. u ponedjeljak, pa ako netko zna bolji način...neka mi javi!

Bila sam danas na sistematskom što nam velikodušno plaća firma....između ostalog i kod ginekologa s kojim je počela lamentacija o različitim vrstama spirale...no da, to nije toliko bitno, koliko priča da je imao oprećno mišljenje od mog regularnog doktora....i što sad??? kome vjerovati???

No da, to me toliko ne zabrinjava jer se radi o meni tj. mojem zdravlju...ali, kad naletim na različita mišljenja a radi se o zdravlju moje djece...onda je to sranje..na kvadrat.

Kojem doktoru vjerovati...??

Jedna frendica je jednom bila u trilemi jer joj je jedan dr. savjetovao hitnu operaciju uha njenog tada trogodišnjeg sina, jer bi mali mogao ostati s oštećenjima...drugi je rekao da se može pričekati jer da je klinac premali, ali da će mu sluh ostati ok....i treći je rekao da bi mogao na operaciju, ali da nije hitno....i šta sad, pitam se ja???

I opet ti ko laiku ostane da sam biraš, jadan neuk puk.....

Ili ostaneš kod jednog i ne znaš koliko je taj "loš" doktor????

Znate one reklame o idiličnom seoskom turizmu....

Klopa ispod peke...u krušnoj peći....fina mirišljava korica na mesu (God bless vegeterians,,,,but we love meat)....

E, kad živite na selu, možete si i takve stvari priupštiti...

No da, šta sam složila ispod peke: komad krmenadla (oko kilu i po), posoljen krumpnom solju i malo vegete, u njega ubaćeni komadići domaćeg sušenog špekeca i sa strane komad luka (crvenog), nakon nekog vremena zaliti s malo bijelog stolnog ili domaćeg moslavačkog vina,...nakon određenog vremena pečenja, dodan mladi krumpir i komadi paprike (skupo plaćene u ovo doba godine, nažalost!)...i to vam je to....miriši super, izgleda super, a tek okus......

Sad bi stručnjaci ponudili vino....no, pošto imam jedno malo kiselkasto...odlučih se za pivce..

Dobar tek i vama luzerima u gradu.....

Već pisah o šopinzima....

Ovaj put bili smo ubosni, u Gradišci.

Kod svih tih šopinga, npr. svojedobno Mađarska - čovjek ode tamo jer je kao jeftinije...i vrati se doma s hrpom stvari koje nikad ne bi kupio doma (ili u Zgb.), potroši puno više para.....i kao ušparo je.....moš mislit.

Tako smo i mi kupili djeci nekih điđi- miđi majica (Princeza voli roza, po mogućnosti u stilu Milke Babović - što se više šljokari - to bolje... idealno za kupovinu na placu)....nešto cedea (upravo svira najnoviji cd - bijelo dugme), ja kupila neku jaknicu .....sve u svemu - jedino je bilo dobro što smo se sreli s frendovima i s njima otišli na čevape, pivo.....

Eto, tako nismo ušparali tisuću kuna....

Jedino mi dobra atmosfera, ta bosanska.....lako ćemo stil...ljudi opušteni, veseli......

Kod nas nekako nije tako.....svi smo u grču, loše volje, u žurbi, gazimo jedni druge.....

Eto, odo ja sad peglati veš.....

Ujutro sam dobila popizditis.....morala sam krenuti na službeni put...svi su znali gdje i kada imam sastanak tj. kad bi mi trebao auto....naravno, jedan kolega je otišao....i nema ga....

Ja lagano pizdim, inače, ne volim kasniti na sastanke, a uz to se radilo o ljudima iz druge firme i k tome njemcima (pedantni za popizdit)....

Nije da frajer nije došao (recimo) na vrijeme....po autoputu, uz dobru brzinu bila sam na vrijeme na sastanku....ali me to jadi - ta takozvana kolegijalnost....nije se ispričao (on misli kako je sve bilo u redu), nije izmislio izgovor što ja navrat - nanos (gladna, nisam više stigla do pekare...) jurim.....

Još me više ljuti što taj dotični, kad je riječ o njemu traži svu moguću pažnju i kolegijalnost, jer inače....

Eto, a šefu je bilo smješno.....

Danas sam se srela s kolegicom.....malo joj iskočio trbuščić....

Jel bi čovjek pitao za vesele vijesti....jel bi se pravio naivan i lud....jel bi se zblamirao kad bi otkrio da ništa od toga...????

To mi se jednom desilo: nakon dugo vremena sretnem frendicu u gradu, izgledala ko peti mjesec trudnoće....ja ju pitam za vesele vijesti...iii....

Blamaža na kvadrat: žena bila trudna, pa pobacila, a u međuvremenu stradala u saobraćajki, ležala i udebljala se....užas....za propas u zemlju...

I sad ti pitaj....

Igrom slučaja čučala sam maloprije u našem selskom domu zdravlja, Lady D. je uganula nogu….i bila kod dotura više od pola sata….
Ja još uvijek ne vjerujem ovim našim doktorima, pa sam zadržala svoju dr. u metropoli…nekad zgodno, nekad i ne, no dobro se slažemo….
E da, uglavnom, čekaonica iz prapotopnog socijalističkog okruženja…jadna, po čoškovima lagano umazana, nekako otužna do besvjesti…
Tko je sve u tih pola sata između šest i pola sedam prošao (danas: u doba štrajka doktora!) kroz čekaonicu:
- ženska u crnim mrkva hlačama, crnim čizmicama i crnom torbicom
- druga ženska u sličnim crnim mrkva hlačama, sakou skoro do koljena, crne cipele i opet crna torbica
- jedna mlađa ženska (šacam mojih godina), punašnija, traperice, isto crna torbica i kćer
- kćer, svijetle traperice, majica (virila slova – jebi ga zaboravih) i traper sako, mrvicu prevelik, cipele crvenkaste boje
- frajer – visoki tlak (poznat mi odnekud, no ubi me ako se sjetim – taj me i pozdravio….)

itd…..

a sad poanta:

svi su se znali sa sestrom, većina je došla po uputnice, koje su ih čekale napisane…malo lagano popričali sa njom (osim tipu što je mjerila tlak)…i otišli

Mene nije niti pitala šta hoću….ali mislim da je vidjela kako smo Lady i ja razgovarale na početku….eto, malo selo, svi sretni i veseli….
Nema veze što se demode oblače….

Onih par minuta prije sna sinu mi krasne ideje, oblikovane lirski, gramatički i sintaktički tako lijepo....za blog...
do jutra mi ispari ne samo priča, već i ideja koju bi bilo zgodno opisati...jebi ga, starim i senilim...

no da, evo jedne zgode iz života:

da ne bude zabune: ne živim s roditeljima više od petnaestak godina, sama (tj. u paru s najnaj) zarađujem za svoj kruh, pa bi čovjek očekivao da mu nitko neće kvocati kako troši svoje vrijeme i SVOJ novac...

ali avaj, moja majka - stavom i ponašanjem "kraljica majka", naravno, nezasluženim teško stećenim položajem (vječna domačica - nit brige nit pameti....štono bi se grubo reklo) se miješa u naše živote - te djeca imaju previše robe, te šparamo na klincima pa hodaju u dronjcima....te premalo smo s njima, te sve im pružimo - previše izleta i ostalog.....

i u tom stilu...u nedogled....

naravno, ona je jadna sama (nitko nije bio dovoljno dobar da joj bude prijateljica - sve "glupe" babe gledaju sapunice (naravno, i ona gleda, ali ona nije glupa), ona jadna sa svojim brigama s "groznom" djecom (završenih fakulteta, dobrog posla, zdravog obiteljskog života.....) oliti nama....

em zet ne valja, em snaha....jedno ima premalo škole, jedno previše.....jebi ga...

i tako u nedogled...

pokušala sam nekoliko puta prekinuti tu farsu, ali mi žao djece....njima trebaju baka i djed....

i šta sad????

lako reći: ne uzbuđuj se......

Veli meni moj kum: da je slušala narodnjake...ne bi je nikada ženio...

I šta joj sad bi????

Ma bez veze...s hrpom djece doma, kokicama, pesom, mačkama, vrtom i ostalom seoskom idilom...šta žena ne bi slušala šta joj se sviđa???

A možda je to kriza srednjih godina....premlad za smirenje, a prestar za ludosti....pogotovo što stalno moraš okretati svaki novčić....jer su mala usta uvijek gladna....(no dobro, nije taaako gadno što se tiče love...)

Ma u tim godinama počinje ti biti love (čitaj lova) i love (čitaj ljubav) negdje na isto...što više love to više "lav" oliti ljubavi....hmmmmm

A zapravo je sve počelo s narodnjacima....a možda i seksom....(iliti bez njega)????

e, priča ide ovako:

moja Lady D. otišla na službeni put...žena je (ne)sretno rastavljena već dobrih dvadesetak mjeseci, da ne velimo zagorila.....

u selendri gdje živi i onoj gdje radi pozna sve živo i mrtvo...kako bi se onda lijepo poševila???

iz istih razloga što je ex otišao ne želi imati veze s oženjenima....oni pak "stari" dečki obično su mamine mazice, ... a da još koji i pokuša muljati - sve ih pozna, jednom riječju, ograničeno tržište dozlaboga....

susjeda, baka od svojih skoro sedamdesetak čuka ju nekidan pozove na stranu i veli: a da ti lijepo na vlak i u metropolu, pa udri ševu....

pa s kim??? da viče na kolodvoru: ja bi malo sexa???

e da, službeni put: nažalost babinjak....takav je posao...

jebi ga, ja ti draga savjetujem konobara, nekog galeba (ako još ima takvih), čuvara plaže.....

Došao susjed u goste...i malo popili...malo zapili....veli on: kad se došao s nama (čitaj "sa mnom", pošto je najnaj preseio stvari i poštimo tv u 48 h i zgiljo dalje raditi...) upoznati kao stari susjed s novima...ja glupavo izjavila: "da, drago mi je, mi se volimo družiti, ali ne previše..."

Jebi ga, ubi me ako se sjećam dotične scene ili ostalih bedastoća što ja (dnevno) izvalim...i ostanem živa...

Na moju žalost, one najgluplje ljudi zapamte, i kad se dobro napijemo...obično njima dobijem po glavi...da ne velim u facu....

I šta da radim???

Da šutim ili valjam gluposti...i idem dalje kroz život...

Najbolji su oni što se dure godinama...a ja ne doznam zašto...

Oni koje me upoznaju, svate da nije sve tako crno...


IPAK SAM JA PLAVUŠA !!!

Što mislite o alternativnom liječenju????

Da li uopće znate šta to znači na selu???

To nisu akupunktura, homeopatija i sl stvari već lokalne babe vračare...i to u bukvalnom smislu...
Najgore od svega što se kod njih zalome i odu i učeni da ne velim intelektualni tipovi...i to ne za smrtne boleštine....(za takve stvari imam razumijevanja, makar tim ljudima obično više ništa ne pomaže, ali barem nada...)...

Ali kad svoje dijete (!!) odvedu...pa im baba uvali da dijete nešto guta....grozno!!!

Inače, vjerujem da alternativa pomaže, pogotovo kod bolesti koje su vezane uz zdrav (uvijetno rečeno) način života i prehrane...
Ali ne priznajem da se igra životima djece!

No, da li su svi alternativci i pošteni ljudi...???

Vozim se danas pitoresknim moslavačkim krajem i razmišljam....

raspravljamo na blogu gdje je ljepše....Paris....Rim...Firenze.....Venecija.....a koliko kod nas ima ljudi koji nisu vidjeli niti more ili veći grad pokraj mjesta gdje stanuju ?????....

ljudi koji odu do najbližeg većeg mjesta u sajmeni dan...obave plaćanje računa na pošti ili nedajbože neke poslove na općini....i vrate se u svoj seoski kraj...

e sad, i vi pred sobom zamišljate neku staru bakicu....

ne zavaravajte se...ima mladih ljudi, završe neke sitne škole, udaju (ožene) se sa osamnaest....

na primjer: ovo ljeto je neka mala mijenjala trafikanticu u selu gdje ja (u prolasku na posao) kupujem novine....naravno i knjige....a mala ponosno izjavi: ja nisam pročitala niti jednu knjigu!!!!

eto vam ministra prosvjete, obavezne lektire, škole......

ta je mala možda i vidjela more....

Bili smo danas na izletu na Kalniku....

Svojedobno su izleti na Kalnik bili opuštajući, lagani....dodješ u prirodu...tu i tamo neki izletnik - planinar i pokoja domaća puca u štiklama sa zaručnikom...i to je to.

Sada, danas....luuuudnica....puno automobila, puno penjača, puno hodača, .......sve u svemu samo je falio netko sa kazićem i narodnjacima (znalo je biti i toga...!!!).

I sad da se ja opustim i odmorim...

Sranje na kvadrat...

Hoću da se vrate vremena kad ljudi nisu osvješteno išli u prirodu...

Hoću mir i tišinu...

Kad se zaželim muvinga odem u zagreb...i to ne na trg i okolicu (tzv. špicu)....tamo nema zagrepčana!!!!

A JA SAM IPAK ZAGREPČANKA !!!!!

Papu sam u živo vidjela samo dva puta....

Prvi puta smo mu mahali u prolazu kod dolaska u zg. ....na ramenima mi je bio dvogodišnji sin......

Kad me pogledao i u prolazu mahnuo (blagoslovio), osjećala sam se kako me pogledao sveti čovjek....

Ona sekunda je bila dovoljna da se osjećam sretno, smireno i blaslovljeno....

Vidjeli smo ga i drugi put kod dolaska u zg...

Tada je s nama bila i mala....


Nadam se da će u miru i spokoju otići s ovog svijeta....bez ove pompe i predstave.....

Rest in peace....

Amen.