Igrom slučaja čučala sam maloprije u našem selskom domu zdravlja, Lady D. je uganula nogu….i bila kod dotura više od pola sata….
Ja još uvijek ne vjerujem ovim našim doktorima, pa sam zadržala svoju dr. u metropoli…nekad zgodno, nekad i ne, no dobro se slažemo….
E da, uglavnom, čekaonica iz prapotopnog socijalističkog okruženja…jadna, po čoškovima lagano umazana, nekako otužna do besvjesti…
Tko je sve u tih pola sata između šest i pola sedam prošao (danas: u doba štrajka doktora!) kroz čekaonicu:
- ženska u crnim mrkva hlačama, crnim čizmicama i crnom torbicom
- druga ženska u sličnim crnim mrkva hlačama, sakou skoro do koljena, crne cipele i opet crna torbica
- jedna mlađa ženska (šacam mojih godina), punašnija, traperice, isto crna torbica i kćer
- kćer, svijetle traperice, majica (virila slova – jebi ga zaboravih) i traper sako, mrvicu prevelik, cipele crvenkaste boje
- frajer – visoki tlak (poznat mi odnekud, no ubi me ako se sjetim – taj me i pozdravio….)

itd…..

a sad poanta:

svi su se znali sa sestrom, većina je došla po uputnice, koje su ih čekale napisane…malo lagano popričali sa njom (osim tipu što je mjerila tlak)…i otišli

Mene nije niti pitala šta hoću….ali mislim da je vidjela kako smo Lady i ja razgovarale na početku….eto, malo selo, svi sretni i veseli….
Nema veze što se demode oblače….