Onih par minuta prije sna sinu mi krasne ideje, oblikovane lirski, gramatički i sintaktički tako lijepo....za blog...
do jutra mi ispari ne samo priča, već i ideja koju bi bilo zgodno opisati...jebi ga, starim i senilim...

no da, evo jedne zgode iz života:

da ne bude zabune: ne živim s roditeljima više od petnaestak godina, sama (tj. u paru s najnaj) zarađujem za svoj kruh, pa bi čovjek očekivao da mu nitko neće kvocati kako troši svoje vrijeme i SVOJ novac...

ali avaj, moja majka - stavom i ponašanjem "kraljica majka", naravno, nezasluženim teško stećenim položajem (vječna domačica - nit brige nit pameti....štono bi se grubo reklo) se miješa u naše živote - te djeca imaju previše robe, te šparamo na klincima pa hodaju u dronjcima....te premalo smo s njima, te sve im pružimo - previše izleta i ostalog.....

i u tom stilu...u nedogled....

naravno, ona je jadna sama (nitko nije bio dovoljno dobar da joj bude prijateljica - sve "glupe" babe gledaju sapunice (naravno, i ona gleda, ali ona nije glupa), ona jadna sa svojim brigama s "groznom" djecom (završenih fakulteta, dobrog posla, zdravog obiteljskog života.....) oliti nama....

em zet ne valja, em snaha....jedno ima premalo škole, jedno previše.....jebi ga...

i tako u nedogled...

pokušala sam nekoliko puta prekinuti tu farsu, ali mi žao djece....njima trebaju baka i djed....

i šta sad????

lako reći: ne uzbuđuj se......