Svaki put kada odem u BiH, obavezno je jedan dan rezerviran za posjet Sarajevu.. Taj grad mi jeposebno drag, jedan od najdražih. Nemam tamo rodbine niti prijatelja, nisam nikad živjela u njemu, ali ipak se osjećam kao dio njega svaki put kada dođem. Volim njegovu multikulturalnost, super mi je to što u svega par minuta hoda mogu vidjeti crkve, džamije, sinagoge, ali i brojne druge spomenike kulture. Obožavam šarenilo Baščaršije i šetnje uz Miljacku.. Grad je zaista poseban. Kažu da to više nije ono Sarajevo kakvo je bilo prije rata.. Ne znam, bila sam premala da mogu procijeniti, ali znam da mi je teško zamisliti da može biti bolje i ljepše nego što je sad. Dan je bio sparan, sunce je peklo.. tako da u gradu nismo bili dugo. Malo smo prošetali i usput naravno svratili na ćevape kod Želje Taj dan je naglasak bio na posjetu Vrelu Bosne - omiljenom izletištu Sarajlija. pogled s jednog od brojnih mostića 10-ak kilometara od Sarajeva, ispod planine Igman, izvire bistra i hladna rijeka Bosna. Stoljećima je to jedno od omiljenih izletišta, a obiluje mnoštvom izvora, brzaka, malih jezera i otočića. Cijelo to područje je zbog svojih specifičnih značajki važan morfološki, hidrološki i botanički fenomen. vjeverica Velik je značaj Vrela Bosne, posebno zbog bogatih resursa kvalitetne pitke vode. Veliko bogatstvo su i guste šume u okolici kao i termalni izvori.. Mjesto je idealno za opuštanje, sport i rekreaciju. Zaista ima mnogo posjetitelja, tako da sam se dobro namučila da napravim fotke na kojima mi nitko ne ulijeće u kadar šetalište patkica ili patak dječak na konju a na jednom od mostića piše.. Jedna od mogućnosti koje vam se nude je i vožnja u kočiji s konjima dugačkom alejom kestenova i platana. To mi se ipak ne sviđa.. Žao mi je konja Puno ih je ljepše vidjeti kako slobodno šeću livadom..

- 17:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #