|
Šetnja
Bila sam danas u jednoj duljoj šetnji.. Vrijeme je jako ugodno, malo je zahladilo i taman je za odlazak u prirodu. Jutro nije izgledalo obećavajuće, padala je kiša, ali kratko i ubrzo je provirilo sunce kroz oblake.. Vidi se otprilike po bojama kad je bilo oblačnije, a kada vedrije. Oblaci su bili jako zanimljivi, krasni su.. Nebo je izmijenilo sto različitih lica i samim time utjecalo i na fotke.. Sve slike sam snimila s jednog puteljka nedaleko od moje kuće, osim zadnje koja je snimljena s terase.
Šetnje su izvrstan način za punjenje baterija  A usput se može uloviti i malo boje 
I naravno.. ako želite vidjeti veću sliku, kliknite na manju..
|
- 17:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Vitaminska bomba
Šesti mjesec je pri kraju i dobro je da je tako. Bio je prepun raznih proslava (krizme, pričesti, imendani, jedan rođendan  ), a samim time fino se, a i puno papalo Bilo je svega i svačega.. ali, kako god bilo fino, ne može se tako stalno  Pored toga još i ova vrućina.. Nije mi ni do čega pa niti do hrane..
Moji vam obroci zadnjih par dana izgledaju najčešće ovako kao na fotki. Konkretno, to mi je danas bio doručak - ručak. Različito voće je u igri, a trenutno kao broj 1 mogu izdvojiti višnje. Kiselkaste su, sočne, osvježavajuće.. kad nakon par višanja pojedem jagodu ili ribizl.. mmm slatke su kao med. Ovakvi me slatki zalogaji polagano vraćaju u normalu..
E da. Sve u šalici je ubrano u mom dvorištu/vrtu  Mama je luda za cvijećem, a tata za voćkama tako da je praktički svaki komadić zemlje oko kuće zauzela neka biljčica.
|
- 00:19 - Komentari (20) - Isprintaj - #
List
Ako se sjećate posta o mojoj ulici.. e ovo vam je list slikan ispod jednog od onih javorova.. Nije mi bila namjera podsjećati vas na jesen  List je tu zato što mi baš nekako paše uz pjesmu..
MOJA PREOBRAŽENJA
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Bože daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
što s dalekog će neba noću sjati
u crne muke noćnih očajnika
Antun Branko Šimić
|
- 22:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #
U Varaždinu
Malo sam prekapala po arhivi..
Ova fotka je nastala sasvim slučajno u jesen 2004. Tri frendice s faksa i ja smo otišle u Varaždin na kavu i da malo razgledamo grad.. Bilo nam je odlično. Fotka nije nešto posebno, ali baš mi je nekako draga.
Ja sam treća s lijeva
Klikni na fotku, ako želiš vidjeti veću..
|
- 09:19 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Iz mog vrta za vas..
Izgleda da me u zadnje vrijeme jako inspirira cvijeće.. Ove fotke sam napravila u subotu i nedjelju. Vrijeme je ovih dana dosta promjenjivo.. bilo je i kiše, a čini se da mu to sve jako odgovara pa super napreduje. I tako vam ja svako malo odšećem do vrta da vidim šta ima novog. Uživam u ljepoti i bojama, ali nažalost ne znam kako se zovu ovi cvjetovi pa ako netko zna, neka slobodno dojavi
Meni se najviše sviđaju plavi cvjetići na prvoj fotki..
Ako želite vidjeti veću fotku, kliknite na manju..
|
- 14:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Još malo pa nestalo
Da da, konačno su i kod mene doma sazorile trešnje. Ove godine je urod puno slabiji nego prošle.. Vjerovatno je to posljedica kombinacije malo sunca - puno kiše i vjetra. Fine su, ukusne i trenutno zanimljivije od jagoda. Ima ih još malo, ali evo podijelit ću ih s vama Jeste li za?
|
- 09:32 - Komentari (16) - Isprintaj - #
Nebo
Ovo je slikano s moje terase danas oko 4 popodne. Nije izgledalo obećavajuće, ali oblaci su se dosta brzo razbili. Trenutno je sunčano s tek tu i tamo kojim oblačićem
|
- 17:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Moja ulica
Volim jesen, a jedan od razloga su prekrasne boje koje nam dariva. Stabla na fotki su javorova. Moji sumještani kažu da je ovaj drvored bio zasađen Titu u čast. Ukupno ima 25 stabala, ali ne znam ima li kakve simbolike u toj brojci. Meni povijesni razlozi i nisu toliko važni, bitno je da svaki dan dok se penjem ovom ulicom uživam u pogledu.Javor mi je ,uz bukvu, najdraže drveće.. sve mi je prekrasno na njemu od oblika listova, ploda, kore pa sve do ovih divnih boja..
Prije nekih 10 - 15 godina, dok su još padali pravi snjegovi, ova ulica bi se zimi pretvarala u stazu za sanjkanje. Mi klinci smo naravno uživali i dane provodili vani uživajući u zimskim radostima. Danas se djeca tu više ne sanjkaju.. rijetko ih viđam i na drugim mjestima. Vremena se mijenjaju, oni više ne provode toliko vremena vani u igri na svježem zraku. Ponekad mi bude žao zbog toga.. Danas je IN provoditi vrijeme uz igrice na kompu ili pred televizorom, a ne vani u prirodi. Mislim da su zakinuti za jedno divno iskustvo..
Mene vam inače u životu prate strme ulice. Dok sam živjela u Konjicu, moja ulica je isto bila strma i to puno više nego ova.Zanimljivo je da se i do faksa moram penjati. Dobro, mogu naravno i busom, ali meni je draže pješice. Izvrsno je za održavanje kondicije
Prvu fotku sam već stavljala u jednom postu, ali u međuvremenu iskopah i ovu drugu u arhivi pa mi je bilo zanimljivo usporediti ih..
Ako želite vidjeti veću, kliknite na manju..
|
- 00:35 - Komentari (16) - Isprintaj - #
 |
IZGUBLJEN
Ja sam ostavio šum svjetla i ljude
Bježim pognut pokraj mrtvih kuća
Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida
Svjetiljke i zvijezde redom gasnu.
Tama
oko mene stoji
Ćutnja raste.
Ja se gubim crn
i koraci se moji krše
svrše
bezglasni.
Ja sam tama
ćutnja stajanje.
Moja duša tone u dubine noći
i ko zvuk se rasiplje
i mre.
Negdje netko plače
gorko?
Antun Branko Šimić |
|
- 00:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
|
Malo sam kopala po arhivi i slučajno nabasala na nju. Meni se sviđa, posebno boje.. I tako. Odem ja do njega da pitam jel' ju smijem staviti na blog i da saznam neke detalje kad ono iznenađenje.. on se uopće ne sjeća da je snimio ovu fotku 
E, a pošto ziher nisam ja, on je. Nema tko drugi. Jedino šta znam (po datumu i folderu u kojem je bila) je da je nastala u jesen 2005. kada je buraz bio kod bake u BiH. Ne znam točno gdje je ovo fotkano - možda u Konjicu, a možda i prilikom prolaska kroz Sarajevo. 
Potrajalo je to sigurno 10-ak minuta sve dok nisu samoinicijativno odlučile da je vrijeme da se krene dalje 
I tako smo odlučile napraviti još jedan fotosešn. Ovo je ujedno moj prvi c/b pokušaj..
