Pozdrav
Dragi moji, evo konačno je došlo moje omiljeno razdoblje u godini Za par sati putujem u svoj rodni kraj U planu je puno toga.. neće sigurno biti izležavanja i ljenčarenja.. više nešto kao aktivan odmor. Nadam se da ću napuniti baterije, biti puuuno u prirodi i uživati.. Mislim da neću imati pristup internetu tako da vjerovatno neću dolaziti na blog, a i to je s jedne strane ok. Dobro je malo se odmoriti od modernog načina života.. Baza će naravno biti Konjic, a u planu je posjet Zenici, Sarajevu, Mostaru i Dubrovniku. Malo ću planinariti, kupati se u Neretvi i Boračkom jezeru, igrati se turista po Sarajevu i tako to Vraćam se otprilike za 10 dana.. dakle bit će to fizički naporan odmor, ali iznimno dobar i blagotvoran za dušu.. Šaljem vam jedan veliki pozdrav i poljubac! Čitamo se i gledamo kad se vratim E da. Možete naravno očekivati da ću vas puno daviti svojim dojmovima i doživljajima s puta.. sigurno će prvih par postova nakon povratka biti posvećeno tome. Trebat će mi neko vrijeme da se vratim u normalu pa ću vas moliti za razumijevanje Ovaj put u postu nema fotke.. zato prilažem jednu prigodnu pjesmu: AH, EVO OPET... Ah, evo opet dođoh u naš kraj, U naše mile, bregovite strane, Gdje žarko sunce jače siplje sjaj Na njive, vode i usjeve rane. Gdje dom moj stoji uz široki drum I pred njim stara murva što je davno Slušala bijesnih turskih konja šum I zveket mača u sumračje tavno... Dođoh... i moja smirila se duša Što plakala je u jesenji dan, Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša... Što snivo sam ga jedne noći zlate. A sada?.. Ljupki pogledi me prate I čini mi se ovo sve ko san. Antun Branko Šimić |
- 00:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #