četvrtak, 10.02.2005. @ 15:12

nesto niocemu

jos uvijek nisam odustao od ideje da ovdje pisem smislene stvari, postove sa svojom glavom i repom. ono, da ima svoj uvod, zaplet, vrhunac radnje i sve te kenje sa kojima su nas tlacili na satovima lektire u osnovnoj skoli.

kao sto sam vec sebe u par navrata opisivao, genijalna sam kombinacija perfekcionizma i ljenosti. u praksi (u ovom konkretnom slucaju, na blogu) to znaci da necu postat nekakav smisleni clanak dok nisam zadovoljan sa time kako on izgleda. nego cu, umjesto toga, ovdje pisat postove u stilu "danas sam tramvajem dosao na posao. i onda sam bio na poslu. i onda sam otisao doma.". to mi nekak ide. u tome sam dobar. mislim, koliko glup moras bit da ti ne ide pisanje glupih postova?

osim toga, taj blog mi daje nekakav osjecaj da nisam tak daleko od doma. jer mi omogucuje da pisem pizdarije koje mozda i nemaju neku literarnu i umjetnicku vrijednost, ali ipak donekle sprijecavaju onaj fenomen kad vidis frenda nakon PK vremena, pa na pitanje "kaj ima?" odgovoris sa "nis.". jer se u medjuvremenu jednostavno tolko tog dogodilo da ne znas otkud bi poceo.

uglavnom...

javio mi se danas Tetovirani Andjeo. mislim, za one koji znaju pricu o istome. one koji ne znaju mozda ce utjesiti cinjenica da ovdje namjeravam ispricati tu pricu. zanimljiva prica. dakle, javio mi se. tocnije, odgovorila mi je na jucerasnji mejl. ima novog decka, pa joj je kao bed bilo javljat se prije. ali ono, "ajmo ostat prijatelji" i sve to. kaj je najbolje, ja sam nas nekak i dozivljavao kao prijatelje.

genijalna cura, stvarno. u Maleziji sam vec napisao da je posjet nekoj zemlji goli kurac ako ne upoznas ljude koji tamo zive. Kerstin (a.k.a. Tetovirani Andjeo) samo je jos jedan primjer toga. nikad nisam brijao na spomenike i nekakve "landmarks". to su za mene uvijek bile nekakve hrpe kamenja. Pula ce za mene uvijek biti grad gdje sam ljetovao svake godine kao klinac, Dubrovnik grad gdje sam se spandjao sa I., Bec grad u kojem je bilo genijalnih zajebancija sa ekipom iz firme i u kojem zivi Kerstin, Kuala Lumpur grad u kojem Yuen Hing i njegova cura sada planiraju zaruke. pulska arena, dubrovacke zidine, schoenbrunn i petronas towers samo su jebena hrpa kamenja. razlicitih visina, boja i oblika, no jel ta njihova razlicitost stvarno TOLIKO impresivna?

sa druge strane, malo je zajebano pisati o stvarnim likovima koje okolo upoznajem. neovisno o tome znaju li oni da pisem o njima na blogu ili ne, ipak tako dosta zadirem u njihovu privatnost. i ulazim u svoju, u krajnjoj liniji. i tu nastupa autocenzura.

i zato mt nikada nece biti zadovoljna ovim blogom. :) zato su ovako glupe natuknice sve sto dobija od svog frenda koji putuje svijetom. sorry, mt, ali uz zvoninu tortu ipak saznas nesto vise, ne?

no dobro, nevezano uz navedenog Andjela, ovaj vikend palim za Bec. tam ce bit neki meni poznati ljudi, pa ono, da mi guzica vidi puta. interesantno je to sa putovanjima. u zadnjih godinu dana sam definitivno prevalio vise kilometara nego u sve 24 godine prije toga zajedno. i navukao sam se na to. neki ljudi se krizaju kad pomisle da na putu do mora moraju provesti 6 sati u autobusu. znam, jer sam do nedavno bio jedan od tih ljudi. sada mi je cudno biti na jednom mjestu mjesec dana. oh well...

anyway, do beca i nazad idem sa nekim likom koji ide svojim autom. nisam ga jos upoznao, nasao sam ga preko mitfahrzentrale. tak si nekak ja zamisljam auto-stop u dvajsprvom stoljecu. u biti, lik objavi da ide tad-i-tad tamo-i-tamo, pa se ekipa prikrpa uz nekakvu naknadu za benzin. dobra fora, put do Beca (u jednom smjeru) ce me kostati 20 eurona. autobus bih tesko nasao ispod 30. javim iskustva.

e, da, ak me nadju raskomadanog u nekoj sumi u sibiru, javite murji za ovaj mitfahrzentrale, ha? trebat ce im tragova, jebiga...

četvrtak, 10.02.2005. @ 15:12

nesto niocemu

komentari (8) - isprintaj - link