davor khooker

mislim da sam svojevremeno pisao kolika je Davor Suker faca u Maleziji. ako netko u tom dijelu svijeta zna ista o hrvatskoj, obicno zna za hrvatski "kockasti" dres i Davora Sukera.

uglavnom, Khoo (cita se [ku:], sef mog projekta u Maleziji) mi je javio da im na neki projekt dolazi jedna cura iz moje firme u Zagrebu, te me pitao znam li ju. i je li lijepa. bit ce da sam mu stvarno dosadjivao pricama o lijepim hrvaticama. Khoo je, usput budi receno, zarucen. pisao sam i o njegovoj zarucnici, koja mu je tada jos bila cura.

ne znam tu curu koja bi trebala ici dolje. no ona se javila meni, i pozvala me na kavu. da joj stara iskusnjara (to sam, dakle, ja) malo isprica kako je u Maleziji. dakle, na njegovo pitanje ja odgovaram:

She just contacted me and invited me to a cup of coffee when I come to Zagreb. Which is next week. So I'll keep you posted about her. And tell her all about how much of a great guy you are. And won't tell her anything about your fiancee, just in case. ;)

You're welcome. :)

na sto ce on, seretski se nasmijesivsi:

You are a cool dude. U are rite, omit my fiancee part :)
Just in case if I marry croation gal and becomes Davor Khooker (sounds croation, ain't it?)

srijeda, 16.03.2005. @ 17:01

kako psovke zblizavaju ljude

ovih dana u Minhenu je jedan Kinez sa kojim sam dosta suradjivao u Maleziji. dosao je ovamo na nekav tecaj. nasli smo se par puta ovdje na pivi, pricali o ljudima koje sam upoznao u Maleziji. dosta se toga promijenilo otkad sam otisao, iako je proslo manje od 3 mjeseca. bilo kako bilo, razgovor sa njim podjetio me na jednu pricu koju sam htio napisati na blogu jos tada. sa par mjeseci kasnjenja, bilo bi vrijeme da se i to konacno isprica.

ekipa iz moje firme u Kuala Lumpuru petkom popodne igra mali nogomet. firma placa dvoranu, skupi se 20ak ljudi. jedan petak bio sam sa njima. uglavnom lokalna ekipa, osim mene bila su jos dvojica bijelaca. jedan visoki krakati, kojem na celu pise da je nijemac, drugi nesto nizi od mene, u dresu manchester uniteda. bio sam uvjeren da mu na celu pise da je englez, valjda zbog dresa.

iako u Hrvatkoj psovke za vrijeme tekme spadaju u car igre, u Maleziji mi je iz nekog razloga bilo glupo psovat. mozda zato sto me nitko ne razumije. no nakon 15ak minuta, iznerviran svojim blagim motorickim idiotizmom, socno sam opsovao. na Hrvatskom, naravno, za psovanje bar nema boljeg jezika. nekak mi je doslo do mozga da je cinjenica da me nitko ne razumije razlog ZA psovanje, a ne protiv njega. 2 minute poslije toga englez mi nekaj signalizira i govori. nisam ga cuo, pa rekoh "sorry?". i gledam lika, on mi govori "napad. u napad.". na Hrvatskom. u kurac.

valjda je skuzio moju nevjericu i zbunjen pogled, samo se nasmijesio, pruzio mi ruku i rekao "Darko". nakon zbunjenog upoznavanja, pitao sam ga otkud je. nismo previse pricali do kraja tekme, ali kad je bila gotova, prisao mi je i zapoceli smo pricu.

Darko, ja i veleposlanik RH u Maleziji

dakle, Darko je Makedonac, iz Ohrida je. hrvatko-srpski-whatever ucio je u skoli, sve razumije ali malo teze govori. ovo "malo teze" uzeti sa rezervom, bitno je da ga sve razumijem sto prica, iako se malo muci. nije fer da kazem da "malo teze" prica hrvatski, kad se uzme u obzir da u Maleziji ima dosta ljudi koji su uvjereni da engleski pricaju bez problema. sto nije nuzno ni blizu istine. no dobro, Darko mi je ponudio da pricamo na engleskom, ako ce meni biti tako lakse, ali napomenuo da je njemu draze da pricamo na "nasem" jeziku.

u Kuala Lumpuru je do tada proveo nekakvih godinu dana. planira biti jos barem tri godine, i cura mu je dosla iz Makedonije za njim. jedna od stvari koje me impresioniraju kod njega je i cinjenica da je 7 mjeseci zivio u hotelu gdje sam i ja odsjedao. covjece, 7 mjeseci u hotelskoj sobi. a ja sam mislio da je mojih dva mjeseca puno. u 7 mjeseci stignes u hotelu ispizdit na 7 razlicitih nacina. dobar je to bio hotel, sve to stima, ali zivjeti u hotelu 7 mjeseci i nije neki zivot.

lik je bio totalno prijateljski raspolozen. par puta smo u firmi popili kavu. ipak je to mali komadic doma, kad ujutro na prvoj kavi sa nekim mozes pricati na Hrvatskom. ili na nekoj prilicno vjernoj imitaciji Hrvatkog.

planirao je u KLu otvoriti makedonski restoran. oko imena nije bilo previse razmisljanja, "Alexandar of Macedon" je nekak logican izbor. tih dana je razmatrao nekoliko mogucih prostora za taj restoran. dok sam bio dole aktualan je bio film "Alexander", sa Colinom Farrellom. sjecam se Darkovih dojmova nakon sto je odgledao premijeru istog. totalno je popizdio. njegovog najpoznatijeg zemljaka predstavili su kao grckog pedera. ispao je, dakle, nekaj kao kao George Michael. jedina nada je Darku bila cinjenica da se navodno sprema jos jedan film o Aleksandru Makedonskom, u kojem bi trebao glumiti Leonardo di Caprio. ali budimo realni, ak je Colin Farrell ispao peder, kaj ce tek bit sa di Capriom?

Darko za sebe kaze da je Makedonac, ali prije toga kozmopolit. taj dio o kozmopolitizmu istina je za njega vise nego za bilo kojeg drugog covjeka kojeg znam. probat cu objasniti i zasto to mislim.

u Kuala Lumpuru ima dosta Engleza i Njemaca. buduci da je Malezija bivsa engleska kolonija, vjerujem da se Englezima ipak nekak lakse odluciti da dodju ovamo. ipak su u igri mnoga desetljeca njihove vladavine tamo, cinjenica da je engleski jezik tamo prilicno rasiren, i jos nekakve sitnice. recimo, cinjenica da se vozi po lijevoj strani ceste. ni Njemcima koje sam tamo upoznao nije bas tako tesko otici od doma. mozda zato sto sam upoznao uglavnom one koji rade u mojoj firmi, a ista je ipak njemacka firma. oni tamo dolaze uglavnom na rukovodece polozaje, za dobru lovu i prilicno dobre uvjete. nemojte me krivo shvatiti, niti jednom Evropljanu Malezija nije bas susjedna zemlja. ali da bi jedan Makedonac dosao ovamo i planirao neku kratkorocnu buducnost - e za to stvarno mora biti open-minded.

no nije samo to razlog. objasnjavao mi je sukobe izmedju Grka i Makedonaca, ima prilicno strastvene politicke stavove o njihovom medjusobnom odnosu. ali moze vrlo jasno odijeliti politiku od pojedinaca, i bez problema je igrao nogomet za neku grcku ekipu u KLu. za njega je svaki covjek prije svega osoba, a nacionalnost, rasa, religija i takve pizdarije su mu definitivno u drugom planu. nije takvo razmisljanje rijetkost, da se razumijemo, ali kod njega je jednostavno jako izrazeno. novovjeki hippie. John Lennon bio bi ponosan.

opet brijem.

preko Darka sam kasnije upoznao i hrvatskog ambasadora u Maleziji, te sa istim popio pivo. stvarno dobar lik, imali smo zanimljiv razgovor o Maleziji, Hrvatskoj, Vibbiju (ta afera je bas u to vrijeme bila aktualna), korupciji u hrvatskom visokom skolstvu... no to je vec materijal za neku drugu pricu. za par mjeseci, kako sam krenuo.

komentari (15) - isprintaj - link

svijet je u kurcu

mislim, ozonske rupe, glad u africi, unistavanje suma u Amazoni, Amerika kao takva, nedostatak Guinnessa u ducanu u mom kvartu. i nekak se uspijes uvjerit da ima razloga za zivot.

i onda maknu drita i eugena sa cool liste. pa u kurac.

mislim, jebes cool listu, ionako je sve manje kvalitetnih blogova tamo. blue, trapula i iva su, recimo, vec odavno prestali pisat. ali ovaj potez urednistva bloga zasluzuje lansiranje odjeba u smjeru istog.

nadam se da eugen i drito nece prestat pisat zbog ovoga. jer ce mi uskoro stvarno ponestati blogova koje mi je zanimljivo pratit. i necu imat kaj citat.

a onda cu na poslu morat radit.

the devil makes work for idle hands

novi dizajn. odnosno nedostatak istog. bio sam vodjen idejom da je jedini nacin da dizajn bloga ne bude ruzan taj da dizajna ne bude. viola!

dakle, klasika. u nedostatku sadrzaja posvetimo se formi. mislim da je ovo ultimate dokaz mog porijekla. pored ovog je domovnica samo komad papira.

EDIT: btw, ak se netko pita zasto "royale", nekidan sam nasao odgovor: zato sto je ovo ime bilo zauzeto. buraz, e.

umjereni realist

tak je Sanader rekao, nije li? da je u vezi hvatanja gotovine do tog-i-tog datuma "umjereni realist". jel ITKO kuzi koji jebeni kurac znaci "UMJERENI realist"? kao, donekle sam realist, a onim ostalim dijelom vidim ruzicaste slonove? geez...

no dobro, nisam htio tak zabrijat. kao prvo, to je stara vijest. kao drugo, ima blogera koji daleko bolje analiziraju politicke dogadjaje u nasoj lijepoj banana republici. ja sam mozda nekak bolji u autoironiji. i psovanju. pa mi je mozda bolje da se drzim toga.

naime, zakaj taj naslov. htio sam malo pobrojat razloge za optimizam i pesimizam u svojem zivotu. tocnije, u ovom mjesecu. dvijetisuceiove, sto bi rekla analna carica. mislim.

razlozi za pesimizam:

ovaj vikend sam saznao se moj odjel vise nece baviti projektima koji ce mi omoguciti putovanje po svijetu. barem ne po onom stvarno zanimljivom dijelu, kao sto je bio onaj put u Maleziju. ovo u Minhenu sam ionako na posudbi drugom odjelu, ali po zavrsetku ovog projekta (30.6.2005.) trebao bih se vratiti u svoj odjel. koliko puta se moze spomenuti "odjel" u jednom odlomku? ne znam, ali ocigledno sam odlucan u namjeri da saznam.

zabrijah.

dakle, bed je to. pitanje je koliko cu putovati po povratku iz Minhena. Vrlo vjerojatno cu biti u Becu, bar jos neko vrijeme. mislim, i taj Bec mi je pomalo nezanimljiv. osim toga, cini se da ce se, dugorocno gledano (za godinu? dve?), i taj posao iz Beca preseliti u Zagreb. a u tom slucaju fakat ne znam kaj dalje, vjerojatno trazit drugi posao. nije da ne volim Zagreb, dapace, ali nekak volim lovu. cudan sam po tom pitanju.

nadalje, snijeg jos uvijek pada. nekak se osjecam ko onaj bosanac iz vica koji se preselio u Kanadu i pise dnevnik. sa tom razlikom da je istom snijeg bar u pocetku zanimljiv. ja ga ove godine mrzim od prve pahuljice.

fizicke aktivnosti i bavljenje sportom uspjesno izbjegavam otkad sam dosao ovdje. glavno da sam upisao nekakvu teretanu, i platio za 3 mjeseca unaprijed. kao, tak je jeftinije. s obzirom na to koliko cesto idem, bilo bi mi pametnije da sam tu lovu jednostavno dao nekom na ulici. dodjem doma sa posla oko 7 navecer, i sad bih ja trebao zuriti u teretanu, koja radi do jebenih 10 navecer. doduse, ne znam koliko bi pomoglo i da radi duze, jer mi se vjerojatno ne bi dalo bit tamo poslije 10.

nadalje, moja omiljena musica tusta me u nekolikominutnom (je, to se tak veli, pogledajte u rjecnik) razgovoru opet uspjela podsjetit da se ljudi sa dvajspet vec opako zene, a ja nemam ni iole ozbiljniju vezu. i dok se ja sjetim malo smirit sve ce vec bit zauzete. i umrijet cu sam. usamljen. napusten i zaboravljen od sviju.

a u kurac, ovo zvuci gore cak i od snijega koji pada u trecem mjesecu. bolje mi je da krenem na razloge za optimizam.

razlozi za optimizam:

krenimo od ociglednog: Starkbierfest. "Starkbier", odnosno "jako pivo", ne zove se tako radi viseg postotka alkohola. zove se tako radi vece kolicine otopljenih tvari, tzv. "Wort". odnosno, ajmo probat objasnit ovak: uzmite litru Starkbiera i litru Zuje. maknite tekucinu iz obje pive. kolicina preostale suhe tvari veca je u Starkbieru.

volim ova svoja objasnjavanja kad u biti zakompliciram stvar. no dobro, valjda je jasno. kome nije, neka gugla.

Starkbier pije se za vrijeme korizme, i to zato sto je navodno dosta zasitan, a tehnicki gledano nije hrana. ergo, idealan je za ekipu koja preko dana posti. to bi kroz povijest bili neki fratri i ini sektasi. zanimljivo je da, totalno nevezano uz svoje ime, Starkbier ima i koji postotak alkohola vise od "obicne" pive. a Starkbierfest, Oktoberfestov manji brat, pocinje u petak i traje neka dva tjedna. ili ovak nesto.

nadalje.

St. Patrick's day. jadni St. Patrick umro je 17.3.461. (ovo "461" je godina, 461 AD, da vas ne zbuni.). dakle, 17.3. treba pit. Guinness, po mogucnosti. jebi ga, mora se, inace ce jadni mrtvi St. Patrick bit tuzan. vjerojatno u Kiliansu.

uskrs. mislim, okej, isus je kao uskrsnuo i sve to, sve je to super, ali osim toga uskrs znaci i kuhanu sunku, kuhana jaja, mladi luk, rotkvice i sve to. dakle, jedan od onih dana kada je fora bit katolik.

osim toga, onaj tjedan poslije uskrsa mozda uzmem godisnji. mozda onem na Hvar il nekaj. dakle, jos jedan razlog za optimizam.

interesantno, sad nabrajam razloge za optimizam, i kuzim da su sve u biti neki praznici. sto to govori o meni?

okej, jos jedan razlog: vrijeme je za rucak. dobar mi tek.

vise nikad necu pit

da, bila je to jedna od ONAKVIH subota navecer.

opet sam za vikend isao do Beca. Luka, ako citas, jebala te tekila.

inace, skuzio sam kakav blog moram pisati ako zelim biti cool. mora biti uzasno kratak, i razmak izmedju postova mora biti minimalno tjedan dana. tak da se ipak skupi nesto komentara na post, pa da se cini kao da blog ne pisem radi dvoje ljudi kaj ga (redovito?) citaju...

imam o cemu pisat, al sad nemam vremena. ima vijesti. nedobrih, uglavnom. za sad ovak, samo da znate da sam ziv.

ponedjeljak, 21.03.2005. @ 13:07

davor khooker

komentari (8) - isprintaj - link

srijeda, 16.03.2005. @ 17:01

kako psovke zblizavaju ljude

Darko, ja i veleposlanik RH u Maleziji

komentari (15) - isprintaj - link

srijeda, 16.03.2005. @ 10:58

jebo manekenke...

komentari (0) - isprintaj - link

ponedjeljak, 14.03.2005. @ 16:54

svijet je prekrasan

komentari (7) - isprintaj - link

ponedjeljak, 14.03.2005. @ 09:18

svijet je u kurcu

komentari (4) - isprintaj - link

petak, 11.03.2005. @ 12:56

privatizacija medija

komentari (5) - isprintaj - link

četvrtak, 10.03.2005. @ 13:40

the devil makes work for idle hands

komentari (7) - isprintaj - link

utorak, 08.03.2005. @ 11:19

umjereni realist

komentari (9) - isprintaj - link

ponedjeljak, 07.03.2005. @ 11:40

vise nikad necu pit

komentari (7) - isprintaj - link