ovako vise ne ide.

vrijeme je za promjene. korjenite.

nego, nekidan idem doma sa posla. i bas sam bio nadrkan. tak si nekak zamisljam PMS. i sad, vozim se u podzemnoj, i sam sebi nabrajam stvari u svijetu koje me zivciraju. i razmisljam se kolki bi to post bio. ogroman. sam da nabrajam pizdarije koje me zivciraju.

i onak, krenuo sam vec nadrkan. i vozim se pol sata, sjedim, slusam neku nabrijavacku muziku na mp3 playeru. i svakom minutom sve nadrkaniji.

i reko, sad cu doc doma, upalit laptop, i sve to bacit u neki tekst fajl. i sutra na blog. i svima cu jebat mater. bit ce to opaki post, ljudi ce se krizat dok ce citat. ono, bez milosti.

ulazim u stan, nadrkan neopisivo. i upalim laptop, i idem nekaj pojest dok se podignu windowsi. a onda cu svijetu jebat mamu. i najedem se. i otvorim pivkana, sjednem pred telku.

i svijet je lijep.

jebo mamu, plici sam od najplice sponzoruse.

jebo valentinovo.

tak, prvo da to rijesimo. mislim, bolje da ga posaljem u kurac odmah u naslovu, nego da raspredam u cijelom postu o besmilu, komercijalnoj vrijednosti i emotivnom nistavilu istog. iako pri slanju Bozica u kurac u ocima vecine ispadam, jednostavno receno, zao, valentinovo mogu mirne duse poslat u kurac. i nekak vjerujem da ce se tu nac dosta ljudi koji ce se slozit samnom.

a ak se ne slazete samnom, u krivu ste. nego, jebo to. nisam o tome htio pisat.

u biti sam samo htio napisat da sam jutros dosao natrag u Miken. onaj mitfahrzentrale je ispao odlicna fora. do Beca sam isao sa tim likom i jos dvije cure. natrag smo isli samo nas dvojica. lik je prilicno interesantan: Rumunj koji je u Njemacku dosao kao klinac, sa starcima. sad ima 28 godina, dosao je negje '90, sto ce reci da je dosao sa 15ak godina. Zavrsio strojarstvo u Minhenu, sad ovdje radi doktorat. Svoju curu, takodjer Rumunjku, upoznao je jednom prilikom u Minhenu. Ona ima 24 godine i studira u Becu. jedan vikend on ide u Bec, jedan ona dolazi ovamo. interesantna veza.

i ove dvije cure u autu su bile dosta zanimljive: jedna je Grkinja, apsolventica prava (kao "apsolventica na pravnom fakultetu", ne kao "prava apsolventica"), koja radi svoj internship u EADS-u (european aeronautic defence and space company) ovdje u Minhenu. isla je u Bec za vikend. solo. ono, vidjet kaj ima u tom Becu. :) druga je studentica modnog dizajna u Becu, koja se vracala sa praznika u Minhenu doma.

racunica je prilicno laka, ali da ipak jos jednom rekapituliram kako je taj mitfahrzentrale dobra stvar: decko koji je vozio je od nas, za put tamo i natrag, dobio ukupno 80 eura. dakle, pokrio si je benzin, a brijem da je nesto i zaradio. ja sam otisao do Beca i nazad za 40 eurona, dok bih autobus platio minimalno 50. da ne spominjem kak je ovo ipak brze i udobnije. a i bilo je dobro drustvo.

sam Bec je isto bio OK. lagana setnja, kavica, ovo-ono. dva dana i tri noci chillanja. u subotu je vrijeme bilo prilicno jadno, pa smo I. i ja brijali po Donauzentrumu, shopping centru na Kagranu. navecer smo otisli u birc gdje radi Kerstin. bila je tamo, pa smo malo popricali. ne bas previse, jer mi je bilo glupo I. ostavljat solo, a i dogovor je bio da u nedjelju nas dvoje idemo na kavu. za Bozic si je poklonila jos jednu tetovazu. spaljeno celjade. no dobro.

u nedjelju ujutro mi je poslala sms da je ipak previse umorna. kao, sori, radila cijelu noc, kurac-palac, ali bilo joj je drago da me vidi. no dobro. u ustima mi je ipak ostao gorak okus odjeba. rekla mi je vec da joj je decko dosta ljubomoran, pa sam prilicno siguran da joj je bilo lakse odjebat me nego da decku mora objasnjavat kaj ce samnom na kavi. ma mislim, okej, ali tak mi to reci, nemoj mi pricat da si cijeli dan previse umorna za kavu. koja kontradikcija, "previse umorna za kavu".

oh well.

za srijedu jos nisam ziher dal dolazim u Zagreb. vrlo vjerojatno da. ali di bi tu bila avantura ak bih to znao vec tri dana unaprijed...

četvrtak, 10.02.2005. @ 15:12

nesto niocemu

jos uvijek nisam odustao od ideje da ovdje pisem smislene stvari, postove sa svojom glavom i repom. ono, da ima svoj uvod, zaplet, vrhunac radnje i sve te kenje sa kojima su nas tlacili na satovima lektire u osnovnoj skoli.

kao sto sam vec sebe u par navrata opisivao, genijalna sam kombinacija perfekcionizma i ljenosti. u praksi (u ovom konkretnom slucaju, na blogu) to znaci da necu postat nekakav smisleni clanak dok nisam zadovoljan sa time kako on izgleda. nego cu, umjesto toga, ovdje pisat postove u stilu "danas sam tramvajem dosao na posao. i onda sam bio na poslu. i onda sam otisao doma.". to mi nekak ide. u tome sam dobar. mislim, koliko glup moras bit da ti ne ide pisanje glupih postova?

osim toga, taj blog mi daje nekakav osjecaj da nisam tak daleko od doma. jer mi omogucuje da pisem pizdarije koje mozda i nemaju neku literarnu i umjetnicku vrijednost, ali ipak donekle sprijecavaju onaj fenomen kad vidis frenda nakon PK vremena, pa na pitanje "kaj ima?" odgovoris sa "nis.". jer se u medjuvremenu jednostavno tolko tog dogodilo da ne znas otkud bi poceo.

uglavnom...

javio mi se danas Tetovirani Andjeo. mislim, za one koji znaju pricu o istome. one koji ne znaju mozda ce utjesiti cinjenica da ovdje namjeravam ispricati tu pricu. zanimljiva prica. dakle, javio mi se. tocnije, odgovorila mi je na jucerasnji mejl. ima novog decka, pa joj je kao bed bilo javljat se prije. ali ono, "ajmo ostat prijatelji" i sve to. kaj je najbolje, ja sam nas nekak i dozivljavao kao prijatelje.

genijalna cura, stvarno. u Maleziji sam vec napisao da je posjet nekoj zemlji goli kurac ako ne upoznas ljude koji tamo zive. Kerstin (a.k.a. Tetovirani Andjeo) samo je jos jedan primjer toga. nikad nisam brijao na spomenike i nekakve "landmarks". to su za mene uvijek bile nekakve hrpe kamenja. Pula ce za mene uvijek biti grad gdje sam ljetovao svake godine kao klinac, Dubrovnik grad gdje sam se spandjao sa I., Bec grad u kojem je bilo genijalnih zajebancija sa ekipom iz firme i u kojem zivi Kerstin, Kuala Lumpur grad u kojem Yuen Hing i njegova cura sada planiraju zaruke. pulska arena, dubrovacke zidine, schoenbrunn i petronas towers samo su jebena hrpa kamenja. razlicitih visina, boja i oblika, no jel ta njihova razlicitost stvarno TOLIKO impresivna?

sa druge strane, malo je zajebano pisati o stvarnim likovima koje okolo upoznajem. neovisno o tome znaju li oni da pisem o njima na blogu ili ne, ipak tako dosta zadirem u njihovu privatnost. i ulazim u svoju, u krajnjoj liniji. i tu nastupa autocenzura.

i zato mt nikada nece biti zadovoljna ovim blogom. :) zato su ovako glupe natuknice sve sto dobija od svog frenda koji putuje svijetom. sorry, mt, ali uz zvoninu tortu ipak saznas nesto vise, ne?

no dobro, nevezano uz navedenog Andjela, ovaj vikend palim za Bec. tam ce bit neki meni poznati ljudi, pa ono, da mi guzica vidi puta. interesantno je to sa putovanjima. u zadnjih godinu dana sam definitivno prevalio vise kilometara nego u sve 24 godine prije toga zajedno. i navukao sam se na to. neki ljudi se krizaju kad pomisle da na putu do mora moraju provesti 6 sati u autobusu. znam, jer sam do nedavno bio jedan od tih ljudi. sada mi je cudno biti na jednom mjestu mjesec dana. oh well...

anyway, do beca i nazad idem sa nekim likom koji ide svojim autom. nisam ga jos upoznao, nasao sam ga preko mitfahrzentrale. tak si nekak ja zamisljam auto-stop u dvajsprvom stoljecu. u biti, lik objavi da ide tad-i-tad tamo-i-tamo, pa se ekipa prikrpa uz nekakvu naknadu za benzin. dobra fora, put do Beca (u jednom smjeru) ce me kostati 20 eurona. autobus bih tesko nasao ispod 30. javim iskustva.

e, da, ak me nadju raskomadanog u nekoj sumi u sibiru, javite murji za ovaj mitfahrzentrale, ha? trebat ce im tragova, jebiga...

komentari (8) - isprintaj - link

"kititi se tudjim perjem"

u nedostatku svojih iskustava vrijednih stavljanja na blog, stavit cu iskustva jednog svog rodjaka. misli se na iskustva sa Mikenom, jelte. rodjak ima 40ak godina, u zivotu je puno proputovao. trenutno je u Americi, i evo njegovog odgovora na moj mejl u kojem ga obavjestavam da sam u Mikenu i pitam ima li kakve preporuke u vezi istog. mejl prenosim (skoro) u cjelosti. u tako malo rijeci rekao je tako puno:

"Udba nista ne dojavlja. Ja sam boravio u Mikenu prije 20 godina, tako da moje preporuke vise nisu aktualne; te su konobarice sada vec ostarile.

Opcenito je poznato da su Bavarci usporedjeno sa Prusima na sjeveru (Hamburg, Berlin) dosta zatvoreno pleme.

Pivo im je uglavno slabo (u Mikenu Loewenbraeu prolazi), ali su im drugarice vrlo prsate.

Okolica Mikena je vrlo zanimljiva; cesto sam rucao u restoranu kod Starnberger See, a kod Teggernsee sam bio u sauni, bazen, stolni nogomet, opet klopa i pivo i sve su bile prsate.

Nakon Beca i Kurcevog Lumpura Miken, to zvuci dobro sto se stila zivota tice; brze ces steci iskustva i upoznati razne mentalitete od tvojih vrsnjaka, ali nista ne spominjes sam posao.

..."

ovo sa pivom se ne slazem sa njim. doduse, jos uvijek brijem na Franziskaner, sto je psenicno pivo, tak da je to malo izvan konkurencije. morat cu malo probati i "prava" piva. ovo za drugarice javim cim saznam. da ne trunete u neznanju.

nadji 10 razlika na ove dvije slike! (ma u biti, platim pivo ak nadjes i dvije...)

kao sto svi znamo, Siemens je jedan od najvecih svjetskih koncerna, diljem svijeta zaposljava oko 430 000 ljudi. prosli tjedan promijenio se "big kahuna" u Siemensu, to jest "president and CEO". novi sef zove se Klaus Kleinfeld, i jedna od prvih neugodnih zadaca mu je da otpusti 1350 ljudi, od toga otprilike pola u Njemackoj. kako to obicno biva, Siemens je o tome izdao nekakvo priopcenje za javnost ili whatever, popraceno slikicom istog.

za sad je sve po PSu. problem nastaje u trenutku kada jedan novinar skuzi da je tu slikicu vec negdje vidio, prokopa po arhivi i usporedi te dvije slike:

za sve moje ferovce sa pepeljarkama, mali hint: na lijevoj slici oci bode Rolex od nekoliko tisuca eurona. a to je image koji nije bas pogodan ak objavljujes da otpustas 1350 ljudi. ono sto je interesantno je to sto glasnogovornik Siemensa i dalje inzistira da su to dvije razlicite fotke.

u medjuvremenu su se javili i ljudi iz jedne marketinske agencije u Minhenu, koji su tu fotku digitalno obradili. nesto mi govori da ti nece tako brzo dobiti neki posao od Siemensa.

evo i link na clanak u der Spiegelu.

bilo kako bilo, ja sam iz ovoga nesto naucio. pazit cu da svoj Rolex previse ne pokazujem na photo shoot-ovima. nikad neznas, jebiga, nek danas-sutra moram otpustit soma i pol ljudi, pa da radi toga imam sranja...

ponedjeljak, 21.02.2005. @ 11:26

zivio samostalan zivot!

komentari (9) - isprintaj - link

nedjelja, 20.02.2005. @ 02:17

ovako vise ne ide.

komentari (1) - isprintaj - link

ponedjeljak, 14.02.2005. @ 13:09

jebo valentinovo.

komentari (2) - isprintaj - link

četvrtak, 10.02.2005. @ 15:12

nesto niocemu

komentari (8) - isprintaj - link

srijeda, 02.02.2005. @ 10:23

"kititi se tudjim perjem"

komentari (7) - isprintaj - link

utorak, 01.02.2005. @ 14:04

ima boga!

komentari (0) - isprintaj - link

utorak, 01.02.2005. @ 14:03

nadji 10 razlika na ove dvije slike! (ma u biti, platim pivo ak nadjes i dvije...)

komentari (0) - isprintaj - link