srijeda, 17.11.2004. @ 02:15

vracam se, kuala lumpure, tebiii...

doma sam. mislim, nisam doma, u hotelu sam. ali sama cinjenica da o povratku u hotel u KL razmisljam kao o "povratku doma" govori ponesto o tome kak moj zivot izgleda u zadnje vrijeme. prije 7 dana moja soba bila je 1303, pa 118, pa 1318, pa 208. i evo me nazad u 1303. 4 hotela u 6 dana. tko ih je promijenio vise, ruku u zrak. nda, tako sam i mislio.

bilo je... ma kaj da pricam, bilo je prejebenih trenutaka, bilo je napornih trenutaka. u biti, i oni naporni su bili prejebeni. upravo sam skinuo slikice sa fotica, ima ih ravno 256. nek je pola od njih je bez veze, opet ih ostaje 128 koje nesto valjaju. uglavnom, budem neke slikice stavio i ovdje.

mrtav sam. mrtav ko pas. i to onaj mrtav. stvarno sam iscrpljen. trebao bih se naspavati. a ne stignem, jer danas bas pocinjemo sa ozbiljnim poslom. trebali smo poceti s time prije sto vremena. ali nismo, i to ne mojom krivnjom.

ispricavam se unaprijed sto ce moji postovi u bliskoj buducnosti biti pomalo koncepcijski sjebani. onak, bez glave i repa, puni digresija. jedan od razloga je moj umor. drugi, bitniji razlog je taj kaj sam ovih dana dozivio prosvjetljenje. naime, nema sanse da ja ovdje napisem sve kaj zasluzuje da bude ovdje napisano. ima TOLIKO toga sto mi se desava ovdje, TOLIKO novih stvari... o svakoj pizdariji ovdje dao bi se napisati jedan clanak, dovoljno dug da se nikom jednostavno to neda citat. svi bi se obeshrabrili cim bi ga vidli.

jebo ja turisticke aranzmane. jebo. ozbiljno. ne mozes ti otic na drugi kraj svijeta sa nekom agencijom, pa te oni malo provozaju okolo, pa gledas negdje neko poruseno prastaro kamenje, pa ti sad kao znas nekaj o toj zemlji. ti si vidio svijeta, jer si kao dva jebena tjedna chillao u hotelu i tu i tamo poslusao nekog turistickog vodica koji ti prica o nekim kraljevima i strahovito bitnim mrtvim ljudima. ma vidio si ti kurac. mislim, nemojte me krivo shvatit, ja volim povijest, i maturalni rad mi je bio iz povijesti. volim ja i zemljopis. ali to nije to. to nije ziva zemlja, to nisu ljudi koji tamo zive. ti mozes slusat vodica, koji mozda zivi u toj zemlji i poznaje ju, ali ti ces od njega dobiti sat-dva njegovog recitiranja informacija koje je on naucio iz neke knjige. pa tak si mogao i sam procitat tu knjigu. u cemu je onda razlika? u tome sto si udahnuo taj zrak, osjetio to sunce, dotaknuo tu zemlju? u, faco.

nisam ja nikakav avanturist. da me posao nije ovamo dovukao, tesko da bih sam dosao. mjesec i pol cu biti ovdje, provoditi 90% vremena koje provodim budan sa ljudima koji su ovdje rodjeni i ovdje zive. dijelit cu sa njima posao, zabavu, hranu, slobodno vrijeme, praznike. imam priliku osjetiti kako razmisljaju. imam priliku vidjeti kako izgleda zivot jedne tajnice, jednog diplomiranog inzenjera, diplomirane ekonomistice. muslimana, krscanke, budista, ateista. imam priliku vidjeti razliku izmedju njihovog medjusobnog nacina razmisljanja, i razliku izmedju "njih" i "nas".

nisam ja nikakav avanturist. ja sam kurac od avanturista. ali sam jebeni sretnik, jer imam najbolji posao koji koji covjek moze zamisliti odmah poslije faksa. i sad mi to tek postaje jasno. i probat cu sto vise svojih iskustava podijelit ovdje sa vama.

u slijedecih par dana probat cu nekak kronoloski prepricat sve kaj se dogadjalo ovih par dana. kao sto rekoh, bude i nesto slikica. kao nekakav uvod u ono o cemu cu pisat slijedecih par dana, dakle nekakav kratki pregled highlightova, dat cu popis nekih stvari koje sam radio:

- stajao na najjuznijoj tocki kontinentalne azije
- bio na nocnom tulumu na plazi na Prolazu Melake
- bio u kuci decka koji je potomak Portugalskih kolonista, u Portugalskoj cetvrti Melake
- u Singapuru vidio najvecu (navodno) fontanu na svijetu
- povodom svog rodjendana pjevao "Hotel California" u bircu u Melaki, uz gitarsku pratnju vlasnika birca. prezivio. prezivjeli i ljudi koji su me slusali. svaka im cast.
- kupao se u Juznom Kineskom moru
- jeo durian (durian je poznat kao "kralj voca", budem se raspisao o tome)
- pio kokosovo mlijeko iz kokosa. isti mi je, btw, glumio rodjendansku tortu
- ucio kineskinje hrvatski. osnove hrvatskog ukljucuju: "da", "ne", "bok", "kaj ima?", "izvoli", "hvala", "molim", "dinamo", "bikovo sranje".

i tak, ima toga jos. budem probao to sto detaljnije opisat.

nekak znam kaj ce me neki moji frendovi pitat, pa mozda najbolje da napravim kratki popis stvari koje NISAM radio. dakle, nisam:

- jebo.

nda. no dobro, citamo se. jos jednom hvala svima na cestitkama za rodjendan. dobio sam dosta SMSova iz Hrvatske u ponoc po ovdasnjem vremenu. to mi puno znaci.

nis, uskoro. same bat-time, same bat-channel.

srijeda, 17.11.2004. @ 02:15

vracam se, kuala lumpure, tebiii...

komentari (2) - isprintaj - link