subota, 30.10.2004. @ 08:26

multikulturalno pijanstvo

jucer je jedan od sefova u firmi slavio rodjendan. ne znam koliko godina ima, na torti je bilo 5 svjecica. rekao bih da je to bila po jedna za svakih 6 ili 7 godina. onako, odokativno.

nije to bila jedna od onih uredskih zabavica, covjek je slozio tulum navecer u svojem apartmanu. u biti, pocelo je kao rostilj uz bazen. naime, njegova zgrada ima bazen u sredini, nesto kao ono u "melrose place". tam smo rostiljali i lagano cugali do otprilike 11:30, pa se pokupili u njegovu stancinu dalje cugat. pilo se uglavnom pivo, i to singapursko. lik je iz Njemacke, i rekao mi je da odgovorno tvrdi da je to pivo, koje se inace zove "tiger" (dakle "tigar" po naski, da se netko nebi trudio procitati ovo sa nekakvim dalekoistocnim naglaskom), najbolje sto se moze dobiti u ovom dijelu azije. iz prve ruke mogu potvrditi da je pivo stvarno ok, samo sto od njega ujutro dosta boli glava. mislim, ak ga se dosta popije. a dosta se popilo.

ekipa tamo je bila stvarno zakon. malaji, kinezi, indijci (nesto lokalni, nesto bas iz indije), njemci. i jedan hrvat. :) doduse, bile su i dvije cure (odnosno jedna cura i jedna zena) iz indonezije, i jedna iz tajlanda. da ne budem krivo shvacen: bilo je i malajki, kineskinja, indijki, pa cak i jedna njemica. radim za jednu njemacku firmu, sto objacnjava nijemce. ista firma ima i podruznice i u singapuru, tajlandu, indoneziji i mnogim drugim zemljama, pa ekipa sa posla bude stvarno multikulturalna. a ta multikulturalna pijanstva znaju biti stvarno dobra. :)

kad vam, recimo, sef odjela te firme u maleziji, nijemac od 40 i kusur godina, pocne pricat kako je tajland dobro mjesto ako trazis zene, ali da je problem sto je prostitucija tamo previse organizirana. i kad vam kaze da je zato indonezija, gdje je proveo 4 godine, obecana zemlja. i da ga, ako ikad odete u indoneziju, slobodno nazovete da vam preporuci kamo ici. e, to treba dozivjeti. :) lik je ovdje proveo 4 godine, prije toga godinu dana u ceskoj, prije toga 4 godine u indoneziji, prije toga neko vrijeme po africi i juznoj americi. ukupno zadnjih 16 godina frajer radi svuda po svijetu. u indoneziji je nasao i zenu, te s njom ima dvoje klinaca. ona ga je pratila i u cesku i u maleziju, naucila njemacki u goethe institutu. cini se da ju lik jako cijeni, i da joj je vijeran. ali da je prije nje radio svakakve pizdarije - cini se da je. lik inace ne da mi je ovdje sef, nego je sef mog sefa, cime cijeli taj razgovor sa njime dobija jos jednu dozu... hm, interesantnosti.

upoznao sam i Angelinu, kineskinju iz KL-a. cura je stvarno jako simpaticna, preporucila mi je 500tinjak mjesta u maleziji kamo bih trebao otici, zajedno sa detaljnim uputama sto tamo jesti. trazila me broj telefona, kao da se jos cujemo i vidimo dok sam tu. eto, i to treba dozivjeti. :) caka je u tome sto je ona cura od jednog decka koji radi u mojoj firmi. i bio je na tulumu. i ne znam bas koliko mu se svidjelo to sto smo nas dvoje dosta vremena pricali, i razmijenili brojeve. vjerojatno ne previse. inace, ne znam je li joj Angelina pravo ime. naime, dosta kineza ovdje odabere neko "krscansko" ime, koje je drugima lakse zapamtiti i izgovoriti od njihovog pravog, kineskog imena. tako je i Shern, koju sam vec prije spomenuo, u stvari Ai Sing, a Shern je ime koje si je sama izabrala, i tako se predstavlja ljudima. koliko sam skuzio, nije sluzbeno mijenjala ime. jednostavno koristi drugo. zgodno.

kinezi u maleziji, btw, imaju imena koja se sastoje od tri sloga. odnosno, prezime je jedan slog, a ime slijedeca dva. tako je Ai Sing u stvari ime, a prije toga islo bi prezime, recimo Khoo Ai Sing. za razliku od njih, kinezi u kini imaju uglavnom jedan slog za prezime, jedan za ime.

dosta vremena razgovarao sam i sa Indri, jako slatkom curom iz indonezije, koja inace radi u singapuru. ovdje je dosla na par dana. skuzili smo da je nedavno u bankoku upoznala jos jednog mog kolegu iz hrvatske, da su dosta suradjivali, i da joj je on spomenuo kako cu ga ja mozda zamijeniti u bankoku, jer on uskoro mora otici na neki projekt u spanjolsku. i tak, zgodno, cura je vec cula za mene. a ja sam saznao da mozda nakon KL-a idem u bankok. interesantno. svasta covjek moze nauciti od cure iz indonezije koja radi za firmu iz singapura na projektu u tajlandu, te dodje na par dana na odmor u maleziju. :) i sa njom sam razmijenio brojeve telefona. bilo bi fora u takvom drustvu ovaj vikend malo istrazivati KL. vidjet cemo.

uglavnom, fora tulum, bilo mi je stvarno zakon, dosao sam doma oko 4. ekipa sa svih strana, prica na engleskom, singapurska piva i zapadnjacka muzika... tako dobrodosao odmak od tuluma na kojima se netko oko 2 ujutro sjeti pustat cajke i/ili thompsona. inace, sa svojih 25 godina (za koji tjedan) bio sam mozda najmladji tamo. danas se uglavnom vucaram po hotelskoj sobi i dolazim k sebi, sredjujem dojmove od jucer, chillam i odmaram se. plan je kasnije popodne otici na Imbi Plazu, shopping centar koji mi je par ljudi preporucilo kao "the mjesto" za elektroniku i IT proizvode. vjerojatno cu otici malo pogledati cega sve ima, i po kojim cijenama. navodno su takve stvari ovdje dosta jeftine, ali koliko sam vidio do sada, nisu ni priblizno tako jeftine kako ekipa u hrvatskoj zamislja.

e, da. jedna stvar koju sam htio ovdje napisati, iako mi se sad ni malo ne uklapa u koncepciju posta. :) jezik. naime, sluzbeni jezik ovdje je malajski, i svi ga moraju znati. mislim, mora se predavati u svim skolama u zemlji. postoje kineske, malajske, indijske i tko-zna-koje skole, i svatko moze birati u koju ce ici. ali malajski u principu ne koriste ne-malaji, pa je "nesluzbeni sluzbeni" jezik ovdje engleski. tako ce kinez i indijac medjusobno vrlo vjerojatno pricati na engleskom. lako moguce i da ce dva kineza medjusobno pricati na engleskom. malaji ce medjusobno pricati na malajskom. doduse, malaji su u principu nesto slabije obrazovani, bar kad je znanje engleskog u pitanju, pa ce oni vjerojatno i sa drugim "manjinama" (odnosno "konstitutivnim narodima", kako bi lijepo rekli hrvati u bosni) pricati na malajskom. Young, jedan od kineza iz firme, misli da bi za maleziju bilo puno bolje kad bi sluzbeni jezik u maleziji bio engleski, da bi to jos vise ubrzalo napredak zemlje koja i ovako velikim koracima grabi naprijed. engleski je, naprimjer, sluzbeni jezik u singapuru, koji je u ovom dijelu svijeta jedna od rijetkih zemalja koja je razvijenija od malezije (a bio je dio malezije do, ako se ne varam, 1963 ili tako nesto).

ovo je do prije 50ak godina bila britanska kolonija, i britanci su napravili vrlo jednostavnu podjelu: kinezi su poslovni ljudi, nekakva "visa srednja klasa", a malaji su seljaci. kinezi su i danas (naravno, uvijek ima izuzetaka) vise okrenuti poslu i vise ulazu u obrazovanje. recimo, nije cudno da kinezi zadnju godinu faksa odu nekamo van studirati, posebno su popularne engleska i australija. tako je i gore spomenuta Angelina provela godinu dana u engleskoj, sto se itekako kuzi po njenom naglasku, odnosno nedostatku istog. kinezi ovdje u principu pricaju jako dobar engleski, iako sa dosta jakim naglaskom. doduse, i ljudi u hrvatskoj obicno imaju dosta jak naglasak, samo sto me to ne ometa u razumijevanju, valjda zato sto sam na taj naglasak navikao. cini mi se da je i ovaj kineski naglasak jednostavno stvar navike - sve mi manje smeta, i sve ih bolje razumijem kad pricaju.

no dobro, dosta za jedan post. moram ostaviti nesto materijala i za dane kad nece biti tuluma.

komentari (0) - isprintaj - link

neke stvari koje necete nuzno naci u enciklopediji...

mail treci:

"dakle, danas sam je jedva ustao iz kreveta, u 9:30. bas kad sam se poveselio da sam neki supercovjek kojeg uopce ne jebe razlika u vremenu i jet lag, ustao sam se krvavih ociju nakon skoro 9 sati sna. nemam bas neke posebne dojmove od danas, vise manje od jutra sam na poslu. sad je, naime, 18:nesto.

najblize cu suradjivati sa dva kineza, zovu se K. i P.. naime, vec sam rekao da je Malezija muslimanska zemlja. vecina stanovnistva (oko 50%, ako je vjerovati K.-u) su Malaji, oko 30% su Kinezi, 10% Indijci, i ostalo ostali. nda.

K. mi je dao interesantan uvid u stanje religija u maleziji. izgledalo je ovak nekak (na engleskom, da bude blize originalu):

r: "so tell me about religions in malaysia. malays are mostly muslims, right?"
k: "no. malays are all muslims. 100%. they are born muslim."
r: "ok, so what's the main religion of the chinese?"
k: "money."

eto. nije se bas ni nasmijao toj konstataciji. reko je to onak, sa osmjehom. kinezi, naime, mogu birati u sto ce vjerovati. i cini se da ih je vecina odabrala.

u nastavku tog razgovora smo, sasvim prirodno, pricali o tome koje cure su najljepse. btw, cini se da tu ima jako puno cura iz ukrajine i rusije, koje su dosle ovamo kao prostitutke. mislim, ajde u hrvatsku, ali kud ces se ic kurvat u maleziju, ej... no dobro. iz onog sto sam do sada vidio, meni su nekak najzgodnije kineskinje, mada decki tvrde da ima i jako zgodnih malajki. indijke iz nekog razloga nismo previse komentirali, iako valjda i one znaju bit zgodne. mislim, ak su vam je inace zgodan onaj ciganski tip cura. e, da. naime, u cemu je kvaka sa malajkama. ako se posevis sa malajkom koja ti nije zena, ides u zatvor. ili u najmanju ruku placas neku kaznu. ali dobra vijest (!?) je da je to samo ako te uhvate. i to je fakat drzavni zakon. pitao sam ih postoji li slican zakon za kineskinje, odnosno ostale ne-malajke. koliko P. i K. znaju, ne postoji. do nedavno je, naime, u takvim slucajevima sa malajkama najebala samo zena - isla bi u zatvor; mislim, kaj se kurva ima sevit sa deckom koji joj nije muz. no od nedavno postoji taj novi zakon po kojem najebava i njen partner. iako ne tako jako ko ona, koliko mi se cini.

kad smo kod kineskinja, jedna od tajnica u odjelu zove se Shern. To "Shern" zvuci strahovito kao ono njemacko "Schön", a kako kod upoznavanja nisam znao kako se njeno ime pise, komentirao sam joj da joj ime na njemackom znaci "beautiful". mislim, znam da bi se prije prevelo kao "nice" nego "beautiful", ali come on, nemrem curi rec da joj se ime prevodi kao "not really beautiful, but nice". i tak, bilo je tu malo hihotanja i to, ali interesantno kak je sad ljubazna. trebao sam ici u susjednu zgradu slikat se za neku radnu dozvolu ovdje, pa se ponudila da ce samnom prosetat do tamo, otpratit me i to. i tak, fora je tu. :)

svi su ljubazni, barem ovdje na poslu. upoznajem se sa svima, a imena im zvuce tako prokleto slicno... nema sanse da ih sva popamtim... :)

veceras me K. i P. vode na neku veceru u kineski restoran na "really good chinese food", pa moram ic u hotel presvuci se. vec je skoro 7."

jos par crtica...

mejl drugi:

"da, dakle tu je sad 23:30.

i ne, nisam u hotelu. i ne, nisam jos na poslu. naime, OPET sam na poslu. ovo "na poslu" ne znaci da radim neki posao, nemojte me krivo shvatiti.

par dobrih vijesti:

dobra vijest #1:
hardware na kojem cu raditi jos nije stigao. stize kod providera u cetvrtak, sto ce reci da mi (par ljudi iz firme ovdje koji su mi podrska) idemo tamo vjerojatno tek u petak. do tada cu dolaziti na posao ujutro, popit kavu, pogledat mejlove i dritov blog, malo prosurfati, rucati i otici doma. mislim, u hotel.

dobra vijest #2:
u ponedjeljak je tu neki drzavni praznik. sto ce reci da imam produljeni vikend. jedan od kolega preporucio mi je da odem malo na otoke, navodno je zakon. ono, tropske plaze i ta shema. kaze da bi za tri dana cijeli aranzman (hotel, avion, ovo-ono) kostao nekakvih 170 eurona. dnevnica za maleziju mi je (mislim) 50 USD, odnosno 40-i-kusur eurona. dakle taj izlet kostao bi me malo vise od te tri dnevnice. opako cu razmisliti o tome. bas bih i mogao. moram samo provjeriti kako idu stvari sa dizanjem love ovdje sa bankomata, ovo kaj sam ponio sa sobom mi se prilicno rapidno topi. :( jebi ga, kad je sve tak jeftino...

dobra vijest #3
hotel ima teretanu i otvoreni bazen, besplatni su za goste. opcenito, hotel je fensi-smensi do bola. jebote, imaju dress code za boravak u loungeu. mislim, strsim tu ko govno u puncu. ali u hotelu ima brdo ekipe kojima je ideja "lezernog" da na dorucku u hotelu na odijelo ne nose kravatu. a ja za stolom do u kratkim hlacama. bah...

dobra vijest #4
mislio sam da mi je posao 3 minute pjeske od hotela. bio sam u krivu, posao je minutu i pol pjeske od hotela. skuzio sam da zgrada gdje je moja firma i moj hotel dijele garazu, sto ce reci da mogu liftom u hotelu sici do garaze, prijeci 100tinjak metara i uci u firmu. to je to.

no dobro, dosta dobrih vijesti.

e, da. ako dodjete u maleziju, uzmete taksi, i taksist vas pita jeste li tu prvi put, ne nasjedajte. jebo me pas ak to oni zele zapoceti ugodni razgovor. oni samo zele znati koliko ste novi i naivni, i koliko vas mogu prevariti. mislim, sad vec polako kuzim neke odnose, ali mi je stvarno blesavo svadjat se i navlacit oko svakog ringitta. stvarno ti je blesavo kad vidis da se svim silama trude navuci cijenu 10-minutne voznje na 15ak kuna. i kaj sad, da mu ides objasnjavat da je realna cijena 10 kuna? bah. moze mi samo bit drago da ja nisam taj kojem 5 kuna cini neku bitnu razliku.

btw, proveo sam par sati danas u njihovom najvecem shopping centru, koji je ujedno i "jedan od najvecih shopping centara u ovom dijelu azije". ma sto to znacilo. al da je velik, je. kao recimo... kaj ja znam... kaptol centar + importanne + importanne galerija + onaj novi u branimirovoj + jos malo. imaju neku knjizaru koja jebe majku algoritmu samo tako. a prakticki sve knjige na engleskom, i to dosta jeftine.

e, da. rucak. danas sam pojeo sasvim solidan rucak (riza + sto nekih umaka) i popio 7up, sve skupa za nekih 10-12 kuna. jos nisam mogao sve ni pojesti. a onda su mi decki objasnili da je to u biti dosta skupo. :) hrana je jeftinjava. taksi isto. i kino (vidio danas u tom shopping centru, u najskupljem terminu je 15ak kuna upad, a pokazuju filmove za koje kod nas jos nisu ni culi). ono kaj je "skupo" je obleka, auti i te stvari. jebi ga, cijene toga su otprilike kao u evropi (mozda 5-10 % nize), ali za njihov standard to i nije tak malo.

ok, skoro ponoc. idem doma."

prvi dojmovi iz Kuala Lumpura

iako sam se vec pomirio sa cinjenicom da je ovaj blog saptom pade, put u Kuala Lumpur dao mi je materijala da ga nastavim. nadam se samo da cu imati zivaca i vremena zapisivati neke dojmove, jer se za sada isti samo gomilaju. za pocetak cu staviti nekoliko mejlova koje sam poslao nekim frendovima, pa cu kasnije valjda neke stvari pisati izravno na blog. neka putnik-namjernik ima na umu da datume na postovima ne treba shvacati previse ozbiljno - ovi mejlovi pisani su prije par dana.

dakle, mejl prvi:

"i tak, jedem ja jutros za dorucak svoj chicken curry i maracuju...

ne, ne, krenimo od pocetka. :)

dakle, let je trebao biti preko londona, i to tako da krenem iz zagreba u 8:40, budem u londonu u 10:05 (po lokalnom vremenu, sto ce reci u 11:05 po nasem), pa u 12 (GMT) letim iz londona za kuala lumpur. let traje oko 11-12 sati, trebao sam biti u KLu u 7:30 ujutro po lokalnom vremenu. ovdje je, naime, GMT+8, sto ce reci 8 sati razlike u odnosu na london, odnosno 7 sati u odnosu na nasu lijepu metropolu. sad gledam na sat na laptopu, koji je jos uvijek nastiman po Lijepom Nasem vremenu, i vidim da je kod vas 4:51 ujutro. heh, ovdje je 10:51. nisam bas iskusio neki jet lag. za sada. mozda bolje da sutim, mozda me lupi sa par dana zakasnjenja.

cek malo, pa 10:51 - 4:51 je 6, a ne 7... hm, izgleda da je to neka "daylight saving" spika... morat cu se malo raspitati oko toga...

bilo kako bilo, od pocetka puta bilo je jasno da nece bas sve ici glatko. prvo je avion iz zagreba kasnio sat vremena u polasku, zbog cega sam fulao avion za KL. zbog cega sam na heathrowu proveo ugodnih 10 sati. pojeo tradicionalni engleski dorucak, uz njega popio guinness. to platio 7 i nesto funti, odnosno 80ak kuna. a mogao sam komotno pojesti 2 takva dorucka. no dobro. poanta je da hvar i nije tako skup. :)

uglavnom, u 9 sjeo na avion za KL. zbog nekih sranja na pisti bila je otvorena samo jedna uzletna pista, te je to odgodilo polijetanje za daljnjih 40ak minuta. ali u tom trenutku to stvarno i nije bilo tak bitno. sam let je bio stvarno ok. kad mi je stari cuo da od londona letim sa malaysia airlinesom, samo se nasmijao i komentirao da "vec od londona letim sa andjelima". stari je, naime, prije 10-15 godina u par navrata bio u maleziji. i zna kakve su im stjuardese. :) sa jednom sam pricao 10ak minuta, stvarno su prijateljski raspolozene. ono, "are all the people in croatia this beautiful?", "when you go to a bar or a disco in KL, the girls will go crazy. because you are tall and pretty, and for them you are exotic"... uglavnom, covjek odmah zaboravi 10 sati na aerodromu... a i koga briga koliko je iskrena bila, glavno da je bila uvjerljiva. :)

sletio u KL u 17:40 po lokalnom vremenu. pilot je objavio da je temperatura 29 celzijusa. heh. dobrodosao ja.

jesam li spomenuo da su mi izgubili torbu? izgubili su mi torbu. mislim, nisu ju izgubili, znali su mi tocno reci da je u londonu. super. trebali bi mi ju dostaviti danas u hotel. valjda budu. bilo je pametno od mene sto sam cetkicu za zube i jos jednu obleku ponio u rucnoj prtljagi. sa druge strane, bilo je glupo od mene sto nisam ponio malo vise preparata za kozmetiku & higijenu, i sto je ta obleka koju sam ponio malo neprimjerena za posao. a jebi ga, kaj sad.

uzeo taksi od aerodroma do hotela (70 km, platio oko 95 RM iliti oko 30 USD). da, malezijska valuta je ringitt (RM), za 1 USD na aerodromu sam dobio oko 3,7 RM. to ce reci, ako uzmemo da je 1 USD = 5.8 kn = 3.7 RM, da je 1 RM = 1.56 kn.

e sad, dodjem ja u hotel, umoran, prljav, lagano sjeban od vremenske razlike i cinjenice da su mi izgubili torbu. i idem na recepciju uzeti kljuc od sobe. i frajer provuce moju sluzbenu amex karticu. i ista bude odbijena. i frajer proba opet. odbijena. proba moje dvije privatne amex kartice. odbijene. ja lagano lud. zovem amex u hrvatsku, kazu da oni maleziju, odnosno "taj dio svijeta" smatraju zemljom visokog rizika za zloupotrebu kartica. no dobro, ja objasnim zeni u amexu situaciju, ona kaze "evo, za 5 minuta bi trebalo raditi". mislim, super, ali nekakav "oprostite" ili nekaj bi bilo zgodno. kaj ja znam, mozda sam ja i trebao njima najaviti da idem u maleziju, iako mi je taj koncept malo glup, ali ipak su me trebali ili na takve stvari upozoriti kad sam izvadio karticu, ili se makar ispricati kad sam ih vec zvao iz malezije radi takve pizdarije.

uglavnom, konacno stigao u sobu, otusirao se, presvukao, i otisao taksijem do nekakvog shopping centra kupit nekakav dezic i nekaj pojest. malezijska kuhinja je super, mogao sam birati izmedju KFC-a, burger kinga i mcdonald'sa. :) oni koji me znaju, znaju kaj sam odabrao. :) inace, za vasu informaciju, piletina u mcdokiju je "halal safe", odnosno muslimani ju smiju jesti. pise na ulazu. glavna fora (dakle u mcdonald'su) su mcchicken, fish mac, chicken mcnuggets, chicken mcdeluxe, i jos par pilece-ribljih burgera i pizdarija. imaju i big mac i sve te ostale govedsko-svinjske stvari, ali nisu bas popularne.

malezija je, naime, muslimanska zemlja. za posjedovanje droge obavezna je smrtna kazna, sto ce reci da ako mi netko nesto podvali i to mi nadju, nema tog boga koji ce me spasiti. :) vidio sam u tom shopping centru za kupiti dvd "pasija", sa naljepnicom upozorenja da "film nije prikladan za muslimane". osim toga, uletio sam bas sada kada muslimani poste preko dana. nadam se da su kad su gladni bolje raspolozeni nego ja, jer ce inace boravak ovdje biti pravi pakao. :) inace, na avionu svaki putnik ispred sebe ima ekran na kojem moze gledati neki od ponudjenih filmova, igrati igrice, birati jednu od 4-5 stanica sa muzikom, ili gledati neke podatke o letu (visina, brzina, trenutni polozaj na karti, trenutni smjer u kojem se nalazi Meka).

unatoc svom tom muslimanstvu oko mene, cini se da je zemlja dosta multikulturalna, i da se time ponose. dosta su demokraticni, bar na prvi pogled. oni su muslimani, neka osnovna njihova pravila ces postovat, ali dok god to postujes, budi sto god zelis. kazem, za sad se sve cini ok.

cini se da cu ovdje dosta morati koristiti taksi. od hotela do onog shopping centra jucer taksist mi je naplatio 10 RM, i to mi je unaprijed najavio, bez da je ukljucio taksimetar. nisam imao pojma di je to, pa sam samo rekao "ok". taksist koji me vracao ukljucio je taksimetar, i cijena je bila malo ispod 5 RM. :) jebi ga, to je valjda najbolji nacin da naucis neke stvari. cijena taksija je 2 RM cim krene, pa onda 10 sena ("sen" je za "ringitt" ono sto je "lipa" za "kunu", dakle 10 sena = 0.1 RM) za svakih 200 metara, dakle 0.5 RM za svaki kilometar. dakle oko 3 kune da taksi krene, pa daljnjih 75 lipa po kilometru. dakle i nije neka lova. prvi taksist me dakle zajebao za nekakvih 8 kuna, sto je daleko manje nego sto ce nas zajebat nas taksist. :)

eto, za prvo javljanje.

ekipa me zove na rucak, pa se javim opet kad se dojmovi malo slegnu. :)"

subota, 30.10.2004. @ 08:26

multikulturalno pijanstvo

komentari (0) - isprintaj - link

petak, 29.10.2004. @ 08:20

neke stvari koje necete nuzno naci u enciklopediji...

komentari (2) - isprintaj - link

petak, 29.10.2004. @ 08:14

jos par crtica...

komentari (0) - isprintaj - link

petak, 29.10.2004. @ 08:08

prvi dojmovi iz Kuala Lumpura

komentari (1) - isprintaj - link