Škola

(by anna)

Sutra počinje škola. A ja se osjećam identično kao kad sam trebala poći u četvrti razred. Uzbuđeno, trepetavo, sjajno. Osjetim opet onaj miris u zraku, ranih kiša i tek otpalog lišća na ulicama, miris drvenih olovki u pernici i gumice za brisanje u obliku ušiju Miki Mausa...Opet kao da osjetim težinu ruksaka koji se protegne do koljena u podnevnim satima dok idemo prema školi gdje nas čeka učiteljica.

Sutra sam ja ta učiteljica koja će čekati učenike da dođu i da zajedno krenemo u četvrti razred. Imam tremu. I to ne jednu, imam dvije treme. Nisu to obične treme. Jedna je trema straha i užasa i horora od svih mogućih loših koji se mogu desiti. Druga je pozitivna trema od koje imam leptiriće u stomaku. Kad se te dvije treme sudare, dobijete mene. Koja u jednom momentu zamišljeno stoji na sred sobe po pet minuta, a već u idućem minutu hiperaktivno lista knjige i udžbenike tražeći neku sliku, tekst, pojam....

U tridesetim godinama, kad završimo sa školama u svim oblicima, zaboravimo da nam je u devetom mjesecu svake godine počinjao život ispočetka. Danas mi je došlo da ne zaboravim. Došlo mi je da krenem sa kupovinom sveski i flomastera, tempera u tubama i oho-ljepila,...pa udžbenika koje sam prije škole listala sa takvom pažnjom kao da držim blago neprocijenjive vrijednosti u rukama. Ne moram ni reći da sam voljela školu. Bilo bi lijepo da je život i danas, u ovim godinama, tako jednostavan da te može usrećiti šarenilo korica neke knjige...

Onda mi padne na pamet Poppy. Tridesetogodišnja učiteljica iz Londona koju sam gledala na Festivalu, u filmu, Happy-Go-Lucky. Ne da sam se poistovjetila sa njom, nego....kao da sam sebe gledala kad se nastoji raspoloviti na tristo dijelova i prići svakom učeniku u razredu.



Ukratko, ona je britanska Amelie. Ako vam se Amelie sviđala, Poppy će vas oduševiti. Njena misija u životu je izmamiti osmijeh drugih. Razveseliti mrzovoljnog prodavača, svojim šalama izravnati bore smrknutom instruktoru vožnje... učiteljica koja druge želi naučiti da se vesele i raduju. Ne trebam ni reći da svi ti drugi, misle da je ona zapravo ta koja je nesretna svojim životom. Film koji bi trebali pogledati svi oni koji se bave učenjem i podučavanjem bilo koje vrste.

Sjetim se nje i odmah mi nekako bude jasnije kojim putem trebam poći. Onim vedrim i optimističnim. U kojem sam sigurna da osmijehom i pozitivnim namjerama mogu daleko stići....I treme nestaju, ostaje ona pozitivna, adrenalinska, kad jedva čekam da svane sutra i da krenem u školu.

Možda vam u ovim godinama to ne znači puno, ali nekad je značilo i zato:

Sretan nam početak škole! :))

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.