Svašta

(by anna)

Ovo je bio najduži period ne pisanja bloga, ikad. Sad ne znam šta je gore. Strpati sve što se dešavalo (i što se dešava) u jedan post i napraviti totalni bučkuriš od svega...ili cjepkati na dijelove (što mi se ne da, iskreno) Evo, od početka, pa dokle stignem.

Malo o hodanju

Ovo ljeto mi je definitivno u predznaku odmora. I lijenosti. I lakoće. Odemo na kafu u grad i produžimo šetnju do mosta Kozija ćuprija (što nije baš tako blizu) ali eto, nama fino. Do mosta vodi pješački put duž Miljacke, čiji je početak na Darivi, u blizini Vijećnice. Za prvi maj smo došli do pola. Sad smo šetajući išli do samog mosta. Tiho je i mirno.

Bumbar i pčela

Most

Put na kojem premoščuje rijeku je carigradski drum, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istocnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada

Građen je u prvoj polovini 16 st. a legenda mi je super. Kao pastir Meho čuvao koze, koze našle ćup zlata, Meho sa tim zlatom otišao u Carigrad, školovao se, vratio u Bosnu i u znak zahvalnosti na mjestu gdje je našao zlatnike sazidao ćupriju. Koziju. Tu legendu djeci pričam kad god hoću da istaknem značaj učenja i škole.....

Malo dalje ima neka kafanica gdje čiko poslužuje najbolju limunadu i gdje ne čuješ ništa osim tišine. Stranci su ludi za tim mjestom, oni nekako najbolje nanjuše šta je dobro u tuđem gradu...

Još malo o hodanju

Prošle srijede sam išla malo u južne krajeve, do mora...

Išla sam sa prijateljima kojima sam bila kuma na vjenčanju...(ja sam njima kuma, a šta su oni meni?) I premda se sa prijateljicom znam punih 20 godina, prvi put smo bile zajedno na moru. Pa smo se iščuđavale jedna drugoj, ona meni što ne stojim u pličaku pola sata i ne navikavam se na temperaturu mora, već odmah idem plivati...ja njoj što ako ne pokvasi kosu dok pliva kaže kao da se nije ni kupala...Vratili smo se odmah navečer kući i rekla sam da od sad uvijek idem sa njima...čudno, nekad prije bi mi bilo neugodno ići negdje sa nekim parom, sama. Međutim, ovo je bilo sasvim OK. I više od toga.

Malo o SFF-u

Počeo je a ja imam komplet karata za sve projekcije u Metalcu. Niko sretniji od mene. Festival je otvorio film Aide Begić, Snijeg (ja volim filmove ženskih autora, Grbavica mi je recimo najbolji bh film uopšte) Eh, ovaj film je dobar, bez puno riječi jer ono neizrecivo svakako najjače emotivno uništava.

Tako da sam sad svaku noć u kinu. Vidjeću Charlie Kaufmana (scenaristu filma Biti John Malkovich-jedan od dražih mi filmova uopšte) i vidjeću Kevina Spaceya...ono što je standardno genijalno je atmosfera u gradu. Kao i svake godine kad krene Festival, poželim da traje 365 dana u godini.

Malo o prijateljstvu

Čekam da mi dođe prijatelj iz prvog osnovne, koji ne živi više u Sarajevu. Sa kojim sam od maja kad smo se našli na FB-u razmijenili oko 200 kilometarskih poruka. Čudno će biti kad se vidimo, sve smo si rekli preko poruka a opet sad se treba pogledati u oči. Svejedno, raduje me što ćemo se upoznati. Opet.

Malo o poslu

Eh, to ostavljam za idući post ;)