Ringišpil

(by anna)



Rossa ima kreativnu pauzu. Razumijem i postujem. Sto znaci da ste zaglavili sa mnom. Zalim slucaj...


Danas sam shvatila ono sto sam oduvijek potajno znala i sumnjala, a nikada nisam bila sigurna da sam u stanju da artikulisem... Situacije se u nasim zivotima ponavljaju! Dolaze u ciklusima, u krugovima, kao da svaki put iznova stajemo u jednu te istu rijeku...Historija se ponavlja, pa po toj logici, ono sto se desilo jednom, desice se ponovo....Po toj istoj logici stvari bi trebalo da se docekas cvrsto na nogama kad ti se ponovljena situacija desi u zivotu...Moje iskustvo je da se samo osjecas glupo. Glupo sto bi trebalo da si pametniji, a ti si zapravo opet na istom. Ne znas kako da reagujes...

Zakljucak je izveden na osnovu mog osjecaja da mi je sam osjecaj poznat. Znam da sam se jos jednom u svome zivotu ovako osjecala...

I tada sam se zaklela dvije stvari...prvo da se nikada u zivotu necu kajati za svoje postupke. Drugo, da si necu ponovo dozvoliti ovaj glupi osjecaj...Znate sta? Nije do mene! Stvari se dese i tako izmaknu kontroli bez tvog znanja, gotovo kao da je predodredjeno da se tako desi...mozda ono sto treba ne naucis dovoljno prvi put pa ti je potrebno utvrdjivanje gradiva? Iako ima toliko lijepih stvari koje bih voljela da mi se ponove u zivotu, ima i nekih koje sigurno ne bih mogla dvaput prozivjeti. Nadam se da onaj koji odlucuje vodi racuna o tome...

Jesmo li mi stvarno tu da slijedimo unaprijed utabani put ili smo tu da sami sebi krcimo stazu? Jer cemu onda okretanje u krug?

I da, govorim o samopouzdanju. Odnosno ne posjedovanju istog...Ponovo.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.