|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog ce se sam kroz postove opisivati...
blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo
Ko smo
Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?
Anna o Rossi:
Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.
Rossa o Anni:
Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.
Šta smo:
Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...
Mail:
rossa.und.anna@gmail.com
spaja Razum & Osjećaje
(by anna)
Jučer za ručkom sam fino odložila viljušku i počela se smijati. Nisam se mogla zaustaviti. Mama me blijedo pogledala i samo nešto promrmljala sebi u bradu, nesto u smislu, nije ni tebi lako... Sjetila sam se necega, sto sam u datom momentu svjesno memorisala kao "ma smijacu se poslije"... U onoj silnoj zurbi u toku nastave, to sam negdje smjestila u krajnji dio mozga i zaboravila... I iskrsne ko zakasnjela reakcija,...Dakle, prije par dana, pridje mi moj ucenik, nasloni se na katedru u pozi kao da je bar dvadeset godina stariji i nalazimo se u nekom baru...i kaze,
„ Uciteljice, ugino mi zmaj“
„Zmaj?“
„Zmaj.“
Idemo jos jedan krug, rekoh ucinilo mi se
„Zmaj?“
„Zmaj.“
Sad sam vec na rubu da mu se nasmijem u lice, ali uspijevam nekako zadrzati ozbiljnost i pitam :
„ A to je neka tvoja igracka, jel to mislis?“
„Nije uciteljice, ja sam imao pravog zmaja, bio je sivi i hranio sam ga i sad je ugino“
„Zmaj?“
„Zmaj“
„Pa dobro, jesi li sad tuzan sto je uginuo?“
Razmislja, gleda me u oci, pa slegne ramenima i kaze:
„Ma nako, proslo me“
I ode...
Pa ti povjeruj da zmajevi ne postoje.
