L. je kupila gitaru. I mogu vam reći da svira super s obzirom na to da je nedavno prvi put uzela taj instrument u ruke. Odvalila sam kada sam je vidjela s njenom "španjolskom gitarom"! Nevjerojatno je kako malo drva i par žica djeluje na cjelokupno ponašanje osobe. Dok svira, L. je nekako ozbiljna i drugačija, izgleda skroz cool.
Obožavam Shirley Manson, Meg White i Chrissie Hynde, to su po mom mišljenju prave, jake i lijepe žene. Osobe sa stavom, djevojke kojima nije bed stati na stage bez tone pudera i minica zbog kojih teenagerčići poslije ne mogu spavati noćima. Djevojke kojima je dovoljna gitara ili bubnjevi kako bi se izrazile.
Od takvih cura dečki bježe kao muhe bez glave. Jer heeeej, "ženska lupa po bubnjevima, izgleda ko da nije normalna, jebote, nema ni sise". Danas je modni i životni imperativ: "budi kao druge, ne izdvajaj se iz mase i izgledaj kao da ćeš se raspasti u tisuću komadića čim te netko takne". A gdje su završile jake cure? One koje s pozornice polu-pijane vrište "Britney Spears is a whore!!!"? One su out, zastrašujuće, bože-mi-oprosti... Jučer sam razgovarala s frendom koji je onako, malo pederast i rekao mi je da mu je privlačnija neka stara metla od cure za bubnjevima. Jer, kaže, nije ženstvena, kako to cura pa svira? To je neprirodno.
Ne želim nikoga etiketirati i reći da su šta-ja-znam, cure s platinastom kosom i sanjivim pogledom glupe, jer znam da nisu i znam da vanjski izgled ne može odrediti osobu, ali osobno preferiram "bitches with attitude", kako samu sebe naziva Shirley Manson.
|