IVINI VILE i VILENJACI ARTUSI
(iz časopisa Doma za djecu Vladimir Nazor Karlovac "Karlovački Nazorići", uz odobrenje Ive Lulić i glavnog urednika časopisa)
IDEJA: VILENJACI
Kako je priča o vilenjacima počela?
Siječanj 2010., došla sam prvi put u Dom Vladimir Nazor u Karlovcu kao sudionik 37. ZILIK-a. Čim sam ušla u zgradu učinilo mi se kao da sam ušla u drugi svijet. Odmah je dotrčalo dvoje klinaca koji su mi istrgli prtljagu i donijeli je do moje sobe. Nisam ni stigla reći da im je to preteško, a već su trčali stepenicama noseći tešku prtljagu s takvom lakoćom da mi baš i nije bilo jasno kako.
Krenula sam za njima stepenicama i kako sam se penjala po katovima tako sam sve više bila sigurna da sam u nekom novom svijetu, ne zato što je nešto stvarno izgledom bilo neobično već sama energija i osjećaj koji je u meni stvarao mir.
Kako je proteklo vrijeme koje si prvi put provela u Domu u Karlovcu?
Provela sam u Domu pet dana koji kao da su zauvijek promijenili i moj svijet. U jednom trenu sam imala osjećaj kao da je pet dana prošlo u pet sekundi, a onda opet s druge strane kao da se toliko toga dogodilo i promijenilo da sam imala osjećaj kao da sam tamo provela pet godina.
Što si, u stvari, pronašla u našem Domu?
Došla sam u dom noseći sa sobom milijun svojih glupavih životnih problema, a izašla sam sretnija nego ikad. Znala sam da ću se tamo vraćati cijeli život. Tu sam našla sve što sam oduvijek tražila, savršenu iskrenost i čistoću srca tih malih bića koja kao da su s drugog planeta. Trčkarali su uokolo stvarajući radost u svima prisutnima. Tada su me podsjetili na male vilenjake koji dolaze na ovaj svijet s jednim ciljem, poučiti i podsjetiti nas obične ljude o stvarima koje su bitne, o ljubavi i čistoći srca.
ZAŠTO VILENJACI?
Zašto baš vilenjaci?
Vile i vilenjaci malena su bića koja na svijet donose radost, bezbrižnost i sreću. Pomažu ljudima i vraćaju dobro dobrim. Žive u zajednicama, klanovima unutar humaka, pored rijeka, po planinama, spiljama, livadama, močvarama, krošnjama stabala... Ipak, uvijek su nastojali i nastoje uspostaviti neki kontakt s ljudskim društvom.
Vilenjaci su izuzetno mudri, a upravo mudrost i magične moći, njihovo je najjače oružje. Pomažu slabijima i ne vole nepravdu.
Što nam o vieljacima otkriva narodna predaja?
Narodna predaja kaže da je svijet bio ljepši, a ljudi sretniji u doba kada su vile Svijetom hodale! „U vrijeme ono ljudi bijahu dobri, a vile njime pomagale polja žeti, travu kositi, korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi. Tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale. Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon. Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri baciše tambure i svirale, pjesma je utihnula. Zlatno doba je prestalo. Tada su i puške zapucale i narodi se zaratili. Od onda nestadoše vile...“
Koju sličnost otrivaš između vilenjaka i djece doma?
Gledajući iz perspektive narodne predaje klinci iz domova su zaista mali vilenjaci. Ta su djeca uistinu posebna i često razumiju svijet bolje od nas ostalih. I oni, kao i pravi vilenjaci, žive u zajednici, pomažući jedan drugom pri odrastanju, nesebično dijeleći svaki slatkiš, robu, igračku. Pohlepa im je stran pojam, a kad ljudi dođu u posjet njihovom domu, oni ga nesebično obasiplaju ljubavlju i veseljem.
Ovi klinci žive bez roditelja kao i vilenjaci i možda ih je baš takav način života potaknuo da neke stvari na ovom svijetu shvate ranije od nas ostalih. Baš ih ta činjenica pretvara u vile i vilenjake. Nadrasli su materijalizam svojstven ljudima. Ovi klincu znaju da je ljubav pokretač svemira, znaju da je čisto srce ključ sreće, a iskrenost najveći dar koji možeš dati bližnjemu.
Što nam omogućuje povratak vilenjaka u naš svijet?
Kao što narodna predaja kaže da je svijet bio ljepši dok su vile njime hodale, tako su nam možda ovi vilenjaci prilika da svijet opet učinimo ljepšim. Uvjerena sam da bi svijet postao puno ljepše mjesto kada bi ljudi dozvolili ovim malim vilama i vilenjacima da ih pouče životu i življenju.
VILE I VILENJACI ARTUSI
Kako je nastalo vilenjačko ime Artusi?
Ideja je da vilenjaci, djeca bez adekvatne roditeljske skrbi, dobiju svoje posebno vilenjačko ime Artusi.
Riječ „artus“ je zapravo obrnuto pročitana riječ „sutra“ kao sinomim za budućnost, a istovremeno riječ „artus“ na starogrčkom jeziku znaci „zglob“, što znači da su naši vilenjaci zglobovi, poveznica između materijalnog, zemaljskog svijeta i duhovnog.
Pod tim imenom „ARTUS/I“ želimo ujediniti svu djecu bez adekvatne roditeljske skrbi Hrvatske i izvan nje, razviti ideju pozitivističkog gledanja na tu djecu u svim segmentima društva i postojanja, a istovremeno pomoći djeci da sami sebe vide u pozitivnom kontekstu bez obzira na sve životne nedaće.
CILJ: VILENJACI ARTUSI KAO SINONIM ZA DOMSKU DJECU
Kako život u domu utječe na djecu?
Život djece u domu sigurno nije idealno rješenje, ali baš zbog toga im se treba diviti. Treba ih cijeniti jer je takav teži način života i djetinjstva napravio od njih male vilenjake Artuse koji su spletom životnih okolnosti, u nekim stvarima, morali brže odrasti.
Kolikio su predrasude prema djeci doma u vezi s ciljem vašeg projekta?
Cilj ovoga projekta je skidanje te svjesne ali i nesvjesne stigme „domskog djeteta“ i stavljanje takve djece u jedan pozitivan kontekst koji oni i definitivno zaslužuju. Ovaj projekt trebao bi pomoći da se i na ovakav način života gleda pozitivno i veselo jer nitko ne voli da ga se žali. Nazivom vilenjak Artus zauvijek bi se izbjegle obje stvari. Cilj je pomoći djeci da se nikad, ali baš nikad ne srame toga što su odrasli u domu jer su vilenjaci Artusi, a to baš nije svatko! Takav stav pomogao bi im da sami sebe vide u pozitivnom svjetlu te da se osjete ponosnima i posebnima, što i jesu.
RADIONICE U PRIRODI
Na koji način provesti u djelo ovaj projekt?
Zamisao je organizacija foto snimanja u prirodi u sklopu kampiranja tijekom ljeta. Snimanja bi okupila veliki broj ljudi koji će radili na projektu. Bila bi to i prilika da se djeca druže s novim ljudima što bi im pomoglo u socijalizaciji, a istovremeno je to i prilika da se ljudi upoznaju s djecom iz doma.
Koje još mogućnosti pružaju ove aktivnosti?
U sklopu kampiranja postoji mogućnost i umjetničke kolonije, što znači da bi i umjetnici mogli sudjelovati na način da slikaju u prirodi i doprinesu kreativnoj atmosferi. Ovakva kampiranja spoj su zanimljivog, kreativnog i interaktivnog druženja u prirodi.
Kako si zamislila fotografije vilenjaka?
Cilj takve fotografije je prikazati dijete kao prekrasnog malog vilenjaka Artusa u ambijentu prirodnih ljepota Hrvatske. Naša zemlja vrvi prekrasnim krajolicima koji su adekvatni duhovnoj ljepoti te djece. Teži se tome da svako dijete ima svoju orginalnu scenografiju i svoj krajolik u kojem caruju ljepota i mašta, a sve s ciljem da im pokažemo i dokažemo koliko su posebni, orginalni i jedinstveni.
Na koji način se na fotografijama isprepliću bajka i stvarnost?
Fotografije su bajkovite, ali istovremeno je sve na njima je stvarno. Svi efekti su prirodni, a namjerno se neće koristiti razni programi za dodavanje efekata ili slicno. Geslo je 100% prirodno.
DUGOROČNI CILJEVI
Ima li projekt dugoročni cilj?
Dugoročni cilj je fotografijama obuhvatiti svu djecu Hrvatske iz domova i sve ljepote naše zemlje kao simbol duhovnih i prirodnih ljepota Lijepe Naše.
Opiši nam zamisao o "vilenjačkim kartama".
Fotografije nastale na snimanjima koristit će se i za izradu "vilenjačkih karti Artusa" s duhovnim/filozofskim porukama (poruke koje bi bile zanimljive odraslima, ali i djeci).
Svaka karta tj. svaki vilenjak Artus bio bi nosioc jedne poruke, a to bi bile vilenjačke poruke ovom svijetu. Na taj način spojili bismo jednog vilenjaka Artusa s jednim bajkovitim pejzažem i duhovnom porukom kao životnim savjetom usmjerenom ljudima.
Što bi se još moglo stvoriti od nastalih fotografija?
Osim karata postoji i mogućnost izrade drugih proizvoda poput postera, printanih majica, tapeta, slikovnica.
I što bi se dalje moglo učiniti s tim proizvodima?
S tim specifičnim proizvodima mogla bi se razviti prodaja od koje novac ide vilenjacima Artusima za život nakon izlaska iz doma (u vidu zaklade ili štednih računa i slično).
Na koji način je ova humanitarna akcija specifična?
Takva humanitarna akcija je specifična s obzirom da su djeca direktni sudionici u stvaranju svega i na neki način sama i doprinose svojoj budućnosti. Željela bih da im je to predstavljeno kao da su ona to sama zaradila jer će se sve bazirati na prodaji ovih "predmeta" kojima bi cijena bila realna i ljudi bi ih kupovali zato što im se to sviđa. Proizvod bi imao i svoju duhovnu vrijednost jer svaki čovjek koji bi kupio tako nešto bi istovremeno znao da je kupio nešto što realno vrijedi, a što istovremeno pomaže djeci koja nemaju svoju imovinu.
Kako se u ovoj akciji isprepliću duhovno i materijalno?
Mislim da bi vilenjačke karte bile podsjetnik ljudima na ljubav i sreću u malim stvarima. S te strane kupnjom tih karata ljudi bi dobili puno više od onog što su dali. Bila bi to savršena razmjena duhovnog i materijalnog. Ljudi bi materijalno pomogli vilenjake Artuse, a vilenjaci Artusi bi duhovno obogatili te ljude.
IZLOŽBA
Kako planiraš izložbu radova?
Izložba je prezentacija naših radionica u prirodi i svega što smo napravili. Ideja je da se izložba napravi u obliku vilenjačke gozbe. Klinci bi bili odjeveni kao vilenjaci, a i posjetioci izložbe će biti zamoljeni da nose barem jedan karakterističan znak vilenjaka.
PROJEKT U KARLOVCU
Kako je protekao projekt u Karlovcu?
Sve skupa radili smo 5, 6 mjeseci, počevši 01.05.2010. Proveli smo cjelodnevne izlete u prirodi i jedno trodnevno kampiranje (kada smo spavali u šatoru na livadi i dizali se u 4 ujutro čekajući izlazak sunca).
Koliko su se aktivno djeca uključila?
Zanimljivo je da su djeca aktivno (ali stvarno aktivno) sudjelovala u svemu, pa čak i u onim dijelovima koji prvotno nisu bili zamišljeni tako, u namještanju scenografije, šminkanju, idejama, oni talentiraniji u glumi objašnjavali su drugima kako odglumiti neku scenu...
Koje si učinke na djecu mogla uočiti?
Naglasila bih i važnost takvog rada glede njihovog samopouzdanja. I mene samu iznenadila su neka djeca koja su po prirodi, ali i zbog životnih okolnosti, povučenija, a koja su pokazala sjajne rezultate u otvaranju sebe kroz glumu vilenjaka.
Koje ste lokacije obišli?
Obišli smo mnoge lokacije Karlovačke županije (Rastoke, Kamanje; Ozalj, Novigrad, Kupa, Korana; Mrežnica....) te neke lokacije s rubnih dijelova županije (Slapnica, Crna Mlaka).
Što je nastalo provedbom projekta u Karlovcu?
Tokom tih mjeseci nastalo je stotinjak verzija vilenjačkih fotografija. Osim različitih krajolika pokušali smo obuhvatiti i godišnja doba, različite vremenske uvjete, od kišnih do sunčanih dana, izlaske i zalaske sunca, noćna snimanja....
ZAVRŠNICA ILI NOVI POČETAK
Kako si osmislila završnicu prvog dijela projekta?
Završnica prvog dijela projekta je izložba. Ipak, ja bih to nazvala početkom u smislu da izložbom prezentiramo naš zajednički rad te očekujem da će se puno puteva tek otvoriti...
Opiši nam pripreme izložbe tj. vilenjačke gozbe?
Izložba na Dubovcu došla je puno prije nego što smo planirali pa i nije bilo puno vremena za pripreme. Svatko je radio što je stigao, svi smo se razletili na sve strane... Izgleda da su nam i tu pomogli vilenjaci pa smo na kraju sve stigli napraviti i sve je dobro prošlo. U stvari, čini mi se da je prošlo odlično.
Kakvi su tvoji dojmovi o izložbi?
Sretna sam , bilo je stvarno lijepo
Na koji način su djeca reagirala na izložbu, na svoje slike i krunu zajedničkih aktivnosti?
Ja bih rekla da su bili sretni i ponosni jednako kao i ja.
ZAŠTO MI?
Što te navelo da slikaš djecu baš našeg Doma? (SL)
Prvi put u životu srela sam prave vilenjake, bila mi je čast fotografirati ih.
Kakvi su suradnici naša djeca? (SL)
Nikad nisam imala bolje suradnike.
Na koji način ti je rad s našom djecom bio izazov?
Pa, zapravo, bila mi je čast raditi baš sa njima jer oni su najskromnija i najnesebičnija mala bića koja sam upoznala.
Koliko su se razvile poveznice Iva – djeca? (SL)
Mislim da su vječne J
Imaš li kakve poruke za djecu doma?
Neka ostanu zauvijek vilenjaci koji ovaj svijet čine boljim
A SADA PONEŠTO O IVI
Tko si u privatnom životu?
Blizanac sam po horoskopu, nema kod mene privatno i poslovno J
Koja je, po tvom mišljenju, tvoja životna misija?
Svaki dan naučiti nešto što me sljedeći dan čini još boljim čovjekom.
Kako bi izgledao tvoh savršen dan? (poslovno, privatno)
Kao film The Goonies (Gunisi), pun akcije i avanture ,malo nadrealan i nestvaran sa sretnim završetkom za pozitivce.
Na koji način uspijevaš nasmijati ili oraspoložiti druge ljude?
Pošto sam ja jako smotana i nespretna nije da se trebam nešto previše truditi oko toga J
Što ili tko ti je najveća inspiracija u životu?
Životna nepredvidljivost.
Gdje se vidiš za pet (dvije, deset) godina?
U šumi s vilenjacima.
... O PRIVATNOM ŽIVOTU...
Možeš li nam reći nešto o svojim ciljevima u životu.
Imati 85 godina i misliti kako si živio baš onako kako si i želio.
Najsretnija sjećanja iz djetinjstva?
Kad sam dobila svog prvog psa.
Najsretnija sjećanja iz tvoje ranije mladosti?
Kad sam kupila svoj prvi fotoaparat J
Poučna sjećanja iz mladosti?
Ima ih puno, ali najučestalija su: „nikad ne reci nikad“.
S kakvim se ljudima najradije družiš?
Sa ljudima čista srca i dobrih namjera, to su zapravo sretni ljudi.
... I JOŠ PONEŠTO...
Koja ti je mudrost, izreka ili poučna pričica najdraža?
Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.
Koliko je važan vanjski izgled čovjeka?
Pa i ne baš, ali je jako važno kako čovjek zrači.
Što najviše cijeniš u drugoj osobi?
Iskrenost.
Može li bavljenje umjetnošću udaljiti mlade od stvarnog svijeta?
Prije bi rekla da ih može približiti stvarnom svijetu.
Što smatrate najvažnijim za dobre odnose među ljudima?
Skromnost i objektivnost prema samom sebi
Što smatrate da ne bi ste nikada mogli promijeniti?
More će uvijek biti slano... J
Imaš li još kakvih sličnih ideja i planova?
Pa mislim da ćemo nastaviti kako smo i krenuli, pratit ćemo koja nam se nova vrata otvaraju...
I jedno pitanje koje je većina djeca postavila: kada ćemo opet na izlet?
Jako brzo, ljeto samo što nije.... dakle, vilenjaci, pakirajmo krpice i idemo u prirodu
|
