Romina u supermarketu
Zašto smo pristali na masku umjesto žvake?!
- "Oprostite, nemam ništa sitno. Može li maska?", reče teta na kasi.
- "Imate li još Čunga Lunga?"
Ne znam kako je u Hrvatskoj. U Sarajevu je Čunga Lunga bila sinonim za kusur. Preslatka žvaka koja brzo gubi okus. Vještiji su znali puhati ogromne balone koji su nerijetko završavali zalijepljeni preko nosa. Imala je i sličicu u omotu. Ništa od toga, doduše, ne bi znali da nije stajala pored kase i glumila kusur.
E pa... još postoji Čunga Lunga!
Kakva crna maska...
Maski trenutno imam više nego gaća. Do prije dva dana bila je obavezna i na otvorenom. Sada samo u zatvorenom i tamo gdje nije moguće držati propisanu distancu. Dakle, i dalje je svugdje obavezna uz dobar izgovor da si vani, ako te kojim slučajem zaustavi čika policajac. Kazna ako je nemaš je sitnica, 500 maraka (2 hiljade kuna). Epidemiološki je sasvim shvatljiva. Posebno ako uzmete u obzir da u pretrpanoj kafani ne morate da je nosite, a onda je navučete na izlasku iz kafane i tako hodate sami sa sobom. Zamaskirani.
Nije sve ni do korone. April je uzaludan mjesec bio i prije nje. Maj je već drugačiji. Proljeće. U pola ponoć je 18 stupnjeva i prozračno je. Na ulici samo tramvaji i poneki automobil. Grad bez ljudi nakon 21 sat. Meni nedostaje kafana do ranog jutra! 30.04.2021. u 23:12 | 8 Komentara | Print | # | ^
Traženje smisla u besmislu
Cijeli današnji dan izgledao je ovako:
Inače, izdominiram u svakoj kritičnoj situaciji. Čudno je to. Nije baš da samopouzdanje frca iz mene.
Sarajevska kišna četiri stepena gospodina Celzija. Družim se sa stanovnicima društvenih mreža. Nekad su mi potrebne samo dvije pive da tužne i potencijalno stresne situacije postanu strašno smiješne! Nekad sam pivu pila uz cigaretu. Zvali su je "vječna vatra". Nisam je gasila. Sada pušim jednu cigaru dnevno. Ispravka, jednu cigaru navečer. Nije mi ni ona potrebna, nego eto... da oćejfim. Mislila sam da ću mnogo više krizirati bez cigareta. Mnogo više kriziram kad nemam čokolade. 20.04.2021. u 21:02 | 3 Komentara | Print | # | ^
Kiše vazdanuše
Kiše vazdanuše. Padaju i ne razmišljaju da stanu. Tmurno sve. Kao i ovaj sarajevski karantin. Policijski sat u devet. Prihvatili su ga rado samo ljudi koji nemaju života. Očigledno ga nemam ni ja. Zavaravam mozak da mi je lijepo. Tri knjige pročitane do prve trećine i ostavljene. Nemam koncentraciju da uhvatim zaplet, pa mi ni rasplet ništa ne znači. Pogubim se među likovima.
Isto je sa filmovima i serijama. Vrte mi se pred očima... 'nako!
Ljudi ne vole ponedjeljke. Meni nakon radnog vikenda ponedjeljak dođe slobodan dan. Ljudi ne vole ni slobodne ponedjeljke. Iz iskustva znam!
Pravila sam svoj rolatić sa piletinom. Ispao je ok. Jestiv.
Prije samo godinu ni jaje normalno nisam znala ispeći. U aprilu 2020. sam shvatila da se život ne mora svoditi na usputnu hranu i dostave. Doduše, do prije godinu nisam znala ni kako mi izgleda vlastiti stambeni prostor... i on me je prilično iznenadio
18.04.2021. u 23:15 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
Za početak pustimo da sviraju frule, flaute, lončići i balončići
Ni treći val korone me nije dotakao fizički, ali imam osjećaj da me je ubio. Ostala sam bez života. Onog kakvog sam poznavala i kakvog sam voljela. Sa ljudima, uz ljude i za ljude. Subotnje večeri bile su rezervirane za opijanje do jutra. Sada su subotnje večeri rezervirane za traženje bilo kakvog smisla u besmislu.
U besmislu otvaram blogove. Piskaram, a nemam ljudima ni šta pametno da kažem.
Na blogovima smo anonimni, a zapravo nas najbolje upoznaju neki drugi anonimi ljudi. Među anonimnima smo svoji i boli nas briga. I da se pravimo, boli nas briga. I da lažemo i izmišljamo, ma boli nas briga!
Sarajka sam sa brojnim varijacijama u porijeklu.
Vječiti optimista.
Naivni pozitivac.
Nevjerovatno velikog praga tolerancije...
...do čijeg kraja ipak nije pametno doći.
Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.
Niti zavrtati sijalice.
Insomničar.
Hedonista.
Ako narednih dana ne zaboravim da sam uopšte otvorila ovaj blog, a kamoli šifru za ulaz u njega, čitamo se!
