Romina u supermarketu
Za početak pustimo da sviraju frule, flaute, lončići i balončići
Ni treći val korone me nije dotakao fizički, ali imam osjećaj da me je ubio. Ostala sam bez života. Onog kakvog sam poznavala i kakvog sam voljela. Sa ljudima, uz ljude i za ljude. Subotnje večeri bile su rezervirane za opijanje do jutra. Sada su subotnje večeri rezervirane za traženje bilo kakvog smisla u besmislu.
U besmislu otvaram blogove. Piskaram, a nemam ljudima ni šta pametno da kažem.
Na blogovima smo anonimni, a zapravo nas najbolje upoznaju neki drugi anonimi ljudi. Među anonimnima smo svoji i boli nas briga. I da se pravimo, boli nas briga. I da lažemo i izmišljamo, ma boli nas briga!
Sarajka sam sa brojnim varijacijama u porijeklu.
Vječiti optimista.
Naivni pozitivac.
Nevjerovatno velikog praga tolerancije...
...do čijeg kraja ipak nije pametno doći.
Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.
Niti zavrtati sijalice.
Insomničar.
Hedonista.
Ako narednih dana ne zaboravim da sam uopšte otvorila ovaj blog, a kamoli šifru za ulaz u njega, čitamo se!
