14.06.2007. / četvrtak

Još samo malo.......

Sinoć sam objavila jedan post,ne znam jel ga ko pročito il ne,al uglavnom u tom sam postu opisala svoju krizu,i probleme s kojima sam se nosila već par dana....,pa sam ga obrisala.....
Na 1. mjestu je bilo to hoću li iz matoša imat komad il pozitivnu,to me psihički doslovno ubijalo...
Svaki dan skoro u suzama i s jednim te istim pitanjem:"Što je meni ovo trebalo?"
Onda je tu svađa sa bratom što se tiče Thompsonovog koncerta u Zagrebu,nije htio ić sa mnom pa sam ja pukla,naljutila se na njega,da bi meni stari sinoć rekao da kupim dvije karte...???????
Ja onak:"Zašto,pa ne idem ja!"
Kaže on da će ić mama sa mnom,al onda sam opet ja rekla da ne želim da ide sa mnom samo iz sažaljenja što toliko prokleto hoću ići...
Pa sad ne znam još uvijek jel idem il ne...
E a danas sam dobila rezultate testa iz matoša,pazite ovo,5 učenika nije bilo u školi,pisalo nas je 26...
24 dobilo je komad,samo dvije učenice dobile 2 jedva,na granici....
I sad ona upisjue ocjene i onome kome može zaključi za kraj...
Došla do mene,kažem ja 1 iz testa,ona onak gleda 1.pol (imala sam pozitivnu),gleda 2,jer imam dvije pozitivne i dvije negativne,pa mi na kraju kaže da dođem u ponedjeljak to ispravit i vjerojatno ću imat 2...
Ja sva sretna,nisam mogla doć sebi od radosti...
Tako da je moja kriza danas završila,ponovno sam ona stara Martina,vesela,otkvačena cura,jupiiii!!!!!!
Moram sad malo vježbat do ponedjeljka,i lijepo ispravim i sa 2. razredom sam završila,sve će mi ocjene onda bit zaključene i gotovo...
Prolazim s 4,što sam i očekivala,i svi sretni...
Hehe,ma ja sam vam danas luda,al moram kosit travu večeras...jao...
Al nema veze,sad mi se sve da radit...
Joj,ljudi moji...
Sad još samo da idem na koncert i bit ću najsretnija osoba na svijetu...
Rođendan nisam slavila,nit sam šta dobila,jer sam ja rekla da ne želim poklone,samo sam htjela na koncert...
Samo da mi se to ostvari i to će mi bit najljepši poklon za rođendan...
Najviše zahvaljujem Bogu što mi je pokazao da se sve može uraditi,bez obzira koliko to bilo teško...
Ne mogu zaspati dok se ne pomolim,jednostavno,mislim da će mi On pomoći,a tako uvijek i bude...
Eto,to bi bilo to....
Ljudovi moji,uživajte,zabavite se...
Još samo malo,i gotova škola,moramo izdržat i to....
Idem ja sad,veliki pozdrav svima....

Bye wave

14.06.2007. ...13:37 Komentari (14) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH