23.07.2007. / ponedjeljak

Evo me natrag...!

Ah,napokon da sam i ja popravila komp,jebemti sve,nisam više mogla izdržat bez njega,pa sad nadoknađujem propušteno,aleluja!!!!!!!
Kod mene puno toga novog,puno starog...
Od novog recimo da mi se javio novi osjećaj,a to je ljubav...
Naime,mislim da sam se zaljubila u lika koji mi je frend,pa sam zato rekla taj novi osjećaj,jer nisam očekivala da će prerast u ljubav,i to obostranu...
Premda još uvijek nismo skupa,ja se nadam da oćemo,al polako...
Svi mi kažu da budem,al ne znam još,jer ima jedan mali sićušan problem,stariji je dosta od mene,pa ne znam šta da radim,da budem il ne...
Stalno razmišljam o tome,o njemu,da'l bi to moglo funkcionirat,ne znam ni sama...
Pričat ćemo mi još,pa ću odlučiti onda...
Evo,sutra idem u Zagreb sa starom,idem kod brata,jer je danas na poslu ozlijedio nogu,viličar mu je prešao preko palca noge,pa je išao u bolnicu da mu to srede,pa je sada valjda sve ok,ne znam.
Sutra onda dolazi s nama kući,jer mora na previjanje kod nas,ne može u Zg,pa tak da jedva čekam da ga vidim...
Također ću sutra kupit i Thompsonov DVD s Maksimira,jeeeedva čekam...
Samo što me malo jebe ustajanje ujutro,jer idem spavat najkasnije u 3,pa ne mogu ustat onda,a sutra trebam u pol 7,ajme majko,ne mogu ja to...
Joj,kako mene ubija ova vrućina,zbog nje i ne mogu spavat,još imam upalu očiju i ženske probleme,kud me sad nađe,ne mogu ni na kupanje ni ništa,dok mi to oboje ne prođe,jebemti...
Best frendica mi otišla na more,a s drugom više nisam što sam nekad bila,udaljila se od nas,bolje rečeno,netko ju je udaljio,al boli me briga,nek radi šta oće...
Pretprošlu subotu sam bila vani,u disku "Best" u Novoj Gradišci s best frendicom,njenim bratom,i još jednim našim frendom,i ostali smo do nekih 3 ujutro,zabavili se ko nikad u životu...
Bili smo toliko mokri od plesanja,sve nas je bolilo,al opet je bilo nezaboravno i to se mora ponovit,nadam se uskoro,hehe...
Onda sam opet bila na bazenima,isto tako,bilo super,iskupali se,igrali picigin,zajebavali druge,a tko bi to drugi radio nego moji Okučanci,jedini mi tamo ko budale neke,špricamo se,izluđujemo starije,pa se počnu derat na nas,hehe...
Prava uživancija...
Eto,idem ja sada,ljudi,zaljubite se,zabavite se,učinite ono što još nikad niste,jer život je pun izazova (hm,hehe)...

Pozdrav svima,pusawave



23.07.2007. ...18:41 Komentari (5) Isprintaj #

10.07.2007. / utorak

Samo uživancija...

Evo,nije me bilo dugo,imala sam problema s kompom,još ih imam,al valjda će izdržat dok napišem ovaj post.
Naime,stalno mi se sam resetira,pali,gasi,ne znam šta mu je,samo odjednom,pa moram to pod hitno sredit.
Samo čekam brata,trebao bi doći u petak pa će mi pokušat to popravit,jer stvarno me živcira,ja nešto napravim,a on se meni ugasi,i onda ode to sve k vragu,pa mi se onda ne da sve ispočetka pravit...
Da sad ne prepričavam cijeli tjedan šta se događalo,opisat ću samo ukratko,tek toliko...
Pa evo,za početak,gotova sam s praksom,u petak mi je bio zadnji dan.
Bilo je zanimljivo,malo dosadno,ne puno,ali i naučila sam mnogo toga,tako da mi je u jednu ruku to i dobro došlo.
U subotu sam se pomirila s frendom s kojim sam se posvađala.
Bio mu je rođendan,pa sam mu morala čestitat,jer i on je meni,pa da ne ispadnem sada neka...
Od srca mi je zahvalio što sam se sjetila i nije ljut na mene,nit sam ja na njega,sad je sve super i jako mi je drago zbog toga.
Trebao je doći jučer iz Rijeke,ali ne može jer ima treninge nogometa,pa tako da ne znam kad ću ga vidjet.
Onda sam u tu subotu bila u Novoj Gradišci,jer je bila Karlovačko fešta,na kojoj je Miroslav Škoro imao koncert.
Prvo nisam znala jel bi išla na koncert il ostala kod kuće na turnirima jer su taj dan bili finali,pa me zanimalo tko će osvojit,al na na nagovor frendice sam ipak otišla na koncert i zabavila se odlično...
Ne bih ja ni znala za taj događaj da mi virtualni frend,poznatiji pod nadimkom Domoa nie rekao za to,jer tad su me samo zanimali ti turniri,nisam htjela nikud ići,samo tamo.
Domoa,hvala puno...
Šta reći za Škoru,legenda...
Moje dvije frendice i ja smo tako lunjali okolo Gradiškom dok nije počeo koncert,a kad je počeo,onda smo zauzele poziciju i nismo se mrdale...
Toliko smo se ispjevale i isplesale,da ja ostatak te večeri i sutradan nisam mogla pričat,jer sam promukla...
Kad je otpjevao zadnju pjesmu "Sude mi",pozdravio se s publikom i zahvalio organizatorima i nama što smo došli,što smo pjevali zajedno s njim..
Onda je otišao,al mi smo mu vikali:" Vrati se" i "Oćemo još",na što se on vratio i onda smo svi zajedno otpjevali refren pjesme "Sude mi",a onda je on opet poslije nje otpjevao i "Svetinju" i onda je to bio kraj..
Stvarno mi je bilo genijalno,nikad to neću zaboravit,bilo mi je bolje ove godine nego prošle,jer je i prošle bio na Novogradiškom ljetu...
I tako,to je prošlo,sutradan sam malo odmarala,spavala,trebala ić na slapove,al nisam jer su me starci nagovorili da idemo u Lipik,pa tako da sam išla tamo..
Bilo super,crkla sam od plivanja i svega,pa me to izmorilo i onda smo išli kući...
Pa su me frendice odmah zvale da idemo malo van,pa sam išla s njima na piće,malo zezancije i tak...
Jučer bila na slapovima i bilo je fenomenalno,kupala sam se do mile volje,skakala,nema šta nismo radili...
Al kad imaš dobro društvo,uvijek mora i biti dobro,i ovaj put nije bilo gnjurenja pod vodu,hehe...
I eto,ne znam šta više reći...
Bolje da ništa više ne pišem,jer ako mi se sad ugasi komp,ode sve...

Ljudi,pozdrav svima...

Byewave


10.07.2007. ...19:54 Komentari (9) Isprintaj #

03.07.2007. / utorak

Can you forgive me again,you're my one true friend,and a never meant to hurt you...

Pozdrav svima...
Eto,opet me nije bilo par dana jer nije mi se baš dalo pisat.
Kod mene ima nečeg novog,nešto je ostalo isto i tak,svašta pomalo...
Turniri i dalje traju,samo što je sad do petka pauza,pa je u nedjelju kraj,tako da se to ne propušta...
Upoznala sam par ljudi koji su mi zasad super frendovi,vidjet ćemo dalje,uglavnom su svi dečki,hehe...
Jedan od njih je htio bit sa mnom,al toliko mi je dobar kao frend,pa sam mu onda rekla da će tako i ostat,al nikad ne znaš šta će vrijeme donijeti,s čim se on složio i poštuje moju odluku,jer bolje biti iskren odmah,nego ga zavlačiti stalno...
I tak,onda još jedan se izgleda zanima za mene,ne znam još ništa,al po ovom kako stoji,istina je...
Onda sam se posvađala s dobrim frendom (prema kojem sam nekad osjećala i više od frenda,kao i on prema meni) i između nas je sa svime gotovo,mislim da nema povratka na staro...
Možda je bila moja krivica,al je opet i njegova i to puno puta,jer me pravio budalom,kao i drugu frendicu,i onda sam jednostavno pukla i preko poruke mu rekla sve,tad nisam ni razmišljala...
Da bi on vratio poruku i rekao mi to da briše moj broj,da me ne želi više čut i da je gotovo..
Mislim si u sebi,ok je,možda je bolje tako,jer nije mu ni prvi ni zadnji put da je takav..
Onda sam legla spavat jer bilo je negdje iza ponoći,upalim svoj mp4 i pustim si pjesmu Forgive me (naslov posta) na koju su mi počele suze,i onda mi je bilo teško što sam mu rekla sve te riječi koje nisam možda trebala...
Stalno sam slušala tu pjesmu dok se nisam smirila i zaspala...
Ustala sam ujutro i msilila o tome da mu pošaljem poruku isprike,što sam kasnije i učinila..
Rekla sam mu da u zadnjih par dana imam problema,još kad me on naživciro stalnim zvrcanjem u pol noći,da sam pukla i da nisam mislila to što sam mu rekla i ako mi može oprostit nek mi vrati poruku,ako ne,shvatit ću...
Ko budala sam čekala,al ništa,nije mi poslao...
Nema veze,bit će sve OK..
Sutradan mi se fućkalo za njega,boli me k**** za njega,kad je on takva budala,da ne poznajem veću,nisam dala da mi pokvari dan...
I tako je bilo,a ja sam se odlično osjećala,nikad bolje...
Taj dan bila je dugoočekivana snimka koncerta ThoMPsona na Maksimiru kojeg sam jedva čekala...
Ali tu večer sam izašla van na turnire,i rekla starom da mi snimi na kazetu,iako ću si kupiti i dvd,al dok on ne izađe,da imam šta gledat...
Vratim se ja kući poslije turnira,starci legli spavat,ja kazetu i gledaj i uživaj...
Bilo je odlično,ma fenomenalno,šta bi dala da sam bila,ajme meni,al i ovako je dobro izgledalo i zvučalo,hehe...
Eto,jučer sam bila na slapovima sa društvom,ponijela sam gornji dio kupaćeg,dole sam bila u kapricama i običnim gaćicama,jer nisam se htjela opet kupat,al ako me opet isprskaju,možda i skočim i tako u odjeći...
Došli mi tamo,oni mene napali svi,ajde se kupat,pa ajde,ajde...
I ja popustim,skinem majicu i onako uđem u vodu,mogu priznat da je bilo super,voda topla,(sjetim se jezera),hehe...
Onda su me počeli potapat al su mi prije dali da udahnem zraka i da me puste odmah,jer nisam htjela da mi se opet dogodi ono sa jezera,kad sam zamalo umrla,uf...
Tako par puta,pa su me hvatali pod vodom,dok sam se ja otimala,bilo je teško,al onda oni popuste...
Izašli svi malo van,ja više nisam ni ulazila,jer sam se htjela osušit,malo legli svi da se osunčamo,neki su opet u vodu,neki ne...
Onda smo mi morali ići,pozdravili se s ostalima i krenuli pješke,jer smo tako i došli,ja se usput osušila,jer je bilo dugo za pješačit...
I ništ,eto,taj dan mi prošo brzo,nisam nikud išla navečer,jer sam trebala ustat u 7 i 20 zbog prakse,koja mi je službeno počela danas...
Čujem ja ujutro zvoni,šta zvoni,jebemti,dok ja skužim da je mobitel i da moram ustat,jedva sam se nekako digla..
Spremim se,frend i frendica dođu do mene,i mi skupa u općinu...
Dođemo tamo,uvede nas neka tamo u Komunalno,gdje rade dvoje mladih ljudi,jedna cura i jedan lik koji je sin mog nastavnika iz osnovne,rekoh super..
Ma odlični su oboje,pričaju s nama,zezaju se,ispitivaju nas tak o školi,šta smo radili sve iz tog predmeta za praksu,i tak im mi rekli to i to,i onda ta cura kaže da pokušamo nešto na kompu...
Svi se ušutili,a pošto sam ja sjedila prva odmah,kaže meni da ja pokušam...
Ja onak,ok,mogu ja to,nije ništ strašno...
Sjednem ja tamo,ona meni pokaže to i to,sve mi je objašnjavala šta trebam i nije bilo teško,zapravo zanimljivo...
Tamo sam radila neke uplatnice i isplatnice,popisivala cijene toga i toga i bilo je super...
Onda su mi tako i frend i frendica,sve isto,pa sam opet ja i tak stalno,bla bla...
Pa smo radili kalkulacije i amortizaciju,obračun plaće i još tamo nešto,da bi nas pustili kući negdje oko 12,jer tad nam je bio kraj radnog vremena,hehe...
Došla kući,umorna,pospana,al prvo sam sjela za komp malo da vidim šta ima,pa sam samo zijevala i onda sam negdje oko 1 odlučila ić malo spavat...
Ustala oko pol 4,gledala serije i tak,dosađivala se malo.
Sad razmišljam oću li ić večeras van il ne,pa ako mi frendica javi da idemo,onda idem,ako ne,sutra sigurno idemo...
Nemam šta radit kod kuće,osim buljit u ovaj monitor i dop. se s frendovima...
Eto,ovo je bio "kratak" sažetak šta se kod mene događalo,i ništ,idem ja sad,a vi mi budite pozdravljeni...

Byewave

03.07.2007. ...18:01 Komentari (3) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by HRVACH

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Malo o meni:

    Ime:MARTINA

    Datum rođenja:8.06.1990.

    Horoskop:BLIZANKA

    Živim:u OKUČANIMA

    Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ

    Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
    vožnja biciklom

    Visina:1.77 m

    Volim:THOMPSONA,
    svog starijeg brata,svoje frendove,
    zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......

    Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
    pesimiste,Hajduk i mrzim cigare


    MOJ DIDA I JA

    Preko polja kroz sjećanje ide,
    kršan čovik, tvrde brade side.
    Pamtim pogled, tu toplinu oka
    i svaka riječ je bila mu duboka.

    Čvrst je dida bio kao stijena,
    hrabra srca i kamenih gena.
    Sva je mudrost utkana u njemu,
    njegove su priče učile me svemu:

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Gleda na me planina Svilaja
    sa očima njegovoga sjaja.
    Crpio je snagu tamo gore,
    planina mu iscrtala bore.

    Njegove su ispucale ruke,
    meni bile kao mirne luke.
    Kako da mu zahvalim na svemu,
    sinu ime dao sam po njemu.

    "Poštenim putem ići,
    bit će teško znaj,
    al' samo ćeš tako stići,
    gdje je vječni sjaj."

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje.
    Moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.

    Ej, da mi je pogledati dolje,
    sa Svilaje na Petrovo polje,
    pa da viknem jače od oluje,
    da me dida još jedan put čuje.

    Ej, da mi je s tobom,
    kao prije dočekati zore,
    pogledati dolje ,
    sa Svilaje na Petrovo polje
    moj dida i ja, prijatelja dva,
    drugo vrijeme - ista sudbina.


    DAN DOLAZI

    Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
    sve to jedan život nosi.
    Kada s neba anđeo dolijeće,
    rađamo se i odemo bosi.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.

    Kada zora rano zamiriše,
    ja je neću vidjet više,
    a kad divlje ruže procvjetaju,
    raduju se koji znaju.

    Zbogom, nebo plavo,
    i mog doma rosna travo,
    dobri moji prijatelji svi,
    zbogom, ljubavi.

    Dan dolazi,
    za heroje i sirotinju.
    Dan dolazi,
    da se spase koji vjeruju,
    zapjevajmo,
    dan dolazi.


    NEĆU IZDAT JA

    Kao stijena što se neda,
    žegama,divljim olujama
    i ja nikad nedam se,
    kroz stvarnost lutam.

    Život moj je poput hladne rijeke,
    beskrajan i vijuga se
    iz nekog razloga neznana,
    negdje ipak prestaje.

    Nisam sudac a ni mudrac,
    teško nosim to kamenje,
    to breme sjećanja
    na svojim leđima.

    Gdje god dođem,kud god prođem
    već je netko odlučio
    u ime onoga što nas je stvorio,
    a nije se borio.

    Neću izdat ja, Boga nikada,
    neću gasit sunce,,koje s neba sja
    neću zbog tebe,rukom na sebe
    jer ti me voliš i ti se moliš za mene.

desing by HRVACH