18. poglavlje
Za to vrijeme Charles je također bio na odmoru. Sjedio je sam na klupici sa stolom. Andrew je otišao, morao je u knjižnicu. Imao je instrukcije. Charles je proučavao note koje im je profesorica dala za vježbu. Prstima je lupkao po stolu zamišljaljući da su to tipke klavira. Osjećao je glazbu, čuo ju je i vidio. Bio je nekoj vrsti transa, glazbenog transa. Netko mu je prišao s leđa.
- Uživaš?
- Hm. Da. – trgnuo se iz transa. – O, bok Mya.
- Bok Charlie! Zašto sam sjediš? – upita ga Mya.
- Andrew je na instrukcijama pa koristim vrijeme za vježbu. – odgovori Charles.
- Mmmm. Iz čega je Andy na instrukcijama? – začuđeno će Mya.
- Ma, sviđa mu se ta cura koja daje instrukcije. – kratko objasni Charles.
- Da li bi ti smetalo društvo?
- Društvo je uvijek dobrodošlo, zar ne?
- Pa valjda, ali mislila sam da si se možda namjerno izolirao.
- Nisam, ali trenutno mi je Andrew jedina vaza sa ljudima ovdje pa.........ovo izoliranje je čista primoranost.
- E pa...............ipak, netko se smilovao na tvojom nesretnom sudbinom. – nasmije se Mya.
- Pa hvala za to. Već sam padao u očaj. Što raditi više od sat vremena? Kad si sam dosadno je! – reče Charles. – Gdje su tvoje prijateljica?
- Nisu zanimljive! Pričaju o dečkima, novoj odjeći koju su kupile i većinom ništa zanimljivo. Nismo isti smjer. Više ne nalazimo zanimljive teme za razgovor.
- Ovi doduše što se smatra zanimljivim.
- Meni je to glazba. One to ne razumiju. – kaže Mya.
- Onda si našla pravu osobu, ja to razumijem i volim. Oćemo onda izanalizirati ove note? – predloži Charles.
- Ali bez sviranja po stolu.
- A neeeeeeeee! Ubijaš sve čari! – nasmije se Charles. – Ja te podučim sviranju na stolu, a ti mene u petak improvizaciji. Može?
- Ako inzistiraš?
- Inzistiram. – bio je tvrdoglav Charles.
- Ok, Yoda! Što mi je činiti? – reče Mya.
- Oooo, pa mlada dama poznaje i Star Warse. Ajde, sjedi pravilno, uspravi se, postavi prste. Pogledaj note, zapamti ih, neka postanu dio tebe, prva četiri takta.
- Nikada nisam ovako pristupala glazbi, ali recimo da ti vjerujem. – Mya je gledala u note, trudila se zapamtiti. Nije joj išlo. Pokušavala je. Charles ju je stalno ispravljao, opominjao ju je da je promašila note. Ona se živcirala. – Ne mogu ja ovo.
- Naravno da možeš. Samo trebaš vjerovati da to možeš i ne gledati na stol kao na stol nego ga doživljavaj kao tipke. Pokušaj zamisliti note, čuti ih u glavi. Onda sve to dolazi samo od sebe.
- Ma ti si lud. Ali dobro, rekla sam da ću pokušati. – skoncentrirala se, i taman je mislila da je shvatila kada je promašila. Ali sa svakim novim pokušajem bila je sve bolja i bolja i napokon je shvatila da svo ono Charlesovo pričanje koje se činilo tako blesavim i jednostavno iluzijom jednog glazbenika dobilo smisao. Stala je. Pogledala je Charlesa i nasmijala se. – Svaka čast. Imao si pravo.
- Ja uvijek imam pravo. – nasmije se Charles. – Šalim se, ali moram reći da što se tiče ovakvih stvari često sam u pravu.
Mya se nasmijala. Pričali su o mnogočemu, najviše o glazbi. U puno toga su se slagali. U međuvremenu, Monica je slušala svoje nove prijatelje kako sviraju. Svirali su rock, zapravo nešto na granici između metala i rocka. Svako malo, netko bi nešto pogriješio dok i svirao, ili bi Ashely zaboravila riječi. Monica se smijala, a oni su živcirali, vikali jedni na druge, ljutili se, napuštali bend, vraćali se. Sve je to bila velika zbrka. Na kraju su otkrili da bi najbolja stvar bila da prestanu za danas. Imali su još deset minuta do kraja odmora pa se 'družba' razišla. Amaris i Monica su imale matematiku, a Ashely je išla na engleski. Mark, James i Athur su bili dvije godine stariji pa su oni išli na potpuno drugi kraj škole.
Sat je počeo, pa završio, pa je počeo još jedan i onda je on završio. Učenici Brentside High Schoola su nahrupili na izlaz željeći što prije izaći iz te ustanove psihičke smrti. Jedino je desetak učenika još ostalo i uputili se prema učionici 007. Bila je to učionica kazne. Nalazila se odmah pokraj ravnateljeva ureda. Na ulazu je bila ploča na kojoj je Monica mogla pročitati svoje i Amarisino ime. Ušle su i sjele u klupu. Slijedilo je sat vremena dosade. Nisu ništa smijeli raditi. Morali su sjediti i šutjeti osim jednog jadnika koji imao drugačiju vrstu kazne. Morao je sto puta napisati UČIONICA JE DIO KULTURNE USTANOVE NE ŽIVOTINJSKE FARME. On je naime tijekom sata engleskog kod gđice. Cotton morao oponašati životinje jer je izgubio neku okladu. Gđica. Cotton je kod ravnatelja striktno tražila da se on tako kazni. Monica i Amaris su ga gledale i susjećale s njim. Dežurni profesor u učionici je bio prof. York. Napokon je i kazna završila i Monica i Amaris su sretno izašle iz učionice.
- Charlie, gotove smo! Idemo! – reče Monica bratu koji je kao u transu sjedio za klavirom. Kada nije čula odgovor, okrenula se prema Amaris. – Često je ovakav kada svira. Sada će on shvatiti da ga je netko zazvao.
- Oj! Gotove ste? – zbunjeno će Charles.
- Da. Moramo ići, Dawn nas čeka. – reče Monica.
- Evo, evo! Samo da pokupim note. – odgovori Charles. Svi zajedno su krenuli prema izlazu.
- Ja vas dvoje nisam upoznala, jelda? – upita Monica kako bi prekinula tišinu koja je trajala.
- Ne. – odgovori joj Amaris pošto Charles nije pokazivao namjeru da odgovori.
- Onda. Amaris, ovo je moj brat Charlie. Charlie ovo je moja prijateljica Amaris. – naknadno ih upozna Monica. Pružili su si ruku i nasmijali no tišina je svejedno vladala. Napokon su izašli i ugledali Dawnin auto kako stoji i čeka. Došli su do njega. Dawn je bila ljuta, a Will je uvrijeđeno sjedio na prednjem sjedalu.
- Bok, Dawn! Hvala što si došla po nas. –prvi autu priđe Charles. Dawn im se svima nasmiješi, ali dosta lažno.
- Bok, djeco! Ti si sigurno Monicina prijateljica. – reče i pruži ruku Amaris. – Žao mi je što me morate trpiti u ovom raspoloženju, ali moj dragi nećak je zaslužan za to. Uđite. Samo mi....kako se ono zoveš? Oprosti ali sam malo živčana!
- Oh, Amaris!
- Amaris! Lijepo ime. Morat ćeš me uputiti gdje živiš. Znam gdje je tvoja ulica, ali morat ćeš pokazati točno gdje.
- Ma nema problema. I hvala vam što me vozite kući. – reče Amaris.
- U redu. – odgovori Dawn. Tada je napokon i Will progovorio.
- Ja sam William. – pruži ruku Amaris.
- Amaris. Drago mi je.
12.11.2006. u 23:11 |
18 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
studeni, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.
¤....¤LINKOVI¤....¤
Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti
¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno
Glavni likovi
Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.
Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.
Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.
Likovi koji se također pojavljuju...
Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno
William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu
Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih
Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi
Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza
Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom
gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž
BRENTSIDE HIGH SCHOOL
gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju
gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare
gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)
gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno
gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika
gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu
gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika
gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine
gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan
gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica
Arhiva
1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje
