Priča jednog života

11. poglavlje

- Monnie? Imam jednu veselu vijest za tebe....bar mislim da je vesela. Monnie?
- U kupaonici sam. Sad ću doć! Čekaj! - čuo se prigušen Monicin glas, a zatim su se otvorila vrata i Monica je izašla. - Što je? Jesi li se smirio malo? Samo sam se bila zezala.
- Ma dobro sam. Priznajem da sam malo pretjerao, ali zaista znaš dignut tlak.
- Vidi se da se ne ispričavaš prečesto, jer isprika ti baš i nije neka. - gurne ga blago Monica. - Nego što si me trebao? Kakva vijest?
- Meni treba moj sintisajzer pa će nam teta osigurati prijevoz do Burdona. Tamo bi trebali spavat jedan dan i sutra se vratiti ovdje, u London. Ja sam pomislio da bih tebe mogao povesti. Vjerovatno želiš vidjeti svoje prijatelje, pošto ih sada vise nećeš sretati tako često. Ali ako ti ne želiš....
- Ne budi glup! Pa naravno da želim! Joooj! Jedva čekam javiti Sam da dolazim. Ne treba gubiti vrijeme, moram se odmah spremati, ali ipak prvo nazvati Sam. - Monica poskoči, poljubi brata i otrči dolje. Charles zavrti glavom i nasmije se, ode u svoju sobu. Uzeo je ruksak i spremio pidžamu i neseser. Presvukao se i smatrao se spremnim.
Monica je podigla slušalicu utipkavala broj 623-54..... Čulo se beep, beep. Sa svakim novim zvukom Monicino je uzbuđenje raslo! Napokon. Netko se javio.
- Halo? - rekao je umorni glas s druge strane.
- Dobar dan! Ovdje Monica, je li Sam kod kuće? - izgovorila je sve u jednom dahu, osjećajući kasnije kako ne može doći do zraka.
- Molim? - rekao je zbunjeni glas s druge strane.
- Ah, oprostite! Ovdje Monica, je li Sam kod kuće? - sporije je ponovila Monica.
- O, Monica pa to si ti. Kako si? Kako je u Londonu? - bila je to Samina majka Jenna.
- Dobro sam! London je zaista lijep grad. Kako ste vi?
- Dobro sam, malo sam umorna jer sam se tek vratila sa posla. Evo sad ću ti dati Sam. Već mi trga slušalicu iz ruku. - Monica je čula nekakvo šuškanje za koje je pretpostavljala da je zvuk Saminog nastrpljivog preuzimanja slušalice.
- Monnie!!! Pa kako si mi, mislim nije puno prošlo otkako smo se čuli, mislim jedan dan , ali svejedno. - Sam počela je ubrzano disati i počela se boriti lagano za zrak.
- Smiri se Sam!
- Jooj! Samo sam uzbuđena što te čujem. Bilo bi mi draže da te vidim, ali i čuti te je dobro.
- Baš zbog toga te i zovem.... - Monica je pričekala trenutak kako bi napetost porasla i kako bi njezine riječi bile snažnije. - dolazim u Burdon.
- Aaaaaa! - Sam je počela vrištati s druge strane. Monica je čula kako je roditelji pitaju što joj je i kako im ona objašnjava kako njena najbolje prijateljica dolazi u posjet. - Ne mogu vjerovat. Nisam te vidjela od subote, od.....znaš.
- Znam........od sprovoda. - žalosno ju je nadopunila Monica. - Ali sada trenutno ne želim o tome razmišljati. Doći ću još danas, ali nisam sigurna kada točno. Charlie to organizira pa onda znaš kako će to biti. Ali kada stignem u Burdon tvoja su vrata prva na koja ću pokucati.
- Ne moraš kucati! Popravili smo zvonce! - veselo reče Sam.
- Super! - reče Monica, ali se osjećala nekako čudno. Prvi put je nešto što se tiče njene najbolje prijateljice doznala naknadno. - Ja sad moram ići se spremit, ali pričat ćemo večeras. Ciao!
- Ciao! - uzvrati Samantha. Veza se prekinula. Monica je sjela i razmišljala. Nedostajao joj je Burdon i njen prijašnji život. Najviše od svega roditelji. Činilo joj se kao da više ne može biti tako bezbrižna kao prije. Nekako je izgubila taj dječiji osjećaj sigurnosti.
- Monica! - glas njenog brata trgnuo ju je iz razmišljanja. - Pa ti se nisi još ni počela spremati! Pa ne mogu vjerovati! Krećemo za pola sata kako bi u Burdonu bili prije mraka.
- Evo, evo! Brzo ću ja! - odgovori Monica i krene prema katu.
- Poznavajući tebe bit ćeš spremna pola sat prekasno, ali dobro! Potrudi se da se spremiš brzo s obzirom na svoje mogućnosti!
Charles je sjeo na kauč i upalio televiziju. Zadnji ju je put gledao u Burdonu ne tako davno. Upalio je na BBC čisto da vidi novosti. Ništa posebno, ponovni ratovi u Iraku, potresi, tisuće mrtvih, poplave, glad i siromaštvo. Uvijek nešto se loše odvija u ovom svijetu. Bar se tako čini! Zapitao se zašto se nikad ništa lijepo ne objavljuje na vijestim, ali prije nego što si je uspio odgovoriti Monica se počela spuštati i nešto mu pričati. Napravio je gestu da je preumoran da je sluša i ona je ušutjela. Stavila je slušalice na uši i pustila glazbu da je obuzme. Charles je čuo zvuk jazza iz slušalica svoje sestre. Odmah je prepoznao glas Elle Fitzgerald, Monniene najdraže jazz pjevačice. Charlesa nikad nije zanimao jazz ili soul ili bilošto što je njegova sestra slušala, ali uz nju je mnogo toga o tome naučio ili bio prisiljen naučiti. Monica je izašla iz stana. Zatim se javila Marcia:
- Djeco, gdje ćete? Prijevoznik će doći za 15tak minuta.
- Nema veze! Pričekat ćemo vani, Monnie je strašno nestrpljiva! - lagano se nasmiješio Charles i izašao. Monica ga je već čekala pred otvorenim vratima lifta. Charles ju je pogledao. Tek je tada shvatio da njegova mala sestrica postaje djevojka i to jedna vrlo privlačna djevojka. Činilo mu se kao da je izgubio jedan dio njenog odrastanja. Sada je pred njime stajala jedna gotovo formirana djevojka koja je znala što želi i što misli. Sada mu je postajala prijateljica ne više mala naporna sestrica na koju je uvijek morao paziti.
- Ideš li Charlie?! - nestrpljivo je zapitala Monica.
- Idem, idem! Nije kao da ćemo zakasniti! - zavrtio je glavom i ušao u lift.
Vožnja liftom je prošla u tišini, pretežno zato što je Monica slušala mp3 i pomalo se durila zbog bratovog ušutkavanja pogledom par minuta prije. Napokon su se spustili. Izašli su na ulicu koja je bial okupana suncem što je bilo čudno s obzirom na godišnje doba i glasa na kakvom je bilo vrijeme u Engleskoj. Sjeli su na ulaz u zgradu i čekali svoj prijevoz do njihovog pravog doma. Opet će se morati suočiti sa stvarnošću. Ovako kada su u Londonu, četiri sata udaljeni od Burdona, sve im se čini tako daleko i nestvarno. Sjedili su na suncu i nakon petnaestak minuta čekanja pojavio se veliki kamion. Na njemu je žarkim, crvenim slovima pisalo "Bergerdom, moving agency"! Kamion se zaustavio i vrata su se otvorila.
- Charles i Monica Montgomery? - upitala je muška glava koja je izronila iz kabine kamiona.
- Da. - odgovoriše Charles i Monica u isto vrijeme.
- Oh, onda dobro! Već sam se uplašio da sam pogriješio ulicu. Upadajte! - nasmijao se nepoznati čovjek. Charles je prvi ušao,a za njim je ušla i Monica.
- Ja sam Artie! - rekao je čovjek i pružio ruku Charlesu.
- Ja sam Charlie, ali to već znate! - čovjek se nasmijao i krenuo. Neko su se vrijeme vozili u tišini, ali je Charles započeo razgovor sa Artiem. Puno je toga doznao od njega. Artie je bio pametan čovjek koji je kao student prekinuo školovanje jer mu se otac razbolio i trebao je cijelodnevnu njegu, a uz to i skupe lijekove pa se nije mogla plaćati i školarina. Artie je morao paziti na oca, ali i na mlađeg brata koji je tada još uvijek bio osnovna škola. Nakon očeve smrti nije nastavio školovanje jer se morao zaposliti kako bi uzdržavati brata i plaćati mu školu. Charles je uživao u razgovoru s Artiem da mu se putovanje od četiri sata činilo puno kraće, ali je u jednom trenutku vidio mali drveni natpis uz cestu " Dobrodošli u Burdon!". Srce mu se stisnulo....

19.08.2006. u 21:37 | 6 Komentara | Print | # | ^

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.






¤....¤LINKOVI¤....¤

Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti

¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno

Glavni likovi

Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.


Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.


Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.

Likovi koji se također pojavljuju...

Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno


William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu


Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih


Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi


Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza


Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom


gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž

BRENTSIDE HIGH SCHOOL

gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju

gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare

gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)

gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno

gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika

gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu

gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika

gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine

gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan

gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica

Arhiva

1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje