10. poglavlje
U neko doba se Marcia trgnula iz sna i pogledala na svoj swatch sat. Bilo je 15:10! Morala se malo osvježit i otići po svoje nećake koji će je u 15:30 čekati ispred škole. Nakon deset minuta izletjela je iz kupaonice, zgrabila ključeve i svog ljubimca te otrčala iz stana. Jurila je kroz poznate ulice Londona i uskoro stigla do njihove škole upravo u trenutku kada su izlazili . Monica je bila dobro raspoložena, ali je uz Charlesa koji je isijavao pozitivnu energiju čak opasnu po život, izgledala nekako mrzovoljno. No Monicino lice je poprimilo jedan tako veseli sjaj kada je ugledala veselu, čupavu Hannibalovu glavu kako viri iz auta. Sjeli su u auto. Charles je veselo prepričavao događaje i njegove doživljaje teti, dok je Monica odsutno gledala kroz prozor češkajući Hannibalovu glavu koja se ugodno smjestila u njezinom krilu.
Stigli su kući i Charles i Monica su predali teti popis stvari koje su im potrebne, uglavnom knjige i Monnieina uniforma. Marcia je popise odložila na stol i Hannibalu sipala vode u zdjelicu. Ponovno joj se zavrtilo pa je sjela. Odlučila je što prije posjetiti liječnika.
Monica je sjela na improvizirani krevet u svojoj novoj sobi i pogledala u neraspakirane stvari na podu. Ubrzo se na vratima pojavio Charles.
- I..kako je prošao prvi dan? - upitao ju je.
- Valjda dobro! - odovori mu ona.
- Pa kako valjda! Kako ti se čine ljudi koje si upoznala, škola kao zgrada, profesori...bilošto....bilokakav dojam.... - navaljivao je Charles.
- Bilo je dobro! Ok? Samo dobro.
- Ne sviđa ti se baš, ha?
- Lijepo je, Charlie, zaista je, ali....to nije Burdon. Teško mi je pomislit da....- i zaplače. Charles je njezno zagrli i sam pusti suzu iako si je obećao da više neće plakati.
- Sve će biti u redu, vidjet ćeš. - govorio je, ali ni sam nije bio siguran u svoje riječi. - Sada se smiri i reci mi zašto je bilo samo dobro, a ne odlično.
- Pa...ovako! Svi su nekako pretjerano simpatični. Čim sam ušla u razred preplavili su me ljudi, svi su mi se predstavljali i ponašali se kao da im je stalo ko sam ja....
- Pa nije li to dobro? - prekine je Charles.
- Da li ti mene uopće slušaš. Ponašali su se KAO da im je stalo. Nikako se nisam mogla oteti dojmu da sve to rade kako bi mene kao nekog novog pridobili na svojoj strani, znaš onu....od viška glava ne boli. Recimo da mi se u cijelom mom razredu pet učenika čini normalnima. Ako i toliko. Onda.....sve se vrti oko natjecanja. Kvragu! Svi pokušavaju biti najbolji, a ne ono što jesu. Bolesno. Charles da li ti mene uopće slušaš? – upita odjednom Monica.
- Ma slušam…- odsutno reče Charles.
- Ponovi što sam zadnje rekla…..
- Dobro, dobro uhvatila si me. Nisam baš najpažljivije slušao.
- Nisi uopće slušao, da skratimo! – nasmije se i zavrti glavom. – Ali osjećam da se tebe nešto ili NETKO posebno dojmilo. Ha?
- Ma sve je bilo O.K.
- Ma naravno, slučajno si onako sjajio kada si izašao iz škole. Sasvim slučajno. Veselio si se povratku kući. Nekoga si upoznao……..i sviđa ti se…….zar ne? – pogledala ga je pogledom “ja znam sve”.
- Tebi se baš neke svari ne mogu sakriti?
- Ne ako si ti u pitanju! Pa poznajem te 14 godina i možda sam te dvaput vidjela tako veselog, a s obzirom na situaciju mora biti nešto veliko. Cura je sigurno predivna….. – održala je svoj kratki monolog Monica pa prepusti Charlesu govorništvo.
- Pa……zove se Mya Smith, svira klavir i najljepša je cura koju sam ikad vidio. – počeo je, ali ga je Monica nemilosrdno prekinula.
- Molim te! To kažeš za svaku drugu curu!
- Nije istina! I bez prekidanja molim te, mislim ako želiš čuti priču do kraja. I ona zaista je djevojka koja bi očarala mnoge. Ima dugu svijetlo – smeđu kosu i velike plave oči. Drži se graciozno i ima predivan, ali zaista predivan osmjeh.
- Vjerujem…- sarkastičnim glasom se ubaci Monica.
- Monnie! Zelis li čuti ili ne?
- Dobro, dobro! Sorry! Samo nastavi, ne obaziri se na mene pubertetliju ti ozbiljni mladi gospodine. – I počne se smijat.
- To je to! Nema više nastavka, kad ne želiš slušat nego se smiješ.
- Ja bar znam što si rekao ti ne znaš ni o čem sam ja prije govorila, jer su te obuzela maštanja o njoj, misterioznoj djevojci predivnog osmjeha. – zadnje je rekla onako teatralnim glasom. I počela se smijati.
- Ne mogu vjerovati koliko si ti dijete! – puhne i ode iz sobe.
- Pa ja i jesam dijete! – smijala se.
- Charles je legao na krevet I razmišljao o svom prvom danu. Sutradan je bio nekakav praznik, ali ni on sam nije bio siguran kakav. Trebao mu je njegov klavir, želio je svirati. Ustao se i krenuo prema dnevnom boravku. Jedva se prisilio da prođe pokraj otvorenih vrata Monicine sobe.
- Charlie! – začuo je glas svoje sestre.
- Da….. - odazvao se iako se dvoumio na trenutak.
- Kako se zove onaj dečko koji te vodio u učionicu?
- A to tebe zanima! Pa sada mi je jasno! Zove se Andrew. Još nešto?
- Možda poslije! Hvala!
Charles se spuštao stepenicama i pogledom tražio tetu. Vidio je jedino Hannibala kako spava na kauču. Spustio se i ugledao je kako prebire po fotografijama u svom studiju.
- Teto? – zazove je Charles.
- Oh, Charlie! Mogu li ti kako pomoći?
- Pa recimo! Kada bi mogli otići do Burdona, da uzmemo svoje stvari? Treba mi sintisajzer.
- Pa….ne znam! Nazvat ću onog prijevoznika za seobu pa ti i Monnie mozete otići s njim do Burdona i pokazat mu što želite da se preseli ovdje. Ja zaista imam puno posla. Da li slažeš sa tim? – sve je to govorila prebirući po svojim fotografijama iz fascikle AFRIKA.
- Može, ali se moram dogovoriti sa Monnie! Svejedno ga ti nazovi.
Charles je krenuo prema katu, a Marcia je otisla do šanka na kojem je ostavila torbu. Otvorila ju je i tražila vizitku tog prijevoznika.
17.08.2006. u 22:16 |
10 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
kolovoz, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.
¤....¤LINKOVI¤....¤
Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti
¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno
Glavni likovi
Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.
Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.
Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.
Likovi koji se također pojavljuju...
Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno
William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu
Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih
Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi
Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza
Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom
gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž
BRENTSIDE HIGH SCHOOL
gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju
gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare
gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)
gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno
gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika
gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu
gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika
gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine
gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan
gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica
Arhiva
1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje
