Priča jednog života

8. poglavlje

Charles i Monica su nesigurno kročili u ravnateljev ured. Iza uredskog stola sjedio je postariji gospodin prosijede kose i prevelikog trbuha, toplih očiju koje su se gubile u okruglom licu i s cigarom u ruci.
- Dobrodošli! Vi ste pretpostavljam Charles i Monica Montgomery. - počne ravnatelj, a Monica i Charles samo kimnu glavom. - Ja sam ravnatelj ove škole. Zovem se Edward Bushby. Sjednite.
Charles i Monica sjednu upijajući svaki detalj ravnateljeva ureda. Bili su iskreno oduševljeni školom. Bila je ogromna, nova i moderna. Nisu nikada prije vidjeli sličnu školu.
- Kako vam se čini škola? - upitao ih je ravnatelj nakon kraće stanke.
- Ogromna je! - reče Monica.
- Ha..ha! - nasmije se ravnatelj. - Drago mi je što vam se sviđa. Moramo se, Monica, dogovoriti oko predmeta koje ćeš slušati. - zatim se okrene prema Charlesu. - Ti, sam čuo, ideš na šesti stupanj glazbe, napredno, zar ne? - Charles potvrdno kimne glavom. - Dobro kada smo to razjasnili. Pozvat ću Andrewa Crooka i on će te Charles odvesti do odjela glazbe.
- Dobro! Vidio sam da se nose uniforme, to znači da ću i ja dobiti uniformu ili....? - upita Charles.
- Ne, učenici šestog stupnja ne moraju nositi uniformu, samo mlađi, što uključuje tvoju sestru. - odgovori mu ravnatelj, a zatim promrmlja nešto u telefon. - Monica, sada ćemo se malo pozabaviti tobom. Dakle moraš odabrati predmete. - reče joj i pruži popis svih predmeta. Monica se zagleda. Znala je točno koje će predmete uzeti, ali je hinila da proučava popis. Uskoro se čulo kucanje i škripa vratiju. Svi prisutni se okrenuše. Na vratima je stajao predivan mladić, poluduge, svijetlo-smeđe kose i tamnih zelenih očiju. Lice mu je krasio tajanvstveni osmjeh. Monici se činio poput iluzije, nečeg savršenog. Zaljubila se u njega čim ga je vidjela, no činilo se da on nju nije ni primjetio, već je prijateljski pružio ruku Charlesu i rekao:
- Andrew Crook, drago mi je! Ja ću te malo povesti kroz školu!
- Charles Montgomery, drago mi je! - odgovori mu Charles. Monica ih je samo gledala ili točnije samo je gledala Andrewa. Upijala je njegov miris, uživala. Bio joj je toliko blizu da ga je mogla dotaknuti. Željela je, ali nije smijela. Naposljetku su njene patnje prestale, jer su Andrew i njen brat Charlie izašli iz ureda i uputili se prema svojoj učionici. Iz razmišljanja ju je trgnuo ravnatelj nakašljavši se, jer joj je očito postavio pitanje na koje ona nije čula.
- Molim?! - zbunjeno reče Monica, jer nije znala što reći. - Oprostite, možete ponoviti.
- Jeste li razmislili o predmetima koje želite slušati? - ponovio je gosp. Bushby.
- Jesam, osim onih obaveznih želim još slušati umjetnost, glazbu, drama, ples, geografija, francuski. Mislim da sam sve nabrojila. - reče Monica.
- Jesi. Pozvat ću Amaris. Uzorna je učenica. Pokazat će ti školu, tvoj ormarić i odvest će te do savjetnice koja će ti dati uniformu. - Monica kimne glavom kao znak razumijevanja. Jedno su vrijeme sjedili u tišini, jedino se čula jedna muha koja je slučajno zalutala u ravnateljev ured. Ubrzo je tu tišinu prekinulo kucanje i veseli glasić. Na vratima se pojavila vesela djevojka. Imala je smeđu kovrčavu kosu do ramena, smeđe oči koje su sjajile nekim čudnim sjajem, bile su vesele, razigrane. Bila je obučena u školsku uniformu, ali je izgledala nekako posebno. Bilo je nešto u načinu na koji je ona nosila tu uniformu.
- Dobar dan, gospodine Bushby! - veselo pozdravi ravnatelja, a zatim se okrenula prema Monici i rekla: - Bok, ja sam Amaris Morren! Bit ću ti zvjezda vodilja kroz hodnike ove škole! Ma šala! Oprosti! Ja jako puno pričam! Kako se ti zoveš?
- M-monica Montgomery! - jedva je promucala.
- Super! Zvat ću te Monnie, pretpostavljam da te svi tako zovu, ali kasnije ću smisliti nešto orginalnije. Ajde idemo sad! Ne smijemo dosađivat našem najdražem ravnatelju. Doviđenja! - pozdravi Amaris.
Monica se nije ni snašla a već je bila na hodniku trčeći za svojom novom prijateljicom. Jako joj se svidjela već s prvom izgovorenom rječju, a Monicu još nikad nije izdao njen prvi dojam. Odmah se sjetila svog prvog susreta sa Sam. Bile su još jako male djevojčice. Susrele su se u parku. Monica je pala i uprljala svoju žutu haljinicu. Plakala je i onda je osjetila kako je nečije ruke grle i tanki glasić govori da ne plače. To je bio njihov prvi susret. Od tad su bile nerazdvojne. Sve do prije par dana. Nikad se nisu bile ozbiljno posvađale. Sve uspomene na Burdon, na Sam, na njene roditelje su navirale pa tako i suze na njenim očima. Stala je i plakala. Povijest kao da se ponovila. Opet je osjetila nečije ruke oko svojih ramena i opet je čula nečiji glas kako je tješi, ali to nije bila Sam. Bila je to Amaris, potpuna neznanka baš kao i Sam onaj dan u parku.
U međuvremenu, Andrew je vodio Charlesa kroz široke hodnike Brentside srednje škole. Charles je pogledom prolazio svakim kutkom škole. Bio je oduševljen. Napokon na istočnom dijelu škole se nalazila jedna velika ili bolje rečeno ogromna prostorija koja je poprimala dimenzije omanje sportske dvorane. Bila je nekako prozračna, imala je puno prozora i odisala je glazbom. Svugdje su bili instrumenti, note, stalci za note, palice i slične potrepštine.
Andrew se lagano nakašljao kako bi dobio punu pozornost svojih prijatelja i kada je bio uvjeren da sve oči gledaju prema njemu i sve uši čekaju njegove riječi, on počne:
- Ljudi, ovo je Charles Montgomery! On nam je došao iz.... - čekao je Charlesa da ga nadopuni.
- Aha! Iz....B-burdona! - nesigurno reče Charles.
- I iz ovo kratkog razgovora čak sam uspio doznati da svira klavir. - nastavio je Andrew.
- Andy, pusti nas da ga i mi malko upoznamo, ne kvari uzbuđenje. - rekla je jedna djevojka i pružila ruku prema Charlesu. - Ja sam Mya Smith, također klavir. Dobrodošao u našu školu.
Charles joj pruži ruku i zagonetno se nasmije.

25.07.2006. u 01:11 | 13 Komentara | Print | # | ^

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.






¤....¤LINKOVI¤....¤

Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti

¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno

Glavni likovi

Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.


Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.


Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.

Likovi koji se također pojavljuju...

Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno


William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu


Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih


Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi


Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza


Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom


gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž

BRENTSIDE HIGH SCHOOL

gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju

gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare

gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)

gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno

gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika

gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu

gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika

gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine

gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan

gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica

Arhiva

1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje