Priča jednog života

7. poglavlje

- Zvrrrrrrrn! -zvonila je budilica u Marcinoj sobi i Marcia je nevoljko lupne u nadi da će prestati zvoniti, ali je budilica uporno tulila. Činilo se kao da se pokvarila, ali ne. Samo je njeno gašenje iziskivalo buđenje, ustajanje iz kreveta i koordinaciju mozga, očiju i ruku. Marcia je znala da je izvršenje njene kazne stiglo i ustala je i ugasila neumornu budilicu. Sjetila se da prije posla mora odvesti nećake u školu. To joj se nije sviđalo. Znala je da će zakasniti na posao i onda morati slušati tako dosadne prodike svoga šefa gosp. Croydona. Odgegala se prvo do Charlesove sobe i probudila ga a zatim do Monicine.
Charlesu je bilo nekako čudno se probuditi u nekom drugom stanu i prostoru. Trebalo mu je malo duže da se sjeti gdje je zapravo. Onda se ponovno svega sjetio, potekle su mu suze, ali nije dao da počne plakati. Bilo mu je teško, ali se ustao i krenuo prema kupaonici u koju se ulazilo iz njegove sobe. Bila je to kupaonica plave keramike, ali ne onako klasičnih velikih pločica nego onih malih, sićušnih u raznim nijansama modre što je odavalo dojam mora. Umio se hladnom vodom ne bi li se što brže razbudio i oprao je zube. Ovo mu je bio prvi dan škole i morao si je priznati da se bojao.
U susjednoj sobi Monica se tek ustajala. Nije izgledala pospano. Izgledala je umorno. Nije spavala cijelu noć. Digla se iz improviziranog kreveta i zagledala se poluotvorenim očima u bijeli zid. Mozak joj nije radio. Činilo joj se da joj je mozak nestao! Nije se mogla orijentirati ni u vremenu, a još manje i u prostoru. Nekako se sjetila. Danas joj je prvi dan nove škole. Svježa su je sjećanja ponovno obuzela. Gubitak roditelja. Srce joj se zgrčilo i nije mogla doći do zraka, ali nije ni suzu pustila. Suze su presušile. Cijelu je noć plakala. Zaspala je na samo pola sata. Odgegala se do WC-a! To joj je začudo predstavljao neopisiv napor. Umila se u nadi da će otjerati umor, barem nakratko, ali nije uspjela. Zatim je teškim korakom otišla do svoje torbe u koju je spremila odjeću i otvorila je. Pronašla je svoje najdraže traperice, blijedo plave, iznošene i pomalo ofucane, i uz to je našla jednu crnu jednostavnu majicu. Znala je da to neće biti dovoljno pa je i uzela svoj kišni kaput, tamnoplave boje. Obula je martensice. Počešljala se, namirisala je i osjetila da je to najbolje kako može izgledati u dotičnom trenutku. Sjela je na pod u praznoj sobi koja će uskoro postati njena, onako osobna. Nije mogla razmišljati. Sjedila je u tišini, buljeći u prazno i čekajući da je netko pozove i navjesti joj početak kretanja odnosno polaska.
- Monnie, idemo! - na vratima se pojavio Charles u modrom džemperu dugačkih rukava i bež hlačama. Njegova pojava i njegov poznat stav nakako su obradovali Monicu. Ipak na licu mu je vidjela tugu, a suze su se vidjele. Duboko zasađene u tamnim očima.
- Evo, idem! - ustala se i krenula prema bratu. On je zagrli i zajedno krenu prema prizemlju. Marcia ih je već čekala nervozno gledajući na sat i lupkajući nogom po podu. Kada ih je ugledala napravila je gestu koja je odavala ono što misli: Napokon ste sišli, ja već kasnim i šef će me ubiti.
Marcia je otvorila vrata stana i propustila djecu da prva prođu. Charles je u posljednjem trenutku prije negoli je teta zatvorila vrata uhvatio svoj kaput. Čekajući stari lift, Marcia je žurno tražila ključeve svoga auta. Lift je napokon stigao i ušli su u njega. Iz tetinih uzdisaja djeca su mogla shvatiti da je ona u tolikoj žurbi da bi najrađe izašla iz ovog sporog lifta i otračala do auta i odjurila do auta. No to se nije moglo dogoditi. Spuštali su se u tišini. Nakon minute - dvije osjetili su kako je lift stao. Vrata su se otvorila i Marcia je potrčala, a djeca za njom u strahu da u svoj ovoj zbrci ih ne zaboravi! Uletjeli su u auto i krenuli brzinom svjetlosti i krenuli. Monica i Charles nisu vidjeli ništa oko sebe, ili zbog brzine ili zbog jednostavno umora koji je vladao njihovim tijelima. Nakon kojih desetak minuta vožnje zaustavili su se ispred ogromnog zdanja koje se protezalo preko površine otprilike čitavog susjedstva u Burdonu i dizalo se tri kata uvis. Imalo je sa stražnje strane ogromno parkiralište, jedan je dio bio rezerviran za učenike, a drugi za profesore.
- Evo! Tu smo! Moram li ići s vama ili ćete se snaći sami? - upita ih Marcia.
- Snaći ćemo se! - odgovoriše u isti tren Charles i Monica.
- Ok! Razgovarala sam s ravneteljem i on vas očekuje! Doći ću po vas u 3 i pol. - pozdravila ih je Marcia i jednostavno nestala.
Monica i Charles su krenuli prema ulazu gdje je stajao sjajan natpis "Brentside High School"! To je bila njihova nova škola. Svi su ih učenici sa zanimanjem promatrali dok su koračali širokim hodnikom. Došli su do ravnateljeva ureda i pokucali.
- Naprijed! - čuli su s druge strane.
Otvorili su vrata.

23.07.2006. u 00:30 | 5 Komentara | Print | # | ^

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.






¤....¤LINKOVI¤....¤

Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti

¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno

Glavni likovi

Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.


Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.


Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.

Likovi koji se također pojavljuju...

Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno


William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu


Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih


Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi


Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza


Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom


gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž

BRENTSIDE HIGH SCHOOL

gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju

gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare

gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)

gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno

gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika

gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu

gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika

gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine

gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan

gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica

Arhiva

1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje