3. poglavlje
Kročila je nogom u sobu i stala je na tepih koji je pokrivao većinu poda. Zagledala se u njega. Sjetila se. To je tepih kojeg su ona i njena sestra Anne kupile kada su bile Egiptu. Bio je to tepih ručne izrade. Marcia je gledala u njega. Prisjećala se sestrinog zadovoljstva i iskrice u očima kada je kupovala taj tepih. Oooo kako su se lijepo provodile. Zašto nije više vremena potrošila na svoju sestru, zašto se uvijek nešto ljutila? Zašto? Takva su joj se pitanja stalno nametala. Nesigurno je ušla. Zapljusnuo ju je val tako poznatih mirisa. Zadrhtala je.Sjela je na bračni krevet. Još je bio razbacan i izgledao je upravo kao onog dana kada su Kevin i Anna se užurbano ustali iz kreveta. Sve je stajalo onako kao i prije. Ništa se nije promijenilo. Činilo se da je u toj sobi vrijeme stalo. Marcia se ogledala po sobi. Prisjećala se koliko je sati upravo tu provela. Sjećala se kada je satima pričala sa sestrom kada se posvađala s mužem, sjećala se svega. Ta su joj sjećanja puno značila, ali su bila bolna, prebolna. Rušila su njenu dušu. Shvatila je da u ovoj strci oko organiziranja pogreba nije stala i oplakala gubitak svoje jedine sestre. Kao da je bježala od susreta sa tom činjenicom, ali sada je već bila umorna i istina ju je sustizala. Plakala je. Prvi put u ovih tri dana. Izgubila je pojam o vremenu i nije znala koliko je dugo bila zatvorena u sobi. Trgnula se kada je čula lupanje vratima! U kuću su ušli Charles i Monica i nosili su zaista jednu veliku hrpu kutija.
- Vratili smo se! - vikne Charles.
Odgovora nije bilo.
- Teta Marcia! - sada je viknula i Monica.
- Evo me, evo me! - Pojavila se na vrhu stepeništa njihova teta. Govorila je drhtavim glasom i sakrivala je natečeno lice. Monica i Charles su znali da je plakala.
Pakiranje je počelo i uspomene su se izdizale iz prašine svijesti. Boljele su, užasno su boljele, ali svejedno su svima bile drage. Pakirali su se par sati bez prestanka što se može nazvati dugim razdobljem jer su trebali spakirati samo dvije sobe.
Bila je subota i inače bi Charles izašao sa svojim društvom ali okolnosti su bile druagačije. Ostao je kući, razmišljao je! Razmišljao je o Londonu. Kad su mu roditelji još uvijek bili živi nagovarao ih je da se presele u London! Smatrao je da u Londonu ima više mogućnosti za budućnost nego u Burdonu, no njegovi roditelji nikad nisu htjeli. Uvijek su govorili kako je u Burdonu zrak čišći, nebo plavlje, trava zelenija i voda bistrija. Prije je smatrao da su to sve gluposti, ali sada je nekako razumio o čemu su pričali. Nedostajat će mu sve ovo. Iako je išao prvo na probni rok u London, bio je uvjeren da će na kraju ipak ostati tamo i nastaviti život. Bojao se. Zapravo je bio prestravljen. Nije se bojao Londona, nego se bojao da će mu tamo biti bolje nego tu.
Pao je mrak i umor je savladao ukućane. Svi su zaspali.
Svanulo je jutro! Monica se za promjenu prva probudila i sišla je u prizemlje. Spremila si je doručak i taman kada je sjela jesti spustili su se Charles i Marcia.
- Dobro jutro! - reče Monica.
- Dobro jutro! - uzvrate u isto vrijeme Charles i Marcia, i sjednu za stol.
Neko vrijeme su svi tako sjedili u tišini i rasanjivali se. Tada Marcia prekine tišinu:
- Danas putujemo!
- MOLIM?! - reče Monica. - nismo li trebali sutra ići?
- Da, trebali smo, ali me jučer navečer kada ste zvao me je šef da mi kaže da sutra ujutro radim. Moramo danas otići. London je 5 sati vožnje udaljen.
- Ali putujemo navečer, zar ne? Putujemo navečer, teta Marcia. - pitala je molećivim glasom Monica.
- Bojim se da čemo morati krenuti već oko 2 popodne! - reče Marcia.
- Ooooo ne! Ja onda ne idem. Ne mogu tek tako otići. Nisam se s nikim pozdravila, nisam se pozdravila sa Sam. Ona mi neće oprostiti ako se ne javim prije odlaska. I nisam se još navikla na činjenicu da se selim.....- ostala je bez zraka i utonula još dublje u stolicu.
- Pa pozdravit ćeš se sa Sam. Tek je 8 sati! - umirivala ju je teta.
- Ona je kod bake Vraća se tek oko 4, ako ne i kasnije. Ne idem.
- Monnie..- molio ju je Charles. - ajde, daj! Znaš da se Sam neće ljutit! Uostalom, pozvat ćeš je u London! Daaaaj Monnie. I meni je teško! Moramo biti jaki! Napiši joj pismo i ostavi joj ga u sandučiću. Siguran sam da će razumjeti. Ajde! Ne duri se!
- Ne, ne želim! Ja nju hoću vidjet! Pa najbolje smo frendice i ti od mene očekuješ da samo tako odem. - jecala je Monnie.
- Da, to očekujem od tebe! Pa idemo u London, a ne na kraj svijeta! Zvat ćeš je, slat joj mailove i možete i chatat preko neta! Ona će te razumjeti! Znam da hoće! - pokušavao je Charles, ali bez previše uspjeha.
- Ti ništa ne razumiješ! Nije ni čudo što nemaš prijatelja! - odjuri u sobu.
27.06.2006. u 00:41 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
| |
lipanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.
¤....¤LINKOVI¤....¤
Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti
¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno
Glavni likovi
Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.
Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.
Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.
Likovi koji se također pojavljuju...
Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno
William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu
Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih
Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi
Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza
Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom
gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž
BRENTSIDE HIGH SCHOOL
gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju
gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare
gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)
gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno
gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika
gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu
gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika
gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine
gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan
gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica
Arhiva
1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje
