O gospodarima svijeta
|
Peti dio: Proizvodnja pristanka (Na opće veselje ugnjetavanih blogerskih masa, objavljujem da je ovo (vjerojatno) zadnji nastavak zloglasne (a opet meni jako drage) sage O gospodarima svijeta)
U samom jeku Vijetnamskog rata, ankete su pokazivale da oko 75% Amerikanaca smatra taj rat iznimno lošim i pogrešnim. Ipak, nastavilo se je ratovati. Zašto Amerikanci nisu izabrali na vlast nekoga tko zastupa njihove želje i protivi se ratu? Zato jer im izbor takvoga nije bio ponuđen. Jedni su bili za rat. Drugi su govorili da rat treba voditi drugačije. Ili eventualno da je rat bio pogreška. Nitko ne govori da je rat zapravo bio agresivan napad na drugu državu. Ponude vam dvije slične varijante između kojih možete birati, i to je to. Kako je Bush ponovno dobio izbore u SAD-u? Ne znam, ali znam da njegov suparnik Kerry ni jednom nije rekao da Amerika vodi agresiju na Irak. Ponovno je, kao nekada politički oponenti rata u Vijetnamu, rekao da je rat vođen na pogrešan način. Sve se svodi na jedno: rat je neizbježan! Izbor je samo u načinu na koji će ga se voditi. Chomsky to zove borbom «golubova i jastrebova». Postoji problem. Postoje dvije strane koje se spore oko rješavanja problema. Javno se svađaju oko njega. Ali zapravo, njihove se izjave razlikuju samo kozmetički. Govore uglavnom isto, a spore se oko sitnica. I vama daju izbor: hoćete li koristiti maslinovo ili suncokretovo ulje za pranje ruku. Jedni viču: «Maslinovo ulje je bolje, ono je jedini izbor!» Drugi prosvjeduju i dižu galamu: «Ne, lažu vas, maslinovo ulje je pogrešan izbor! Tome treba pristupiti drugačije. Odaberite nas i mi ćemo koristiti suncokretovo ulje za pranje ruku!» I na kraju svega, nitko vam neće ponuditi sapun!!! Sjećate li se farse s predsjedničkih izbora? To su vjerojatno bili zadnji na kojima sam sudjelovao. Prisjetite se govora, stavova i programa glavnih kandidata. U čemu su se zapravo razlikovali Mesić i Kosorica? Ja sam prilično detaljno pratio debate, intervjue i objave javnosti inih tipova, i nisam shvatio razliku. Na kraju je ispalo da se razlikuju u tome što Kosorica ne bi prepoznala generala Gotovinu da ga sretne na plaži (glupača jedna – takvo političko samoubojstvo ne bih očekivao ni od kandidata za općinsko vijeće Mrđuše Donje), a Mesić bi ga prepoznao pa bi ga zamolio da razmisli o svojim dužnostima i javi se u policiju (samo malo manji idiotizam od onog u prošloj zagradi). I onda se čudimo da se usred takve borbe «golubova i jastrebova» pojavi neki anonimac koji koristi iste kirurge kao i Michael Jackson i osvaja ogroman broj glasova. I to usprkos tome što učestalo ponavlja da je on uspješan poduzetnik koji ima svoje poduzeće i da će on državu voditi kao poduzeće! Državu će voditi kao poduzeće? Ne daj bože većeg zla! Pa zar bismo to htjeli? Znamo kako funkcionira poduzeće: borba za profitom na uštrb radnika, konkurencije, okoliša, kupaca... I on bi tako vodio državu! I, paradoksalno, osvoji glasove najugroženijih slojeva pučanstva. Kako je to moguće? E pa gospođo Pašteto i gospodine Transparentni, Jocker je barem izlagao nešto što je na prvi pogled izgledalo kao program. A što ste vi izlagali? Na slijedećim izborima ću se i ja možda kandidirati. Reći ću: «Ja sam Rock Roll. Ja sam pošten! Ja sam uspješan bloger! I ja ću državu voditi kao blog! I da, ako vidim Gotovinu, vjerojatno ga neću prepoznati. Ako ga i prepoznam, preporučit ću mu da razmisli o svojim postupcima i javi se policiji.» Svi političari koji su u poziciji moći, kao i svi novinari koji su u poziciji moći, moraju proći razdoblje indoktrinacije u funkcioniranje političkog sustava. Ukoliko ne pristanu na prihvaćanje indoktrinacije, nikada neće ni doći u poziciju moći. A kad i ako dođu na vlast, već su toliko zaglibili da nema mrdanja. «Pssst, šuti budalo, nemoj govoriti na glas da je naša zemlje vodila agresivnu ratnu politiku drugoj suverenoj državi. To se protivi našim državnim interesima. To se ne smije ni pomisliti.» Uopće nije bitno da li bi takva izjava bila točna ili ne bi, da li je istina ili nije. Ja ne želim ni ulaziti u te sfere jer o tome ne znam dovoljno. Činjenica je samo da, kad bi i bila istina, nitko to ne bi službeno priznao. Sjećate li se odmazde koju je Pusićka doživjela kad je nešto takvo pokušala? Tako se proizvodi pristanak. Najgorim sredstvima marketinške manipulacije nam se ispire mozak sve dok ne prihvatimo jednu od dvije identične ponude. I na kraju smo sretni da smo ipak izabrali. Jer, ako se ne bavimo politikom, ona će se baviti nama. Pa koristimo svoje pasivno biračko pravo i glasamo. Strašna stvar. To me vraća na početak teksta. Kako to da je Bush dobio izbore u Americi? Opće je poznato da su Amerikanci najgluplji narod na svijetu. Ali znajte, nije njima lako. Oni su najviše izloženi pranju mozga kroz pokrete kao što su: konzumerizam, korporacijski kapitalizam, konformizam, industrija zabave, glupi površni filmovi, Jerry Springer Show... Njima se površnost ugrađuje u glavu od kad se rode. Osim površnosti, ugrađuje im se u glavu još samo jedna stvar: ponos da su Amerikanci. I kad trebate napraviti bilo što, samo im recite da se to mora zbog očuvanja Američkog stila života. Jer Sadam je prijetio američkom stilu života, kao i Vijetkong, kao i Sandinisti. Ako im kažete da pingvini na Antartiku prijete demokratskom poretku Amerike, da se protive njihovoj velikoj kulturi i stilu života. I pritom im date da biraju između dvije opcije. «Jastrebovi» neka tvrde da pingvine treba opkoliti sa svih strana i zasuti napalmom. «Golubovi» neka se tome strogo protive i neka zastupaju varijantu da se pingvine opkoli i zapriječi im se dotok hrane sve dok ne pocrkavaju od gladi. Ako se neki pokuša probiti, neka se na njih baci mala atomska bomba kao na Japance '45., čisto da se zna tko je gazda. I neovisno o tome vjerovali oni ili ne da pingvini prijete demokratskom poretku SAD-a, neovisno o tome da li smatraju da je genocid pingvina u redu ili ne, glasati će i misliti da su napravili dobru stvar. E to se zove proizvodnja pristanka. Epilog «Ima bit da san potrošija i ono malo suza Za navodnit dolinu sevdaha i bluesa Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde Za one koji žele samo da žive i rade I ljube, i smiju se svemu ka vicu A ja se pitan ima li smisla pravit dicu Donosit ih na svit di su život i sloboda Ka roba, koju će neki moćnik prodat ... Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit Pa mislin, tribalo je bit, jer je proklet ovi svit I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj Zato se nadan da postoji i pakal i raj Neki viši sud, Božja pravda Da presudi i kazni svakog onog gada Željnog rata i žednog krvi ...» TBF: Nostalgična Kraj sage Rock Roll |
Kako definirati privlačnost? Što je ona uopće? Ne znam što piše u rječniku. Vjerujem da bi dobra definicija mogla započeti ovako: «Privlačnost je subjektivna...» A-ha! Subjektivna! Kao što je ljepota u očima gledatelja, tako je i privlačnost u osjećajima «privučenoga». Svakoga od nas nešto privlači. Većinu nas privlači nešto drugo (barem volim tako vjerovati zbog moje ljubavi prema različitostima). Zbog toga ni ne očekujem da se mnogi od vas slože sa mnom. 
