četvrtak, 27.10.2005.
sweet little pig:)
upravo sam čitala u cosmu kolumnu rujane jeger. inače, žena stvarno super piše...uglavnom, radi se o tome da je 95% žena nezadovoljno svojim izgledom. a 2% ne bi ništa mijenjalo na sebi. (ne)srećom, ja nisam u ta 2%. ali opet, kad bi mi netko ponudio da čarobnim štapićem promijenim sve što želim na sebi, ne vjerujem da bih pristala. vidjevši danas svoju fotku na frendicinom mobu poželjela sam operirati cijelo lice.(ma ok, nije bila tako loša fotka) a nekad, koliko god umšljeno zvučalo, mogu se satima promatrati u ogledalu, hiperbolizirano rečeno:)
ali ok, ima dana kad poželim iskočiti iz vlastite kože.ili mi se barem čini da ću iskočiti iz traperica. uhvati me nekad faza ''ajme, kako sam debela'', ''užasno mi stoje traperice, stvarno moram smršati''...itd. ruku na srce, neću OD PONEDJELJKA na dijetu. tamo negdje od ljeta poslije četvrtog osnovne ''maštam'' o pet kilograma manje. nije da sam neka prasica(iako sam danas sebi, stojeći pred ogledalom u rozoj pidžami pomalo nalikovala nekoj pink pig:)) , ali 2 kg izgubit u nogama, 2 u stomaku. klasika. i eto, iduće ljeto navršava se osam godina mog odgađanja učinkovite dijete:)
iako mi sad nije jasno kako sam sa 47-8 kg mogla sebe smatrat ''debelom''!
a što se tiče dijete, to stvarno nije za mene. ali baš:) nisam baš neki ovisnik hrani, ali malo sam hedonist. pa nastojim uživati u svemu: od dobre glazbe, filma, poljupca, pa do čokolade. dobra stvar je što jedem samo ono što volim. loša stvar:postoji malo hrane koju ne volim:)
i u biti sam zadovoljna svojim izgledom. imam mana, kao i svatko drugi, pa što bi bilo da svi izgledamo kao npr.angelina jolie. (iako ne bih imala ništa protiv;)). nesavršenosti nas čine onime što jesmo. i koliko god zvučalo klišeizirano, tako je. ja npr. volim dečke s izraženim nosom:) malo orlovskim. to mi je neka vrsta fetiša, he he.
a moja frendica, inače, cura koja predobro izgleda voli dečke s malo trbuščića, ko u ede maajke. i dok nam mediji serviraju slike savršenih noseva, usana, grudi, guza, strukova, noga, trbuha, kose i svega ostalog stvarni život je drukčiji. nitko ne obavlja depilaciju voskom u kupaonici dok trešti glazba , a vi se zadovoljno smješkate dok ON leži u spavaćoj, ni u ludom smijanju s frendicom. (mogla bih se smijati jedino obliku i veličini onog što voskom želim ukloniti:)). i dok nam znači svi modni časopisi, serije i sl. serviraju kako trebamo izgledati, želimo li osvojiti njega/nju, smijati se od uha do uha, biti popularni bla bla bla, s druge se zgražaju nad anoreksijom, neuspjelim estetskim operacijama i sl.
i ne radi se samo o izgledu. savršen život ne postoji. većina obitelji nije idilčna poput one u sedmom nebu(btw:koja glupa serija), ne događaju nam se svaki dan urnebesno smiješne situacije, pravda ne pobijedi uvijek, dragi ljudi nas raočaraju, kad plačemo i užasno sam tužni, nama najdraža osoba na svijetu se neće nekim čudom pojaviti kod nas-savršenstvo ne postoji, a svi nas ujeravaju da mu trebamo težiti. ili barm ja takvu poruku čitam. ali je ne šljivim previše:)
ok, je da bih mogla malo manje jesti slatkiše, malo više vježbati, pa i...ovaj, da, kupiti vosak za depilaciju:)
ali radije ću biti happy little pink pig koja uživa u kojoj kockici čokolade previše, nego anoreksično stvorenje koje nad wc školjkom povraća list salate. sad, but true.
a eto, poanta mi je bila, možda se malo i izgubila, da trebamo biti zadovoljni sobom. ok je promijeniti nešto, ali na zdrav način. ali ako ta promjena ugrožava naše zdravlje, onda je nepotrebna. idem ja provjeriti ima li kakav slatkiš u kuhinji...;)
srijeda, 26.10.2005.
moj drugi post;) u nedostatku maštovitijeg naslova poruke:)
hey:)
tj. hey meni, u slučaju da nitko drugi ovo neće čitati. da pišem o tome kako sam provela dan? ma ne, to je uvijek dosadno:) koga briga što sam doručkovala, što sam obukla u školu, što sam ručala. kao što vidite, glavni događaji moga dana vrte se oko hrane:) PMS. tj. MS. tih nekoliko dana u mjesecu su olakšanje:jedem koliko hoću, šta hoću, derem se na sve živo, nervozna sam. ok, to sve činim i ostalih 25 dana u mjsecu, ali ovako barem imam opravdanje:)
trenutno osjećam olakšanje jer sutra ne moram u školu, pa umjesto da učim 44 str iz povijesti i fiziku, ja opušteno surfam netom i slušam franz ferdinananda. a u šk. neću jer se ja i frendica spremamo na cjelodnevno markiranje:idemo u mostar na ćevape na stari most. eto, opet hrana:)
moj prvi post
moj drugi prvi post. jedan je bio na blogu čiji mi naslov sad ne odgovara,buntovnica bez razloga, jer ja sam buntovnica s razlogom, a taj već postoji, pa... a ovaj mi se zadnjih dana vrti glavom, pa eto. da budem totalno narcisoidna i odmah pokažem smjer u kojem će ovaj blog ići:), napisat ću nešto o SEBI:)svojoj predivnoj sebi.
imam 18 godina, živim u malom gradu, idem 4.opće gimnazije, obožavam glazbu (trenutno slušam novi album franz ferdinanda), knjige, čitanje, pisanje, svoje prijatelje, obitelj(nesavršenu zbog čega je i volim:)), glupavi osjećaj zaljubljenosti kad imaš onaj još glupaviji osmijeh od uha do uha(nisam ga već dugo imala), izlaske subotom, kavu poslije škole, kavu prije škole, nes od čokolade nedjeljom navečer s frendicama, ljude sa smislom za humor sličnom mome.... eto, ukratko. bit će još prilike za upoznavanje predivne mene :) a možda ću samo ja ovo i čitati, pa.... važno je samo da pišem. btw:inspiraciju za pisanje imam obično kad bih trebala raditi nešto drugo(konkretno:učiti filozofiju)....
)
