upravo sam čitala u cosmu kolumnu rujane jeger. inače, žena stvarno super piše...uglavnom, radi se o tome da je 95% žena nezadovoljno svojim izgledom. a 2% ne bi ništa mijenjalo na sebi. (ne)srećom, ja nisam u ta 2%. ali opet, kad bi mi netko ponudio da čarobnim štapićem promijenim sve što želim na sebi, ne vjerujem da bih pristala. vidjevši danas svoju fotku na frendicinom mobu poželjela sam operirati cijelo lice.(ma ok, nije bila tako loša fotka) a nekad, koliko god umšljeno zvučalo, mogu se satima promatrati u ogledalu, hiperbolizirano rečeno:)
ali ok, ima dana kad poželim iskočiti iz vlastite kože.ili mi se barem čini da ću iskočiti iz traperica. uhvati me nekad faza ''ajme, kako sam debela'', ''užasno mi stoje traperice, stvarno moram smršati''...itd. ruku na srce, neću OD PONEDJELJKA na dijetu. tamo negdje od ljeta poslije četvrtog osnovne ''maštam'' o pet kilograma manje. nije da sam neka prasica(iako sam danas sebi, stojeći pred ogledalom u rozoj pidžami pomalo nalikovala nekoj pink pig:)) , ali 2 kg izgubit u nogama, 2 u stomaku. klasika. i eto, iduće ljeto navršava se osam godina mog odgađanja učinkovite dijete:)
iako mi sad nije jasno kako sam sa 47-8 kg mogla sebe smatrat ''debelom''!
a što se tiče dijete, to stvarno nije za mene. ali baš:) nisam baš neki ovisnik hrani, ali malo sam hedonist. pa nastojim uživati u svemu: od dobre glazbe, filma, poljupca, pa do čokolade. dobra stvar je što jedem samo ono što volim. loša stvar:postoji malo hrane koju ne volim:)
i u biti sam zadovoljna svojim izgledom. imam mana, kao i svatko drugi, pa što bi bilo da svi izgledamo kao npr.angelina jolie. (iako ne bih imala ništa protiv;)). nesavršenosti nas čine onime što jesmo. i koliko god zvučalo klišeizirano, tako je. ja npr. volim dečke s izraženim nosom:) malo orlovskim. to mi je neka vrsta fetiša, he he.
a moja frendica, inače, cura koja predobro izgleda voli dečke s malo trbuščića, ko u ede maajke. i dok nam mediji serviraju slike savršenih noseva, usana, grudi, guza, strukova, noga, trbuha, kose i svega ostalog stvarni život je drukčiji. nitko ne obavlja depilaciju voskom u kupaonici dok trešti glazba , a vi se zadovoljno smješkate dok ON leži u spavaćoj, ni u ludom smijanju s frendicom. (mogla bih se smijati jedino obliku i veličini onog što voskom želim ukloniti:)). i dok nam znači svi modni časopisi, serije i sl. serviraju kako trebamo izgledati, želimo li osvojiti njega/nju, smijati se od uha do uha, biti popularni bla bla bla, s druge se zgražaju nad anoreksijom, neuspjelim estetskim operacijama i sl.
i ne radi se samo o izgledu. savršen život ne postoji. većina obitelji nije idilčna poput one u sedmom nebu(btw:koja glupa serija), ne događaju nam se svaki dan urnebesno smiješne situacije, pravda ne pobijedi uvijek, dragi ljudi nas raočaraju, kad plačemo i užasno sam tužni, nama najdraža osoba na svijetu se neće nekim čudom pojaviti kod nas-savršenstvo ne postoji, a svi nas ujeravaju da mu trebamo težiti. ili barm ja takvu poruku čitam. ali je ne šljivim previše:)
ok, je da bih mogla malo manje jesti slatkiše, malo više vježbati, pa i...ovaj, da, kupiti vosak za depilaciju:)
ali radije ću biti happy little pink pig koja uživa u kojoj kockici čokolade previše, nego anoreksično stvorenje koje nad wc školjkom povraća list salate. sad, but true.
a eto, poanta mi je bila, možda se malo i izgubila, da trebamo biti zadovoljni sobom. ok je promijeniti nešto, ali na zdrav način. ali ako ta promjena ugrožava naše zdravlje, onda je nepotrebna. idem ja provjeriti ima li kakav slatkiš u kuhinji...;)
Post je objavljen 27.10.2005. u 00:51 sati.