"Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."

petak, 30.06.2006.

FRIENDS WILL BE FRIENDS

Novi postek….
O prijateljima i prijateljstvu…..
Kad si najbolje privržen svojem dobrom prijatelju, onda ti on zabije nož u leđa.
I onda se ti osjećaš onak bzvz i jadno i naravno povrijeđeno.
Nije ti jasno zakaj se to desilo, zakaj ti je prijatelj okrenuo leđa…

Da….to se ovih dana događa u mojem društvu….
Ne znam kak ljudi mogu biti tolko pokvareni kaj se s tobom druže, a onda seru po tebi….
A ja sam dobričina i naivčina, uvijek svima sve oprostim, ma kakvo god da mi sranje napravili….
Sad se družim s jednim društvancem koje mi je super i ne želim kaj se posvđamo ili nekaj tak…
Stvarno su mi svi dragi i svatko je poseban na svoj način…..i dala bi ruku u vatru za svakog od njih.
I baš se lijepo družimo u zadnje vrijeme, uvijek smo zajedno i svi smo na okupu i mislim da nitko nikome ništ ne skriva.
Lijepo od mene bi bilo da ih sad tu nabrojim: Lana, Šejla, Rebeka, Ana i Benjamin…do njih mi je u ovom trenutku najviše stalo….da….i sve ih puno volim….

Pozdrav svima, a najviše njima……….

Friends Will Be Friends

(Mercury/Deacon)
Another red letter day,
So the pound has dropped and the children are creating,
The other half run away,
Taking all the cash and leaving you with the lumber,
Got a pain in the chest,
Doctors on strike what you need is a rest.
It's not easy love, but you've got friends you can trust,
Friends will be friends,
When you're in need of love they give you care and attention.
Friends will be friends,
When you're through with life and all hope is lost,
Hold out your hand cos friends will be friends right till the end.
Now it's a beatiful day,
The postman delivered a letter from your lover,
Only a phone call away,
You tried to track him down but somebody stole his number,
As a matter of fact,
You're getting used to life without him in your way.
It's so easy now, cos you got friends you can trust,
Friends will be friends,
When you're in need of love they give you care and attention.
Friends will be friends,
When you're through with life and all hope is lost,
Hold out your hand cos friends will be friends right till the end.
It's so easy now, cos you got friends you can trust,
Friends will be friends,
When you're in need of love they give you care and attention.
Friends will be friends,When you're through with life and all hope is lost,
Hold out your hand cos friends will be friends right till the end.
Friends will be friends,
When you're in need of love they give you care and attention.
Friends will be friends,
When you're through with life and all hope is lost,
Hold out your hand cos right till the end -
Friends will be friends.

ponedjeljak, 26.06.2006.

Hello nacijo!!!

Kolko me ono dana nije bilo?!…ne znam….ma nema veze…
Kroz vikend mi se fakat desilo puno stvari. Neke od njih su bile prekrasne, a jedna stvar me skoro stajala života…
Čitajte dalje, pa budete saznali….

Započela budem s petkom….navečer sam išla na cedevitu u lokalni bar B2 gdje se skupljamo mi mladi. Nismo bili dugo.

Subota je bila dosta naporna, ali i zanimljiva. Od jutra pa tak do pol deset navečer sam morala pomagati doma u restoranu i kad sam s tim završila išla sam u gore navedeni bar.
Tamo su bile dvije moje frendice Šejla i Dijana, a kasnije je dokuril i Benjamin, a naša Ana se nekaj naljutila na nas, pa nije htjela doći.
I već je bilo prošlo pola noći kad smo se mi sjeli za stol gdje su sjedili naši vartogasci, bilo ih je troje, bar tak mislim. Znači Danijel, Goran i Branimir.
Počeli smo prepričavati viceve. Dečki su znali samo lovačke, a na moje se nitko nije smijal..
I onda smo nekak prešli na razgovor o glazbi, tj. rocku. Spominjali smo gunse, a naš biser Danijel si je malo popil pa je izjavil da gunsi imaju pjesmu «she could be mine» i ja odmah njemu da oni nemaju pjesmu pod tim nazivom. I onda on meni veli da je taj spot sniman u obliku filma terminator, e i onda mu ja velim da se pjesma zove » you could be mine» i onda je on nekaj promrmljal i tu je bil kraj raspravi.
I onda smo još tak dugo sedeli na terasi dok konobarica Danijela nije rekla da zatvara.
Onda smo se pokupili, Branimir je pješačil doma, Šejla i Goran su se vozili na skuteru i ja sm Danijela isto sa skuterom otpelala doma.
Došla sam doma negde između pol tri i tri.

Nedjelja….uf…dan je počel smireno i lijepo.
I tak je došlo poslijepodne, a to je vrijeme kad smo se Beni, Dada i ja dogovorili kaj budemo išli sa skuterima do Fifike.
Sve je bilo ok tak dugo dok nismo išli doma. Da…..na cesti je bil šljunak i mi smo se vozili i sad ne znam dal sam zakočila ili dala po gasu, al uglavnom u trenutku sam bila na podu i skuter na meni. To je bil šok, nisam znala kaj da napravim, a niti Dada nije znala kaj napraviti, preplašila se bolje od mene, ali onda je skužila da treba podignuti skutera s mene.
Ja sam prošla bez težih ozljeda, ali imam oba dvije šake izguljene, koljeno mi je nateklo, auspuh mi je skuril jedan dio noge pa me sad peče i gležanj mi je izguljeni i natekli.
Da….skoro sam poginula.
Doma mi nisu nikaj rekli. Sva sreća.
A ja sam s frendovima već navečer išla u B2…tam smo malo sjedili i od Branimira sam dobila čokoladu za brzo ozdravljenje. Onda me je zval moj voljeni i rekel kaj da dolazi. I evo njega za pet min.
Tamo smo još malo sjedili, pričali i zezali, onda smo ja i moj dječak otišli gledati ribe, pa smo se malo igrali i tak…

To vam je bil moj opasan vikend…heh….
Dok se najmanje nadaš onda ti se dogode najgore stvari…
A dobro sam sad…jučer sam malo šepala, al danas sam ok.

Pa se čujemo…
Pa-pa

petak, 23.06.2006.

Hm.........dubokoumni post?! Ne...samo moje viđenje nekih stvari.....

O da…….
Sjediš onako na svome dragom krevetu onako zagrljen s jastukom….i razmišljaš. I mnogo toga ti tog trenutka leti u mislima….
Ali nikad ne izabereš onu sretnu misao, nego uvijek onu lošu, žalosnu, onu koja te tjera na plač i koja prodrma najosjetljiviji dio tvoga tijela….srce…tvoju dušu….
Prigrliš taj jastuk još jače k sebi….i zaželiš da nekom karavanom putuješ kroz pustinju i da si dio vjetra i onog pijeska što ga nosi….jer se tog trenutka baš tako osjećaš, kao maleno zrno pijeska što ga nitko ne primjećuje i koje ti se zabiti u oko, a ti ćeš samo to oko protrljati i ne pitati se što je bilo u oku…..

E da……ponekad se svi osjećamo nekako malo i nevidljivo, zar ne?
Postoji način na koji možete promijeniti….da….
Možda se čini lagano, ali nije baš….
No dobro…..nekima jest lako, ali ne svima….
Da…da…..treba proraditi na SAMOPOUZDANJU, treba izgraditi svoje JA…
Kao što rekoh, nije lako…..treba imati volje i snage….
Ali volja i želja nekako su potrebnije, barem ja tako mislim….
Nekako sam si ovih dana nabila samopouzdanje, i time si povećala svoje JA….i sad je veće nego je bilo prije….
I osjećam se prekrasno….odmah imam drugačiji pogled na okolinu i svijet oko sebe…..no naravno, još uvijek sam ostala privržena svojim stavovima i neću ih mijenjati….
Jer…što će se dogoditi, ako iz dana u dan mijenjamo svoje stavove?! Nećemo ih ostvariti, nikada i neće postojati način kako da ih ostvarimo….
Svatko od nas ima u sebi zacrtano ono čemu teži i što mu je cilj…
Nekome se to čini neostvarivo, ali zapravo…..
Da….može se ostvariti, ako postoji snaga vjere u to…
Svi smo kao maleni sanjali i činimo to još dan danas…..samo što nam se sad čini neostvarivim, jer kako odrastamo tako nam ponestaje mašta i sve ono što nas je nekad činilo sretnim i veselim….
A tko je kriv za to?! Pa mi….zato jer dopuštamo da nam posao i škola zasjene ono što nam je dosad činilo sreću i stvaralo maštu….
I zato, draga nacijo, nemojte dopustiti da vam stvari koje se vama čine vrlo važne, a zapravo su nebitne, unište vaše snove i vaš jedini put ka pravoj sreći!!!!!!

srijeda, 21.06.2006.

PARAPSIHOLOGIJA

........Ne znam kolko ljudi koji čitaju moj blog zanimaju takve stvari, ali ja ću svejedno napisati nešto o tome, jer želim da i drugi koji su «rezervirani» prema takvim stvarima saznaju nešto više pa možda promijene mišljenje….


PARAPSIHOLOGIJA

Grčka složenica od 3 riječi: para- kod, iz, uz, pokraj
psyche- duša
logos- riječ, misao, pojam
Znanost parapsihologije postoji već više od 100 godina.
Ona se bavi zbivanjima koja se odvijaju u živom čovjeku ili njegovoj okolini, a na neki su još nepoznat način u vezi s ljudskim duhom ili fenomenom koji nazivamo život.
Te se događaje ne može smjestiti u normalni psihologiju, fiziologiju ili fiziku i stoga te tokove smatramo paranormalnima.
Pojmove koje parapsihologija proučava možemo smjestiti u nekoliko većih skupina.
Prvi su parapsihički procesi. Tu spada izvanosjetilno zapažanje, što znači primanje informacija bez korištenja nama poznatih osjetilnih organa. Pri tome je riječ o prijenosu misli drugih osoba, nazvanom telepatija ili o raspoznavanju prostorno ili vremenski udaljenih događaja. Tada govorimo o vremenskoj ili prostornoj vidovitosti ili o prekogniciji.

Mislim da je za sada to dovoljno.
Inače, knjigu mi je preporučila i posudila Ana. I baš mi je drago zbog toga jer sad sam bar skužila neke stvari koje me već duže vrijeme zanimaju….hm…..život poslije smrti, spiritizam, vidovitost…..zanimljivo, jako….
Tnx Anchy…….

Onda se čujemo koji dan….
Ajde pa-pa svima….
Uživajte……
Pozdrav mojoj ekipi smrti iz Štefanca……sve vas volim………pusa……
.

ponedjeljak, 19.06.2006.

Ej….

Evo i mene……..
Konačno sam se oporavila od tulaumarenja i sposobna sam za pisanje novog posta….
Život je kratak, pa trebam živjeti svaki dan….jer bih mogla požaliti….
Na nogama sam već 4 dana, i od toga sam samo jedan dan bila pod utjecajem alkohola…
To nije ništ strašno….
Uopće me nema doma….stalno sam negdje……
Danas bijah sa frendicom u Sloveniji, malo smo se gubile i tak………na putu kući nas je moja majka otpelala u Jamu….
I onda k meni na sladoled…..
Sad malo prije sam došla doma…..bijah s frendovima na piću….i tak……

A stvarno ne znam o čemu pisati….
Al ono, tek tolko kaj nekaj napišem…..

E da, čitam jednu super knjigicu….PORUKE IZ ZAGROBNOG ŽIVOTA…..
Parapsihologija i te stvari…..oduvijek me to privlačilo….
Evo u sljedećem postu budem vam nekaj o tome napisala….kaj budete vidli kaj to ja proučavam…heh

Idem sad polako…..
Ajde pa-pa svima…..pa se čujemo……poosa

četvrtak, 15.06.2006.

KUPANJE U FONTANI

Bok ljudovi….

Nisam stigla jučer pisati, pa sam danas napisala kaj je bilo jučer..

Jučer je bil fakat odličan dan…..no dobro, ako zaboravim na to da idem na popravni z matke…ali vjerujte to me uopće ne muči…..
Cijeli razred je išel pit v park….došle su nas pogledati raska i profesorica iz kemije….
I cijeli razred je bil pijan…..osim mene…..ipak ja vozim pa ono…bezveze mi je piti malo jer mi je to glupo, ak pijem onda pijem do kraja…..
I za pol ljudi nikad ne bi rekla da se mogu tak opustiti….bilo je fakat svega….
A naravno, najbolje je bilo to kaj sam ja, jedina koja nije pila, završila u fontani….hehe
Ja i Šimek smo se skupa bacili i skakali tam po vodi i špricali se…..
Bilo je fora biti mokar od glave do pete…..

I ja vam više ne znam kaj napisati…
Osim da je v parku bilo jebeno zakon….

Pa se čujemo onda….ili se možda sretnemo u fontani u parku…..

ponedjeljak, 12.06.2006.

…….gledam ta sretna lica…..svi su nekako veseli….a meni se plače…..ali suze jednostavno ne žele poteći…..pa naravno….već sam zaboravila kako je to kad se plačeš…..guši me nešto iznutra…..tjera me na plač…..ali ne…ništa….ne mogu ja to…..
….toliko stvari mi se dogodilo ovih dana…..i želim ih sve srediti….ali ne ide mi…..jednostavno mi je ponestala ona snaga i hrabrost koju sam nekad imala…..
….ali naravno…..to nitko ne vidi…..ne želi vidjeti…..
u oku mi je velika suza…na srcu teški kamen…..kako sada dalje….ne znam….



….probudih se danas rano…..jako….i ne znam….jednostavno mi je pogled pao na gitaru…..uzeh je u ruke….počeh svirati…..sat i pol… što je jako malo…ali stvarno treba imati volje svirati rano ujutro dok svi spavaju….….i skoro zakasnih na kavu s frendicom….

…počeh sad tu nešto pisati….ali nemam volje za nastaviti…..nemam…..
oprostite mi draga nacijo…..događa se i najboljima……

uživajte dok možete….pozz…..

petak, 09.06.2006.

heh...stavih ovu fotku svoju......koma je....al....
slikana je inače v restoranu, a ove tu "zastave" to je povodom svijetskog prvenstva u nogometu......

P.S.- čitajte ovaj dolje post, ovo je bila samo kao napomena, ali slobodno i tu komentirate

četvrtak, 08.06.2006.

Stvari se polako vraćaju na mjesto…….
Ovako nešto se ne događa često……

Baš sam sretna danas bila……ujutro sam išla na praksu……nekaj smo prčkali po vinogradu i onda smo imali pečenjaru….
E kakve mi papke imamo v razredu, mislim na dečeke……
Prvo se svi trgaju kak bubu roštiljali, a onda na kraju nisu ni znali vatru zapalite……
Onda nastupam JA, uzeh si drva, papir i upaljač i eto ti vatre na sve strane…..sad se vidi kaj nježna ruka može napraviti…..
I još sam im morala peći meso i skoro sam onda gladna ostala, jer su svi sve popapali…..
A to znači da je bilo fino…..

Moram se pohvaliti i reći da sam danas svirala sa svojim curkama i bilo je jako dobro…..
To su svirali oni koji pohađaju glazbenu školu «SUITA» i baš smo svi lijepo svirali….
Bilo je i poznatih ljudi npr. Šardi, Martin, Slaven…..
I svi su super svirali…..
Meni su se osobno najviše sviđali ovi Slavenovi, Hendrixa su svirali i ovi Martinovi s hotel California…..

I tak……to su vam ukratko događaji iz današnjeg dana…..
Nemam volje za pisanje dubokoumnih postova, valjda budem s njima počela kad završi škola i kad budem mogla razmišljati i o najmanjim sitnicam…..

To bi bilo to…..bok svima……….

utorak, 06.06.2006.

Blje ljudi!!!

No….evo i mene…..
Mda….ali kaj ja tu radim?!
Ni sama ne znam…

I lutah malo po svojem blogu i vidjeh da su mi postovi nekad bili dugi, čak predugi…..
A sad…heh…..sram me je…..
Valjda sam nekad previše marila za svaku sitnicu…..
Ma škola je za to kriva….
Ali još malo pa bude gotova…..pa bum mogla ponovo disati punim plućima….
Jedva čekam……svaki tjedan pečenjare, svirke, opet budemo trčali za loptom ko nekad….

U četvrtak imamo pečenjaru…..moj razred i ja…heh…..
Ma dobro bude to……nadam se…..
Škoda bude nam finu papicu složil…..malo bude to s pivicom polijal roštiljčeka, a ostalo bude natočil sebi v želudac….heh…..ali neka….

Ovih dana mi se nikaj ne da…….
Idem v školu kaj im puštam mjuzu i sve ih po redu zajebavam…..
E, da…..u četvrtak sviram sa svojim curicama iz muzičke…….claptona sviramo…..

No…sad mi se više ne da pisat….
Ne mogu više kontrolirati prstiće, svaki bježi na svoju stranu, pa bi bilo bolje da prestanem…..

Onda se volite i uživajte u ovako «prekrasnom» vremenu……

petak, 02.06.2006.

romantični junak današnjice

Pozdrav……

Odlučih u post staviti sastavak iz kojeg dobih odličnu ocjenu i razredni pljesak…..


Nasred livade javorovo stablo, a ja sjedim pokraj njega ponesena zvucima koje stvaramo moja gitara i ja.
Iz daljine se čuje žubor potoka, ana grani iznad mene okupile se ptičice.
Pretačem svoje osjećaje u glazbu, u zvukove koji su nježni i tužni.
Otkrivam sviju nježnu stranu duše, koja je svakog trenutka spremna na plač, ali nemam hrabrosti pustiti suzu jer znam da će moji ˝jazz-ovi˝ biti užasni, neće to biti onaj lijepi zvuk koji stvaramo moja gitara i ja.
Počelo se mračiti. Vrijeme je za odlazak.Ali za odlazak kamo? Kući? Ma ne, stvarno mi se ne da biti u zatvorenom prostoru. Ne mogu ja to, osjećam se kao životinja u kavezu. Moji osjećaji su bujni i prejaki da bi bili zatvoreni. Idem u grad! Da….
Šećem mračnim ulicama, s gitarom u ruci. Nešto hladno potaklo mi je niz lice. Suza. Uplašila sam se. Što će ljudi pomisliti, ako me vide uplakanu, ako čuju moju ˝glazbu˝. Potrčala sam mračnom ulicom kroz noć. Trčala sam i trčala, a suze su tekle u potocima. Sva zadihana stigla sam do gradskog trga. Sjela sam ispred neke povijesne skulpture, uzela gitaru i počela svirati. Prsti su klizili sami, ali bio je to neki čudan zvuk .Žestok, grub, tvrd, bezosjećajan i divlji. Svirala sam gledajući u gitaru, ali nešto je u meni govorilo:˝Podigni glavu i pogledaj ispred sebe˝. Učinila sam to. Nekoliko prolaznika radilo je čudne pokrete, kao da su plesali, ali bio je to čudan ples.Toliko sam se zagledala u njih da sam prestala svirati.Oni su prestali plesati. To mi se samo učinilo, pomislila sam i nastavila svirati istim divljim ritmom. Opet se nešto čudno dogodilo.Na trgu je plesalo još više ljudi. I tada sam shvatila, da su ti plesači, ljudi koji plešu na moju bezosjećajnu glazbu samo prolazne duše bez imalo osjećaja.

Možda je nekima od vas ovo možda malo pretjerano nježno romantično….
Ja sam osoba koja je vrlo nježna i romantična, makar se to izvana ne vidi, i svaka pa i najmanja sitnica me može rasplakati. Netko veli da je to jadno, ali meni zapravo i nije.
Danas ima premalo ljudi koji se usude pokazati svoje osjećaje i koji su spremni pustiti suzu.
Jedna cura iz mog razreda veli da su svi ti romantični i nježni ljudi za Vrapče ( to je samo uzela primjer). Evo tu se vidi kako na nju utječe društvo.

Eh, da….nadam se da ste shvatili poruku ovog sastavka, a ako niste slobodno pitate jer ja znam odgovor….heh….