Pozdrav……
Odlučih u post staviti sastavak iz kojeg dobih odličnu ocjenu i razredni pljesak…..
Nasred livade javorovo stablo, a ja sjedim pokraj njega ponesena zvucima koje stvaramo moja gitara i ja.
Iz daljine se čuje žubor potoka, ana grani iznad mene okupile se ptičice.
Pretačem svoje osjećaje u glazbu, u zvukove koji su nježni i tužni.
Otkrivam sviju nježnu stranu duše, koja je svakog trenutka spremna na plač, ali nemam hrabrosti pustiti suzu jer znam da će moji ˝jazz-ovi˝ biti užasni, neće to biti onaj lijepi zvuk koji stvaramo moja gitara i ja.
Počelo se mračiti. Vrijeme je za odlazak.Ali za odlazak kamo? Kući? Ma ne, stvarno mi se ne da biti u zatvorenom prostoru. Ne mogu ja to, osjećam se kao životinja u kavezu. Moji osjećaji su bujni i prejaki da bi bili zatvoreni. Idem u grad! Da….
Šećem mračnim ulicama, s gitarom u ruci. Nešto hladno potaklo mi je niz lice. Suza. Uplašila sam se. Što će ljudi pomisliti, ako me vide uplakanu, ako čuju moju ˝glazbu˝. Potrčala sam mračnom ulicom kroz noć. Trčala sam i trčala, a suze su tekle u potocima. Sva zadihana stigla sam do gradskog trga. Sjela sam ispred neke povijesne skulpture, uzela gitaru i počela svirati. Prsti su klizili sami, ali bio je to neki čudan zvuk .Žestok, grub, tvrd, bezosjećajan i divlji. Svirala sam gledajući u gitaru, ali nešto je u meni govorilo:˝Podigni glavu i pogledaj ispred sebe˝. Učinila sam to. Nekoliko prolaznika radilo je čudne pokrete, kao da su plesali, ali bio je to čudan ples.Toliko sam se zagledala u njih da sam prestala svirati.Oni su prestali plesati. To mi se samo učinilo, pomislila sam i nastavila svirati istim divljim ritmom. Opet se nešto čudno dogodilo.Na trgu je plesalo još više ljudi. I tada sam shvatila, da su ti plesači, ljudi koji plešu na moju bezosjećajnu glazbu samo prolazne duše bez imalo osjećaja.
Možda je nekima od vas ovo možda malo pretjerano nježno romantično….
Ja sam osoba koja je vrlo nježna i romantična, makar se to izvana ne vidi, i svaka pa i najmanja sitnica me može rasplakati. Netko veli da je to jadno, ali meni zapravo i nije.
Danas ima premalo ljudi koji se usude pokazati svoje osjećaje i koji su spremni pustiti suzu.
Jedna cura iz mog razreda veli da su svi ti romantični i nježni ljudi za Vrapče ( to je samo uzela primjer). Evo tu se vidi kako na nju utječe društvo.
Eh, da….nadam se da ste shvatili poruku ovog sastavka, a ako niste slobodno pitate jer ja znam odgovor….heh….
Post je objavljen 02.06.2006. u 19:28 sati.