|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Luna
Godine: 21
Horoskop:Ovan
Volim:
Iskrenost
Knjige
Glazbu
Pariz
Svog dečka
Život
Putovanja
i još puno toga
Ne volim:
Laž
Dvoličnost
Paukove
.......
Hobi:Fotografija, Pisanje priča i pjesma,enigmatika(zaljubljenik sam u enigmatiku)
Velika želja:Obići sva mjesta na svijetu koja me privlače
Poroci:Ne mogu bez cigareta i bijele kave
Counter Stats
aussie home loans Counter
Nightwish - Forever Yours
Fare thee well, little broken heart
Downcast eyes, lifetime loneliness
Whatever walks in my heart will walk alone
Constant longing for the perfect soul
Unwashed scenery forever gone
No love left in me
No eyes to see the heaven beside me
My time is yet to come
So I'll be forever yours
blogovi koje rado posjećujem:
my twisted space
zabranjena istina
malady
petra
night angel
miss of shadow
madame butterfly
lyss336
tuzna i sama
london sky
rain dance
foto eva
godess of chaos
Ne zanima me kako zarađuješ za život,želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjat o ispunjenju želje svoga srca.Ne zanima me koliko ti je godina,želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi,zbog snova,zbog pustolovine koja se zove život.Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim mjesecom.Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge,jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio,zatvorio zbog straha od nove boli!želim znati možeš li sjediti s boli mojom ili svojom vlastitom,ne pomaknuvši se da je za stres ili umanjiš ili izlječiš.Želim znati možeš li boraviti uz radost,moju ili svoju vlastitu. Možeš li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do vrška prstiju ne opominjuči nas da budemo oprezni,da budemo realni,da ne zaboravimo svoja ljudska ograničenja!
«Da bi to postigao,ili da bi se na kraju ipak odvažio na skok u Svemir,morao bi se takav Stepski vuk jednom suočiti sam sa sobom,morao bi se zagledati duboko u kaos vlastite duše i steći punu svijest o sebi.Čovjek i vuk bili bi prinuđeni prepoznati jedan drugoga bez iskrivljujućih osjećajnih krinki,pogledati jedan drugome goli u oči.Onda bi ili eksplodirali i zauvijek se razišli,tako da više ne bi bilo stepskog vuka,ili bi pod izlazećom svjetlošću humora sklopili neki brak praktične naravi.»
"Ponekad bih po nekoliko minuta jasno razaznavao kako se kroz moj život provlači jedan zlatni božanski trag,gotovo vazda zatrpan blatom i prašinom, ša ipak znade zasvijetliti zlatnim iskrama, kao da više nikada neće iščeznuti, no uskoro opet bude izgubljen."
"Svako doba, svaka kultura, svaki običaj i tradicija imaju svoj stil, svoje sebi primjeren nježnosti i strogosti, ljepote i okrutnosti, određene se patnje drže samorazumljivima, a određene nevolje strpljivo se prihvaćaju. Istinskom patnjom, pravim paklom ljudski život postaje tek ondje gdje se međusobno presjecaju dva doba, dvije kulture i religije."
"...stepski vuk, ta životinja koja je zalutala u njoj stran i nerazumljiv svijet, koja više ne pronalazi svoj zavičaj, ni zrak ni hranu."
" pa i najnesretniji život ima svoje zvijezdane trenutke i svoje cvjetiće sreće među pijeskom i kamenjem."
"...pa je tako cijeli njegov život bio primjer za to kako je bez ljubavi spram sebe nemoguća i ljubav spram bližnjih, kako je mržnja spram sebe isto tako, te na kraju proizvodi jezivu izoliranost i očajanje kao i žarki egoizam. "
"Biti zaljubljen znači neizmjerno preuveličavati razliku između jedne osobe i ostalih."
"Kad se osvrnem
na svoj život
zatečen sam
razglednicama
oštećenim fotografijama
izblijedjelim posterima
Nekog vremena,
kojeg ne pamtim..."
"Zašto moj um kruži oko tebe
Zašto se planeti pitaju kako bi
bilo biti poput tebe
Sva su tvoja nježna divlja obećanja bile riječi
Ptice,beskonačno u letu!"
"Razum,jedina i prava obrana čovjeka od svih neprilika koje mogu doći izvana i iznutra nas samih, može biti nadvladan na dva načina:njegovim negiranjem=LUDOST i njegovim nadilaženjem=GENIJALNOST"
(Diego Meldi)
Kada malo razmislim o svom životu shvatim da je tu bilo svega i svačega.
Prije samo par godina bila sam na samom rubu. Dotakla sam samo dno u svakom pogledu..Ležala sam na zemlji i nisam znala kako ustati sa nje..Ma nisam ležala na zemlji nego sam ležala u rupi.
Šetala sam kroz tunel i koliko god se trudila nisam mogla pronaći svjetlo. A tako sam se žarko trudila ga pronaći.Iako nisam vidjela nikakvu nadu u svom životu ja sam je uporno pokušavala naći. Smijala sam se svojoj vlastitoj upornosti
Pitala sam se: Zašto baš ja?
S čime sam ja to zaslužila da me se toliko gazi i povrijedi u mom životu.
Zašto baš mene ljubav mora toliko boljeti,a ljubljena osoba proći pokraj mene i zgaziti moje srce s time što me ne primjećuje?
i još milijun sličnih pitanja koja mnogi od vas jako dobro poznaju jer su ta pitanja i vaša pitanja.
Ne znam kako ni zašto ali cijeli svoj život sam veliki borac...neznam se predati i nikada se ne predajem...ta moja osobina je i razlog što sam ipak u tom beznadnom tunelu uspjela pronaći neku nadu..
Neko malo svjetlo se ipak naziralo u daljini.
Odlučila sam ustati iz te rupe i boriti se za svoj život i svoju sreću. Nisam željela trunuti u toj rupi.Nisam željela umrijeti.
Puno ožiljka na mome licu vidljivih samo meni podsjetnik su na sve patnje koje sam proživjela u životu.
Možda bi bilo bolje da mi se sve te stvari nisu dogodile,ali da nisu ja danas ne bih bila ovakva osoba.
Snažna i potpuna.
Svaka ta greška jedna je stepenica. Na svakoj stepenici pala sam,ali sam ustala i krenula na sljedeću.
Danas skroz druga slika nego prije par godina.
Život mi je trenutno savršen.
Faks ide super, sretna sam i potpuna i pokraj sebe imam osobu s kojom želim provesti cijeli svoj život.
Ironija svega je što ja mislim da u toj sreći mora postojati neka kvaka.
Nikada u životu se nisam osjećala sretno i potpuno kao sada i sve mislim da u svemu tome mora postojat neka kvaka. Svaki dan očekivala sam da nešto naudi toj mojoj sreći.
ALi ništa se nije dogodilo.
Još uvijek se pokušavam riješit tog straha,smanjila sam ga ali još nije nestao.
To je samo onaj oprez u meni koji se boji povrijeđenosti, zato se još uvijek bojim.
To je valjda normalno kada nakon toliko vremena provedenog u boli osjećam toliku sreću..naravno da ću pomisliti da nešto nije u redu.
No nadam se da će i taj osjećaj nestati s vremenom.
