karizmatizam

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na križu

I sada, Gospodine,
Od Tebe je ostao samo splet patnji,
Od kojih jedna nateže drugu i umnaža je;
Više nema nijednog disaja
Koji u Tebi ne raspiruje pustošenje i požar;
Nema više nijedne od niti u Tvojem tijelu
Nategnutih poput struna harfe
Koja ne odaje bolno titranje,
I Ti unatoč tome govoriš:
"Oče, oprosti im, jer ne znaju
što čine. "
Isto tako ne znaju što govore
Kada ti, u smrtnoj borbi, podvikuju:
"Spasitelju, spasi samoga sebe ! "
Ne shvaćaju da ćeš ih u svojoj zastrašujućoj
nepomičnosti
Potražiti na kraju njihove bijede i njihovih grijeha,
sve do dna njihovog
konačnog odbijanja i, još dalje, na granicama njihove
ravnodušnosti.
O Kriste !
Ti nisi poznavao noć
I evo je kako dolazi
slušati mračne riječi psalma:
" Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? " Trebalo je
da Ti izgovoriš ove riječi,
Kako nitko ne bi mogao reći da nisi
upoznao krajnju tjeskobu ljudskog
opstojanja,
I kako bi u Tebi utrnula zadnja
iskra one božanske radosti koju si sakrivao
svojim apostolima,
Napokon kako bi na vrhuncu Tvoje žrtve
nastalo ono pomračenje božanskog koje
Te čini sličnim nama.
Da bi bio otklonjen sudbonosni udarac koji
smo si zadali izabirući
sami sebe u praskozorje stvaranja,
I da nikada više ne budemo sami
u svojoj smrti
Ti umireš,
O Kriste !


Isuse, Ti umireš na križu u teškim mukama

Pogled prema nebu razdijeljen je na tri križa i u središtu se okomiti podiže Krist. Isus, nakon što je povjerio Majku sinu i sina Majci, obraća se Ocu na nebesima: «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.» Riječi svete, dovoljne da vrate nadu u srca ljudi. Nakon dubokog uzdaha Isus umire. Nebo se pomračuje, zemlja se trese, strah je zahvatio nazočne. Prvi su pobjegli oni koji su mrzili i ranjeni, zahvaćeni u svojemu strahu. Marija se klanja i grli Križ, ljubi probodene noge svoga Isusa u dubokom činu ljubavi. Ivan, najvjerniji, nastoji joj pružiti utjehu ali ne odvraća svog pogleda od ljubljenog Učitelja. Samo je Majka s nekoliko najvjernijih ostala pod Križem. U dnu, zavijene u svoje plašteve, plaču Marija Magdalena i Marija Kleofina.

Biblijski tekst
«Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Kao voda razlih se, sve mi se kosti razliše, srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi. U prah smrti bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinački okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojati mogu, a oni me gledaju i zure na me.»
(Ps 21, 2. 15-18)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!

-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Tri sata si, Isuse, visio na križu. Isuse, Otkupitelju, unatoč tolikom silnom bolu, Ti ne zaboravljaš Mariju, svoju Majku. Ne zaboravljaš ni svoga učenika. Povjeravaš ih jedno drugome.
Nisi zaboravio ni onih koji su te mučili i razapeli. Ti za njih tražiš oproštenje.

Ti ne umireš u gorčini mržnje, nego si svoju pretešku muku zasladio praštanjem i ljubavlju.

Hvala Ti što si tako otvorio novi put u čovječanstvu: put mira i praštanja. Sada Te stoga i molim s Tvojom Majkom Marijom, Kraljicom Mira I Majkom našom, za mir u svijetu. Neka po Tvojoj muci i na njezin zagovor svako srce uvrijeđenog i svako srce uvreditelja bude sposobno da se po njemu nastavi razlijevati rijeka pomirenja koju si Ti otvorio. Neka Tvoje probodeno srce iz kojeg je potekla krv i voda opere moje srce i srca svih ljudi od svake duhovne bolesti. Neka Tvoja krv odnese svako zlo, a stvori nove prostore za rast ljubavi, za spasenje svijeta.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vam reći da ovih dana u središtu bude križ. Molite se napose pred križem iz kojeg dolaze velike milosti. Sad obavite u svojim kućama posebnu posvetu križu. Obećajte da nećete vrijeđati Isusa ni križ i nanositi mu pogrde. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(12. rujna 1985.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.

-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, tri sata si s njim proživljavala neopisive muke. Svaki njegov uzdah na križu, svaki grč na licu, a pogotovo njegove riječi, i zadnji krik, zabole su se kao mačevi u Tvoje već bolom izmučeno srce.
Isuse, rado prihvaćam Mariju za Majku, jer znam da si je po Ivanu i meni dao. Marijo, hvala Ti što me rado primaš kao što si rado primila Ivana kao svoga Sina. Neka u mom srcu nastane novo zajedništvo snagom ovog trenutka spasenja. Hvala Ti što su mnogi pred ovim prizorom odložili otvorene strijele i koplja, bičeve i štapove grijeha i započeli s Tobom nov put.

-Smiluj se nama, Gospodine!

-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!

-Marijo, zagovaraj nas!

Čin' me ranam' izraniti

čini križem opojiti,

još i krvlju Sinovom!

Sveta Majko…