Ovaj post posvećujem
njoj, koja je uvjek bila tu za mene, od prvog dana kada smo se upoznale..
S njom sam podjelila one naj trenutke svog srednjoškolskog života... Prva zaljubljenost koja mi se dogodila u Z. ...
Prepisivanje i izvačenje kako smo god znale...
Izvlačenje onoj D. kada bi uvik slala da joj negdi idemo..., nikoga nego nas dvi...
Pranje šalica...
I ispijanje mozga jadnom G. koji nebi ima mira dok nas nebi pustio...
A onda jedno vrime kava u Arta, a onda u Piccola... Hehe...:D
Zna ona o čemu pričam...
A, onda njen prekid dugogodišnje veze, i prva ozbiljna zaljubljenost u onog lika...
Tada mi je prvi put uopće plakala za dečkom.../
i zadnji/, nadam se...
A, onda nije mogla doć sebi duugi period vremena.
I odjednom, stvarno se čudo dogodilo.
Prebolila ga je...
Onda se meni dogodio D.
Valjda se to tako sve trebalo izdogađati, kako bi shvatile koliko jedna drugoj značimo...
A tek, kako smo imale dva dečka...
Ja G. , a ona V....
Bili su smrtno posvađani, nas dvi ih pomirili( i dan danas su ostali prijatelji), i onda ih ostavile...
Hehe...:D
To vragu nebi palo na pamet...
A, tek ovo lito...
mmm...
Draga moja...
Samo želim da znaš da si ti nešto najbolje što mi se u životu dogodilo...
Šta god se dogodilo, šta god... Uvik sam tu za tebe..
Volim te...
Naj naj najviše....
15:37 ,
Komentiraj { 10 }
Print