"...I poželjet ćeš neku staru dobru nepoznatu pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš... Zaplakat ćeš, istoga trena.., I onda shvatiti koliko sam te voljela..."
...I često se pitam...
Jel on stvarno može voljeti onu curu, onako i onoliko koliko je volio
mene...?
Bili ikad plakao za njom onako kako je plakao
za mnom...?
Je li se ikada ponašao prema njoj kao prema
meni...?
Je li joj obećavao ono što je obećavao
meni...?
Nije...
Ja znam da nije.
Ne voli je, nikad nije zaplakao za njom, niti bi ikad zaplakao..
Ma nije se ni ponašao prema njoj kao prema meni..
Nije joj niti obeća sve ono šta i meni...
Znam to...
Možda djelujem prepotentno, ali znam to... Jednostavno znam.
Mah...
Zna i on... Jako dobro..
Ljubim vas sviju...*Mwah
21:01 ,
Komentiraj { 12 }
Print
"...Voljeli su iste stvari.. On nju, a ona sebe..."
Usuđujem se reći, duša moja je načeta tamo gdje je
On zagrizao..
I sada mogu reći, definitivno smo raskrstili sve.
I ne žalim, prošla su naša vremena...
Što vrijedi pokušati ponovno, kada više nema istih osjećaja, i mi više nismo isti...?
Nebi bilo isto očekivati ponovo "prvi" poljubac,.. sva mjesta smo prošli, sve teme smo obrazložili....
Što bi uopće više očekivali jedno od drugoga?
...Što znače tvoji pogledi,
Kad sve je gotovo....
Kad srušeni su mostevi od tebe odavno......
Teška srca priznajem, ali, tako je..
Možda se jednom sretnemo i budemo smijali svemu,..
Tko zna...
I stvarno, sada se super osjećam...
Ne osjećam se dužna nikome, i ne osjećam da išta držim na duši...
Iako ga nikada neću zaboraviti, draža mi je spoznaja da je on uvjek tu negdje.. Al' ne i uvjek kraj mene...
Više to ne bih mogla.
Samim zaključkom da sam sve rješila i raskrstila,... Mha divim se sama sebi...
Mislila sam da ćemo uvjek ostati na distanci..., kao da ne poznamo jedno drugo...
A, dalje,...
Vidjet ćemo šta vrijeme nosi....
Mahanje svima...
Pusa*Mwah
EDIT 25.9.
..Osjetih potrebu da se malo nadovežem na sve ovo prije...
I opet, nisam tužna, nit žalosna, nit usamljena, nit sa imalo depresivnog raspoloženja u glavi...
Osjetih potrebu napisati samo jedan stih..
Ljubomorna stvarno nisam,
Malo mi je tebe žao,
poslje mene nju da ljubiš...
Što si tako nisko pao...?
Zašto?
Pojma nemam, samo sam osjetila potrebu...
Ostavljam hrpu lijepih pozdrava svima...
Kiss...Mwa*
19:15 ,
Komentiraj { 6 }
Print
"...Kao dim od cigarete, kao tračak svjetlosti.. Pred očima slike lete, nose miris prošlosti..."
Evo mene, napokon..
Da, teško se oporavljam od ovog posta prije..
Ma, ne... Nikakva depresija...
Samo...
Trebalo je vremena i hrabrosti da svoja razmišljanja u vezi
njega napišem.,na kraju, sada kada je sve gotovo snjiime..
Definitivno je zaslužio da odvojim malo svoga vremena i napišem šta je on za mene značio prije, a šta sada..
Iako mislim da nisam na čistu sa svojim razmišljanjima, a pogotovo osjećajima, htjela sam da u svojoj arhivi imam bar jedan post o dečku koji je ipak,.. Bio drugačiji od drugih.
"Kao dim od cigarete,
Kao tračak svjetlosti,
Pred očima slike lete, nose miris prošlosti...."
Da, volim ovaj stih od Crvene...
Uvjek me baci u neko razmišljanje...
Zapravo, svaka njihova pjesma mi ima asocijaciju na
nešto ili
nekoga.., Neki mi njihovi stihovi nabace smješak, neki nekakavu sjetu..., a neki samo na dobre stare dane, kojih se uvjek rado prisjećam...
Da, da ...
Nose miris prošlosti.. heh.... :D
Da se pohvalim, kraju sam s vozačkim, pa onda selim za Split, i neću jedan vjerojatno dugi period vremena doma...
Sounds great..
Idem pomalo, treba mi kava...
Mahanje od mene...
Un grande bacio..*Mwa
14:24 ,
Komentiraj { 4 }
Print
Simba....
Ovaj post posvećujem dečku, za kojeg nisam bila ni svjesna koliko me volio, dok ga nisam ostavila..
Da,
On je bio jedan od rijetkih koji mi nije uspio dosadit nakon dugo vremena naše veze..(meni, osobno, pola godine predstavlja dugo..).
On, koji je za mene bio spreman napraviti sve šta bi poželila, koji se trudio da se nikada ne osjetim suvišno uz njega, koji se trudio na milje malih i velikih načina učiniti me sretnom, koji me..... volio kao što možda nitko nikada više neće...
Iako sam to vidila i osjetila, neznam zašto, ali trudila sam se to ne staviti sebi u glavu.
I ne, nisam to namjerno radila...
A, zašto sam ipak radila.....
neznam...
Sada, sa sigurnošću mogu reći,
"voljela sam ga..."
Zašto prije nisam shvaćala da sam ga voljela.... Opet neznam...., Možda zato šta sam se nečega bojala..., ustručavala,....
Ne žalim zbog prekida, ipak, ja sam to željela,...
Žalim jer sam ispala bezosjećajna kuja, a znam da to nisam...
I, da, cijenim tog dečka, više nego ijednog s kojim sam trošila svoje vrijeme..
Bio je vrijedan svake sekunde što sam potrošila s njim.
Možda i jesam sve shvatila kasno,(ako se može reći
kasno)..., ali mi je drago da sam shvatila.
I dan danas, kada ga vidim, zatitra sve u meni...
Ne, zbog ljubavi koju trenutno "osjećam", jer je uistinu ne osjećam...
Samo neki čudan osjećaj..
Pred očima mi se stvore sve slike, trenutci, osjećaji....
Kad god ga vidim, imam osjećaj da me nema hrabrosti pogledati, a to ipak stalno radi,.
A i ja njega.
Zašto,.. Opet, neznam.
Svaki dan ga se sjetim, s nekakvom tugom...
Kako sam mu mogla sve ono napraviti... A, bio mi je najbolji dečko ikada..
Imam osjećaj da žalim što nije kraj mene, a opet ga ne želim kraj sebe.
Jer, definitivno, zaslužuje curu koja će ga cijeniti i čuvati, a ne kao ja...
Kako sam samo bila sebična...
Želim mu samo zahvaliti što me je volio
do kraja, usprkos svim mojim hirevima,.koji me je pokušavao vratiti kao što možda više nitko neće...
Bila sam mlada, nisam htjela vidjeti i shvatiti...
Ali sada znam...
"Bio je jedini kojega sam toliko voljela...."
Oprosti zbog svega...
Uvjek ću te voljeti.....
21:30 ,
Komentiraj { 7 }
Print
"mjesto za dvoje što ljube se u mraku... mjesto gdje samo ljubav miriše...."
Ciao a tutti...
Happy sam trenutno,..ni sama ne znam zašto..
Ne tražim objašnjenje svog trenutnog stanja, jednostavno je važno da se tako osjećam.
Yeah.
Feels good. :D
Mi, cure smo sinoć izašle vani, standarna postava, samo malo drugačiji aranžman...
Naime, odlučile smo samo promatrat, komentirat, smijat se.... /
međusobno, naravno/
Hehe... :D
Tako je i bilo..
I tek sada, kada malo izanaliziram.... Pa Bože dragi,... kakvih sve freakova ima....
Sinoć baš pričam Mikici, kako se napokon osjećam zadovoljno sama sa sobom, jer sam napokon uspila preći preko nekih stvari za koje sam mislila da to nikada neću moći..
Da, u pitanju
jedne osobe..
Nisam ga tila na nikakav način prekrižiti iz svog života, niti stvarati osjećaj u samoj sebi da on za mene "
ne postoji"..
Samo sam tila da mi više misli ne letaju tako često na
njega..
A ostalo bi lako sredila...
Kad bi vidila..-kao da nebi vidila, .
Kad bi čula...-kao da nebi čula...
To mi je kao fol bila strategija....
Al,....nema tu strategije... To se jednostavno nešto dogodi, i tada samo shvatiš kako je to sada dio prošlosti, a više ne stvar svakodnevnog razmišljanja.
I to je to.
E, al sve je bilo super, dok ja nisam pošla doma, i prvi put ga susrela nakon svega, onako, samoga,.... Bez društva, ekipe, braće....
A, i ja sama se nađoh kako idem prema njemu....
Bio je tako slatko nasmijan...
Pružio mi je ruku, a ja.... Mha, ne da sam se rastopila...
Mha, nee....
Samo,....mene taj lik tako fascinira... I on je još uvijek jedina osoba koja me od prvoga dana fascinirala, i takva će uvjek ostati u meni...
Hm,.zanimljivo...
Pola sata smo stali, pričali i smrzavali se..., a onda sam laganini spustila svoju ruku iz njegove i otišla doma...
Neznam jesam li bila izvan sebe, ili u sasvim normalno stanju. U biti, ne sjećam se.
Znam samo da sam taman legla, i mislim se kako mu se stvarno mogu javiti porukom...
Al on me preduhitrio... :D
E, tad sam bila izvan sebe. Tog se sjećam.
Pričali smo do jutra...
I šta da sada kažem....
*Da sam ga zaboravila...-Nisam.
*Da mi znači ko prije,..-Nije.
Stvarno neznam....
Jednostavno, nikad mi više osjećaja nije bilo za nekoga... Al, jel to još uvjek...
Neznam...
Totalna sam zbunjoza..
I need a help..
A, sad idem...
Treba mi kava
Un abbracio forte, forte...
Ljubim vas sviju.....Mwa*
16:47 ,
Komentiraj { 4 }
Print
"....što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote...."
I evo mene nakon dugo vrimena..
Ovaj naslov...Mha nikakvo tužno raspoloženje niti išta, samo sam danas čula ovaj stih pa me bacio u razmišljanje..
Si, si.. Bliži se odlazak na fax.. Mislim da jedan dulji period vrimena neću ni ići doma.
Malo ću se odmorit od ovog blesavog načina života,..- s kave na kavu, iz kreveta na kauč, s televizije na net...
Rješila sam se svih obaveza, sada samo neobavezno uživam.... I tako ću i nastaviti, dokle god mogu.
Anči, anki i ja smo se lipo odmorile na godišnjem odmoru na moru.... Jaaako lijepo nam je bilo.
Ponavljamo opet dogodine, ako sve tri budemo žive i zdrave..
Trenutno planiram jos koji dan na odmor u zg, i onda sam definitivno spremna za nove pobjede...:D
Evo, samo se kratko javih da se čuje da sam živa, ništ više...
stvarno nemam inspiracije,..javim čim je uvatim:D
Za sada toliko,..puss*mwa
14:33 ,
Komentiraj { 6 }
Print